Protekle je godine Pula dobila još jedan festival koji bi mogao prerasti u tradicionalni, što bi njegov organizator Dražen Kokanović jako želio.

Riječ je o festivalu Backstage Live Pula koji se održavao u Istarskom narodnom kazalištu i u Areni. Kokanović je dio tima koji je u Pulu doveo svjetska glazbena imena, no to je tek dio izvođača kojima je on organizirao koncerte u Hrvatskoj. Naime, Kokanović je u proteklih 14 godina organizirao 130 jazz koncerata i to u Zagrebu, Rovinju i Puli, a tu je i 800 koncerata domaćih i stranih predstavnika drugih žanrova koji su nastupali u zagrebačkim klubovima Gjuro 2 i Vip clubu.

Istinski ljubitelj jazza

- S kojim ste od 130 koncerata koje ste organizirali najzadovoljniji?

- Teško je odgovoriti na to pitanje. Jazz koncerte organiziram od 2005. i nisam promoter u klasičnom značenju te riječi već istinski ljubitelj glazbe, prvenstveno jazza. Uvijek sam htio dovesti u Hrvatsku Ornettea Colemana, Sonnyja Rollinsa, Waynea Shortera, glazbenike koje istinski obožavam, slušati ih, večerati s njima, razgovarati o glazbi, njihovim životima… Radi se o ikonama glazbe 20. stoljeća, njihov doprinos glazbi 20. stoljeća je nesaglediv. To vam je otprilike, da se prebacimo na neke druge umjetničke forme, kao da dovedete u Hrvatsku Pabla Picassa, Orsona Wellesa i Bertolda Brechta i pijuckate vino s njima. Naravno, ima još koncerata na kojima sam se žestoko "ježio": Archie Shepp, Chick Corea, Ron Carter, McCoy Tyner, Dave Holand, Pharoah Sanders, David Murray, Pet Metheny, Brad Mehldau... Da pojasnim ovo "ježio". Ne mogu se sjetiti koji je jazz kritičar napisao, ali jako dobro opisuje strast slušanja glazbe, a ide ovako - "Ako slušate Peggy Lee i ne naježite se, vi ste zasigurno mrtvi". Kad već spominjem Peggy Lee, paralelno sa Zagreb Jazz Festivalom, koji se održavao svake godine u studenom, u proljeće sam organizirao i All Woman Jazz Festival – Jazzarella, od 2006. do 2009. na koji sam dovodio samo jazz glazbenice. Nezaboravni koncerti su svakako bili oni na kojima su nastupile Dianne Reeves, Regina Carter, Dianne Schuur, Patricia Barber, a veliko zadovoljstvo bilo mi je otkriće tada vrlo mladih glazbenica Anat Cohen i Esperanze Spalding, danas vodećih jazz glazbenica na svijetu. Tu su i koncerti mojih prijateljica Dee Dee Bridgewater, Cassandre Wilson i Lizz Wright.

- Živite i koncerte organizirate u Zagrebu, ali ipak dobar dio koncerata ste organizirali u Istri, odnosno Puli i Rovinju. Zašto, što vas je toliko kao organizatora privuklo u Istri?

