Stanovanje mora biti priuštivo, a gradovi koji su se okrenuli turizmu moraju naći rješenje za svoje građane (Snimio Milivoj Mijošek)
Podstanar od sezone do sezone, od nemila do nedraga, posebna kategorija naših sugrađana. "Najam samo do lipnja ili početka srpnja", rečenica je od koje se diže kosa na glavi svima onima koji nisu bili te sreće da naslijede poneki kvadrat nekretnine ili ih, pak, vlastitim snagama nisu uspjeli priuštiti. I ne, nisu to samo studenti, koji često moraju izaći iz svojih podstanarskih stanova i soba prije završnih ispitnih rokova pa se dovijaju privremenim rješenjima. Riječ je i o obiteljima koje jednostavno ne uspijevaju doći do dugoročnog najma. I da, mnogi će reći da svi oni uglavnom znaju uvjete već pri ulasku u podstanarski stan, ali priča time nije manje mučna.
Kamo li odlaze istarski podstanari koji su svoje podstanarske stanove prisiljeni ustupiti turistima? Pred svaku ljetnu sezonu u velikim su problemima, a nas je zanimalo kako ih rješavaju. Po kuloarima slušamo priče o brojnim nesretnim podstanarima i nesigurnom podstanarstvu, ali desetine naših poruka upućenih osobama koje upravo aktivno traže stanove po oglasnicima, ostale su većinom bez odgovora. Malo njih želi svoju priču podijeliti s javnosti, jer im je, izgleda, ova tema vrlo neugodna i nerado istupaju s vlastitim iskustvom.
Evo priče jedne Puljanke koja ima dugogodišnje podstanarsko iskustvo, ali je željela ostati anonimna. "Iskustva ovakvog tipa imam kao u priči, što svojih, što tuđih", počela je svoju ispovijest.
- Pa nije neka tajna da se svaka šupa nastoji iznajmiti i to za visoku cijenu od oko 3.000-4.000 kuna, uz polog visine jedne stanarine. Dakle, da bi ušao u stan, treba ti oko tisuću eura!? Poznato je da se zbog sezone podstanari moraju seliti iz stanova i ući u jako loše stanove. To su podrumski, vlažni stanovi, sutereni, truli parketi, zemlja i vlaga se osjete, prostori preuređeni u stan od garaža, ukratko koma, rezignirano će naša sugovornica.
Preko godine mnogi stanodavci ne prijavljuju podstanare jer ionako idu brzo van, kaže te nabraja probleme s kojima se često susretala.
- Polog ti nastoje ne vratiti. U jednom slučaju sam morala prodati svoj namještaj koji sam nabavila za stan od 80 kvadrata, jer je gazda isprva htio uzeti namještaj i platiti za njega nešto malo, a onda je promijenio mišljenje i rekao da će mi platiti kad iziđem. Na režijama znaju toliko varati - u idućem stanu plaćamo duplo manje - jer imaju podrume u kojima su radione gdje bruse, vare, ili imaju poslovne prostore. Djecu ne žele u stanu, a često ni kućne ljubimce. Ukratko, uzmite oglase iz Butige ili na Facebooku potražite najam stanova u Puli, pravite se da tražite s djecom stan i sve će vam biti jasno, kaže nam ova Puljanka.
Smatra da bi Grad trebao riješiti taj problem jer djeca idu u školu i česta seljenja nikako nisu dobra za njih.
- Usput, čim se uselim netko mi izgrebe auto, jer svi brane parking, iako je javna površina. Mnoge uvrede, pogrdne rečenice, sve sam to čula i doživjela. "Kako si se doveo u taj položaj", jedan je od komentara koje sam znala čuti. Prestrašno! Mjesta ima samo za studente, radnike i turiste. To je postalo neizdrživo. Ne mogu se djeca seliti svaku jesen u bolji stan, a preko ljeta u užasne! Užasni su madraci, kauči, a kada svoje kupiš, opet moraš prodati i jako puno gubiš. Razboljela sam se otkad je situacija ovakva, u zadnjih pet godina. Loši uvjeti i stres su me uništili. A i ja i muž smo visokoobrazovani, a sin razmišlja o iseljenju iz Hrvatske jer se oženio i počeo "svoja" podstanarstva s malom bebom. Ima puno praznih stanova u Puli, ali Grad ništa ne poduzima. Mladi se iseljavaju u Zagreb ili u druge europske zemlje, zaključuje vidno uzrujana naša sugrađanka.
Je li vlasništvo nad nekretninom baš toliki imperativ u našem društvu da su oni koji ne posjeduju svoj krov nad glavom građani drugog reda? Je li to dio našeg mentaliteta ili je tako i drugdje po svijetu?
Predsjednica Društva arhitekata Istre Breda Bizjak potvrdila nam je kompleksnost problema te naglasila da to nije nikakva specifičnost naše regije ili države.
- S trendovima naglašenog turističkog predznaka podstanari su u sve većim problemima, stambeni prostori sve traženiji, a razlozi leže u činjenici da u Europi sve više raste broj domicilnog stanovništva koje se svojevoljno istiskuje na periferiju, kako bi svoje nekretnine ustupili turističkoj namjeni, kaže Bizjak.
Navodi i slučaj nakon velike obnove Ljubljane, što je dovelo do zamjetnih promjena u centru grada. Zbog velikog porasta cijena nekretnina i održavanja, mnogi su bili prisiljeni prodavati stanove u centru i seliti na periferiju i u središtu grada promijenila se struktura stanovnika. Kao primjer dobre prakse i reguliranog podstanarskog statusa arhitektica navodi Beč gdje je više od 70 posto stanova u vlasništvu grada, a postoji i nasljedno pravo na podstanarski status, što je izrazito povoljno za stanovnike.