- Moj otac je patio u ogromnim bolovima. Nije mogao hodati zbog ukliještenog živca u kralješnici. Bio je u kolicima i svi su dizali ruke od njega, a neki su liječnici bili nezainteresirani, kaže Silvio Rigler iz Tršća u Gorskom Kotaru.

- Odveo sam ga u KBC Rijeka, no tamo su ga jedva pogledali, a jedan neurokirurg (podaci poznati redakciji, op. n.) nam je poručio da to nije za operaciju i neka čeka još barem godinu, do godinu i pol. Tatu je jako, jako boljelo, ništa nije mogao. Kada vidite da vam otac pati i ne može hodati i da nema liječnika koji mu može pomoći, osjećate se bespomoćno i izgubljeno. Nisam znao kome da se obratim. Čuo sam za dr. Dinka Štimca. Otišli smo ponovno u Rijeku i pokucali mu na vrata. Čovjek nas je odmah saslušao i pogledao sve papire. Rekao je da dođemo na pregled. Kroz tri mjeseca otac je bio operiran, a nakon rehabilitacije, koju smo čekali godinu dana, digao se iz invalidskih kolica. Otac je sada bolje, dr. Štimac ga je spasio. To je jako profesionalan doktor. Zanima ga samo dobrobit pacijenata. To je čovjek koji voli i zna svoj posao. Prepoznaje problem i krene ga rješavati, rekao je Goranin čijeg je oca spasio vrhunski neurokirurg iz KBC-a Rijeka prof. dr. sc. Dinko Štimac, koji je u jučerašnjem broju Glasa Istre dramatično najavio da se u naponu snage, zbog korupcije u zdravstvenom sustavu i brojnih nepravilnosti njegovih kolega, zauvijek povlači iz profesije. Dr. Štimac je toliko razočaran i povrijeđen da je spreman, kako je izjavio, radije kopati kanale kako bi svojoj obitelji osigurao egzistenciju, nego biti dio takvog sustava.

- Igrom slučaja, ili bolje rečeno lutrijom života, prije četiri godine dospjela sam u ruke dr. Dinka Štimca kojemu mogu zahvaliti što sam danas živa!, rekla je Suzana Kukić iz Gračišća, jedna od sretnica koju je operirao prof. dr. sc. Dinko Štimac.

Suzana Kukić opisuje što joj se dogodilo u listopadu 2015. godine.

- Osjetila sam jaku bol u glavi u desnom djelu čeone kosti, mrak mi je pao na oči i skroz sam izgubila ravnotežu. Suprug me strpao u auto i odveo u Pazin, odakle me hitno šalju za Rijeku. Igrom slučaja zaprimio me neurokirurg dr. Dinko Štimac koji je tada bio šef Klinike za neurokirurgiju. Toj sam činjenici zahvalna cijeli život. Donose me u nesvijesti. Odmah je napravljen CT glave i dr. Štimac je odlučio hitno operirati. Operacija aneurizme trajala je četiri sata. Kada mi je obitelj stigla u bolnicu, rekli su im da imam svega pet posto šanse da preživim! A ako se uspijem izvući, neka se spreme na najgore, jer mogu ostati biljka do kraja života. Nakon pet dana inducirane kome, probudila sam se i osjetila miris kave! Dva tjedna nakon operacije bila sam u svom domu u Pazinu i nastavila sam normalno živjeti", ispričala nam je 46-godišnja Suzana Kukić. Suzane Kukić i oca Silvija Riglera tek su neki od brojnih koje objavljujemo u današnjem tiskanom izdanju. Poveznica svih tih slučajeva je jedna osoba - prof. dr. sc. Štimac kojem su beskonačno zahvalni što su i danas živi. (D. B. P.)

Povezane vijesti

• MILIJUNI IZ ZDRAVSTVENOG SUSTAVA ODLAZE NA PROVIZIJE Ugledni hrvatski neurokirurg prof. dr. sc. Dinko Štimac: Pojedini liječnici pacijente šalju u privatne klinike gdje ih "gule kao banane"
• "Doktore borit ćemo se. Nećemo dozvoliti da napustiš Hrvatsku. Ti nama trebaš!" Snježana Ibrakić: OD NAS DESET JEDINA SAM PREŽIVJELA. DANAS HODAM I NEMAM NIKAKVIH POSLJEDICA
• Prof. dr. sc. DINKO ŠTIMAC: Neurokirurgiju sam odabrao jer mi je brat s 18 godina preminuo od aneurizme, a najteže operacije bile su KADA SAM OPERIRAO DJECU