- U Istru odnosno Pulu dolazim od 1980. godine. Studirao sam s Rankom Borovečkim, a neko vrijeme dijelio sam podstanarski stan s Tomislavom Wrussom. Preko ljeta dolazio sam kod njih u Pulu i Premanturu u vrijeme pulskog filmskog festivala i zaljubio se u Istru. Da pojasnim, kako sam Slavonac, kao i svaki Slavonac volim dobro jesti i piti, a u Slavoniji je dobar gazda kod kojeg se dobro jede i pije onaj kojemu se obrazi vide s leđa. A tu strast je u Istri lako realizirati. Osim toga uvijek su mi bili draži gostionica, koncerti, kino, nego kupanje, a Istra je svakako apsolutni prvak u gastro-kulturnoj ponudi. Pokušao sam organizirati jazz festivale i u Dalmaciji u Splitu, Dubrovniku, ali nije išlo. Izgleda da tekst iz pjesmuljka "Nije u šoldima sve" ne drži vodu. Osim toga tijekom organiziranja jazz festivala u Zagrebu primijetio sam da najviše ljudi na koncerte izvan Zagreba dolazi iz Istre, npr. moj prijatelj Miodrag Miki Čerina. Koliko znam, od 14 festivala, 83 koncerta, koje sam organizirao u Zagrebu Čerina je propustio samo pet koncerata, a također u Istri ima puno izvrsnih jazz glazbenika. Osim toga za dovođenje najvažnijih jazz glazbenika treba osigurati jako puno sredstava za honorare, razglas, najam instrumenata, smještaj… Za takvu organizaciju morate imati najbolje moguće poslovne partnere koji razumiju da nitko nikada nije zaradio na jazz koncertima, ali znaju da jazz koncerti obogaćuju kulturnu ponudu na najvišoj razini. Imao sam sreću da sam sedam godina radio s Maistrom iz Rovinja gdje sam organizirao koncerte, između ostalih Return to Forever, Georgea Bensona, Kurta Ellinga, Joshue Redmana, Dee Dee Bridgewater, Cassandre Wilson, Garryja Burtona, The Bad Plus… Ove godine u Puli podržavala nas je Arena Hospitality Group, gradski ured za kulturu i Turistička zajednica grada Pule. Bez tako moćnih partnera možete samo sanjati o "prvoligaškim" jazz koncertima.

Pronaći partnere

- Koji je najveći problem kod organizacije ovakvih koncerata, odnosno koji je koncert bilo najteže organizirati?

- Uvijek je najveći problem pronaći partnere odnosno sponzore. Nema ozbiljnog jazz festivala na svijetu koji je samoodrživ, svaki relevantni jazz festival prati neka jaka kompanija. Niti jedan koncert mi nije bilo teško organizirati, obožavam jazz i volim svoj posao, a onda ništa nije teško. Svakom koncertu pristupam na isti način bez obzira radili se o "bogovima" jazza Sonny Rollinsu, Ornetteu Colemanu, Wayneu Shorteru, Chicku Coreai ili mladim jazz glazbenicima koje sam otkrio i koji su sada među vodećim svjetskim jazz glazbenicima kao što su Rudresh Mahanthappa, Ambrose Akinmuzire, Anat Cohen, Esperanza Spalding… Nakon što sam 2005. organizirao 1. Zagreb jazz festival na kojem su gostovali Ron Carter, Jack DeJohnette, Archie Shepp i World Saxophone Quartet, znao sam da sam uspio. Ron Carter mi je poslao mail u kojem se zahvaljuje na gostoprimstvu, prijateljstvu, profesionalizmu i promociji festivala.

- Kakve sve organizacijske i tehničke pripreme uključuje dovođenje ovakvih imena?

- Što se tiče tehničke pripreme koncerata uvijek se morate držati bez iznimke svih uvjeta iz ugovora i ridera. Dakle, najbolji razglas, najbolji instrumenti, najbolji smještaj, a ja tu dodam naramak ljubaznosti i vina. Nakon koncerta Chicka Coreae dobio sam mail u kojem mi se zahvaljuje na iznenađujućoj ljubaznosti, izvrsno pripremljenom klaviru i pažnji na svakom detalju. Nakon što odradite koncerte takvih velikana i sve štima, ulazite u kategoriju festivala na koje svi jazzeri žele doći jer znaju što ih čeka. Jazzeri se druže, putuju po festivalima, raspituju se međusobno gdje su dobri festivali… Nakon 22 festivala koje sam organizirao u Zagrebu i Rovinju svi jazzeri znaju za Zagreb, Rovinj, a sada će znati i za Pulu.

- Koji od koncerata u INK-u i pulskoj Areni ove godine bi ocijenili kao najuspješniji?

- Meni su svi koncerti u Puli bili uspješni kako po reakcijama publike, tako i kritike. S obzirom da smo prvi put organizirali koncerte u Puli ideja je bila da publici predstavimo različite jazz izričaje, svu šarolikost jazza, da na neki način razbijemo predrasude o jazzu kao "zahtjevnoj" glazbi. Od big banda jazza Christiana McBridea, ljutog jazza Jamesa Cartera, gospela Lizz Wright, jazz funka Avishaija Cohena i amerikane Madeleine Peyroux. Izuzetno smo zadovoljni odazivom publike na sve koncerte.

- Zašto za koncerte u INK-u nije bilo plakata koji bi ih najavili, osim za koncert Lizz Wright?

- Sve koncerte smo oglašavali na raznim TV-postajama, radio- stanicama, Facebooku, Twitteru, Instagramu, portalima, lecima po Istri, Zagrebu, Ljubljani, Mariboru, Trstu na mjestima gdje zalaze ljubitelji jazz glazbe kao što su jazz klubovi, knjižare, galerije, art kina. Pretpostavili smo da su Christian McBride, James Carter, Avishai Cohen i Madeleine Peyroux sasvim dovoljno poznati da ih ne trebamo i dodatno oglašavati plakatiranjem. Bez obzira što je Lizz Wright velika umjetnica, vrlo je mlada i možda nepoznata široj publici pa smo držali da njen koncert treba dodatno oglasiti i s plakatima.

- Koliko je ulaznica po koncertu u INK-u bilo prodano, koliko podijeljeno, odnosno što je značio onaj vaš komentar "Slobodno plješćite, dobili ste besplatne ulaznice" na koncertu Avishaija Cohena?

- Istarsko narodno kazalište je za svaki koncert bilo puno. Kada se organiziraju ovakvi koncerti uvijek se prema ugovorima dio ulaznica dijeli sponzorima, kroz nagradne igre pa novinarima… "Slobodno plješćite, dobili ste besplatne ulaznice" je čista zezancija. Nikada se ne pripremam za govor ispred publike nego improviziram. Fokusiram se na zahvale našim sponzorima.

Velikani su jednostavni

- Je li drukčije raditi s jazzerima u odnosu na predstavnike drugih stilova?

- Što su veći umjetnici u igri to su jednostavniji ljudi, a do sada sam u Zagreb i Istru dovodio samo vrhunske jazz umjetnike, dakle sve je vrlo jednostavno. Što se tiče koncerata drugih žanrova, organizirao sam više od 800 koncerata u klubovima koje sam vodio, Gjuro 2, 15 godina i Vip klub, 5 godina, između ostalih velikane poput Davida Byrnea, Stevea Earla, Davida Thomasa iz Pere Ubu, Wu-Tang Clana…

- Kako su izvođači koji su nastupili u Puli bili zadovoljni? Od koga ste dobili najbolju reakciju?

- Festivali koje sam do sada radio uvršteni su kod agencija s kojima radim među najbolje organizirane jazz festivale na svijetu. Prije Pule organizirao sam koncerte Christiana McBridea, Jamesa Cartera i Lizz Wright. Dobro me poznaju i vole doći u Hrvatsku. Madeleine Peyroux i njeni glazbenici poslali su mail u kojem su naveli da smo mi najbolji promoteri s kojima su radili. Kada organiziramo koncerte uvijek glazbenike zovemo da dođu dan prije koncerta, da "pomirišu i osjete" grad u kojem nastupaju, tu su uvijek večere s lokalnim specijalitetima, vino i maslinovo ulje. Kada sam kod maslinovog ulja, niti jedan jazz glazbenik nije otišao iz Hrvatske bez istarskog maslinovog ulja. Moj prijatelj Miki Čerina uvijek složi prelijepe male drvene kutijice u kojima se nalaze bočice s istarskim maslinovim uljem i kvasinom, a glazbenike vodimo kod proizvođača ulja i vina. Još jedino ih nismo vodili u potragu za tartufima. Kada sjednete na terase hotela Histria morate se osjećati sjajno - božanstveni pogledi, hladna malvazija… Svi ovogodišnji glazbenici rekli su da žele doći ljetovati u Pulu sa svojim obiteljima.

- Dva koncerta koje ste organizirali u Areni su otkazana (Costello i Aznavour), a jedan je morao biti pomjeren s ljetnog termina na jesen (Avishai Cohen u INK-u). Što se dogodilo i je li vas to u jednom trenutku obeshrabrilo? Mislim, Aznavour je legenda, ali čovjek je ipak bio u godinama (imao ih je 94), pa zar nije bilo za očekivati da ga zdravlje neće poslužiti?

- To ulazi u kategoriju rizika posla. Charles Aznavour je uredno nastupao sve do prošle godine. Ukazala nam se prilika da organiziramo njegov koncert u Areni, a takva prilika se ne propušta. Ipak se radilo o jednom od najvećih umjetnika 20. stoljeća. Aznavour je mogao nastupati gdje hoće, kada hoće i mogao je tražiti honorar koliko mu se prohtije. Dobivanje organizacije koncerta Charlesa Aznavoura bila je ujedno i potvrda našeg 15-godišnjeg rada. Pula je bila na koncertnoj mapi s Moskvom, Petrogradom, Tokijem, Londonom… Razbolio se i svi koncerti su otkazani, a nažalost, nedavno je umro. Elvis Costello se također razbolio i zadnjih šest ugovorenih koncerata su otkazani, između ostalog i koncert u Puli. Što se tiče koncerta Avishaija Cohena avion Croatia airlinesa jednostavno nije doletio u Pulu iz Frankfurta. Ništa od toga me nije obeshrabrilo, radi se o višoj sili, mada sam jako tužan što nismo imali priliku slušati velikog Charlesa Aznavoura.

Jazz akademija Pula

- Što je s jazz akademijom u Puli koja je bila u planu?

- Budući da poznam puno jazzera s kojima održavam kontakte, nakon odlaska iz Hrvatske razgovarao sam s Danilom Perezom, Johnom Patituccijem i Brianom Bladeom da dođu u Pulu na ljetovanje s obiteljima i da organiziramo ljetnu jazz školu. Sva trojica su vrhunski pedagozi i imaju puno iskustva u organiziranju ljetnih jazz škola, inače vrlo uobičajenom načinu obrazovanja mladih jazz glazbenika tokom ljeta svuda u svijetu, a Perez, Patitucci i Blade pristali su doći u Pulu. Ideja je dovesti vodeće svjetske jazz glazbenike za klavir, kontrabas bubnjeve, saksofon i gitaru na 14 dana u Pulu na ljetovanje s njihovim obiteljima, a da ujedno održavaju školu svaki dan. Namjera je da primimo deset studenata po instrumentu uz uvjet da svaki od njih ima završenu najmanje srednju glazbenu školu. Dakle, 50 školovanih glazbenika, dopodne i popodne bi pohađalo školu, svaku večer bi se održali koncerti na različitim lokacijama u Puli, a na kraju škole održao bi se veliki zajednički koncert. Kontaktirao sam i vodeću svjetsku klarinetisticu i saksofonisticu Anat Cohen, inače moju blisku prijateljicu, i ona je spremna doći u Pulu. Nisam odustao, ali treba se još dosta toga posložiti za ostvariti tako ambiciozan projekt.

- Koga možemo očekivati iduće godine u Puli?

Još ne znam hoće li biti festivala u Puli iduće godine, no toplo se nadam da hoće, tako da ne mogu ništa najaviti. Na lageru imam oko 100 ponuda za koncerte za sljedeću godinu, pa ako se festival bude održao, onda sam zapravo u ozbiljnom problemu koga dovesti, jer ja bih ih najradije sve doveo.( Mladen RADIĆ)

Povezane vijesti

• Izvrstan koncert Damira Kukuruzovića i njegovog banda
• Festival otvorio orkestar mladih glazbenika iz cijelog svijeta
• Vid Jamnik International Quartet oduševio sve u Lapidariju muzeja