IZLOŽBA U SV. SRCIMA
OD ČEGA SU BOLOVALI PULJANI U 19. I POČETKOM 20. STOLJEĆA: Kosili su ih malarija i tifus, a od tuberkuloze je umrlo čak 30 tisuća ljudi kroz tri desetljeća
Epidemija trbušnog tifusa u Puli počela je 1886. godine, a najveći broj zaraženih bio je 1896. kada je od ove bolesti oboljelo čak 1.885 Puljana. Glavnim uzrokom širenja te bolesti smatrali su se javni zahodi i zagađenje izvora pitke vode na Karolini
Izložba "Znanjem do zdravlja: 65 godina Medicinske škole Pula (1956.-2021.)" koja je prošlog mjeseca otvorena u muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca, osim prikaza dugogodišnjeg rada i razvoja i tradicije navedene škole, donosi i zanimljivu priču o povijesti bolesti te o razvoju medicine u Istri kroz austro-ugarsko i talijansko razdoblje.
Jedna od bolesti koja je početkom 19. stoljeća potresla istarski poluotok bila je malarija. Počela se suzbijati postupno krajem istog stoljeća, a zasluge za to pripisale su se tadašnjem vlasniku Brijuna -austrijskom magnatu Paulu Kupelwieseru. Zajedno sa suradnicima doktora Roberta Kocha, dr. Elsnerom i dr. Froschom, u godinu dana uspio je eradicirati malariju. To su pokazivali i rezultati brijunskog pothvata: naime, 1900. godine bilo je 200-njak oboljelih, a 1901. broj zaraženih sveden je na svega jednu osobu. No, ona nije posve nestala s istarskog poluotoka, već se širila i u narednim godinama te i nakon Prvog svjetskog rata. Pulu je zahvatila i epidemija trbušnog tifusa koja je počela 1886., a najveći broj zaraženih bio je 1896. kada je od ove bolesti oboljelo čak 1.885 Puljana. Glavnim uzrokom širenja te bolesti smatrali su se javni zahodi i zagađenje izvora pitke vode na Karolini, objašnjeno je na izložbenom postavu.
Pulski hospital
Osim trbušnog tifusa, iznimno snažna i agresivna bolest na našem području, kao i u ostatku Europe, bila je i tuberkuloza. Prema službenim podacima, u Istri je u razdoblju od 1880. do 1910. godine od sušice umrlo 30.019 osoba. Zdravstvene i medicinske brige pratile su društvena zbivanja i bile su, u različitim povijesnim vremenima, na usluzi ljudima prema njihovim potrebama i objektivnim mogućnostima pružanja sanitarne i medicinske pomoći.
Pulski hospital, kao preteča bolnice, prestao je s radom 1842. godine. Nakon što on više nije mogao služiti svrsi, otvorena je "prva gradska bolnica" koja se smjestila u Ulici Sergijevaca. Prvobitno je imala 84 ležajeva. Zbog izrazitog širenja epidemije velikih boginja u Puli, izgrađena je velika baraka iznad Arene gdje se moglo smjestiti oko 70 bolesnika. Nakon epidemije na tom je mjestu, umjesto barake, izgrađena nova ili Druga gradska bolnica u Puli, koja je počela raditi 1875. godine. Imala je smještajni kapacitet od više od 150 bolničkih postelja u tri glavna odjela: internom, kirurškom i sifilitičnom, a uz to i paviljon za zarazne bolesti, odsjek za smještaj duševnih bolesnika, praonicu i mrtvačnicu.
Koncem 19. stoljeća Pula se izuzetno razvila u svim granama, a osobito demografski. Time je bolnica kraj Arene postala prostorno malena i nije mogla zadovoljavati zdravstvene potrebe stanovništva. Pojavila se, dakle, potreba da se bolnica proširi, što je tehnički, zbog izgradnje stambenih kuća u blizini bolnice, bilo nemoguće. Odlučilo se tada da će se izgraditi nova bolnica na drugom mjestu. Krajem rujna 1896. godine bolesnici i stvari preseljeni su iz Stare bolnice kraj Arene u Novu bolnicu na brdo sv. Mihovila, gdje se i danas nalaze zgrade iz tog doba. Ona 1904. godine postaje Pokrajinska bolnica.
Izbor i proglašenje Pule glavnom ratnom lukom Austro-Ugarske Monarhije dovodi do promjena i uvodi Pulu i Istru u moderno doba. S izgradnjom brodogradilišta, Arsenala, ratne luke u Puli, te povećanjem flote, mornara i vojnika, trebalo je sagraditi i bolnicu te pružiti adekvatnu zdravstvenu skrb. Pula je stoga 1861. godine dobila suvremenu, prijeko potrebnu Mornaričku bolnicu u kojoj je bilo predviđeno oko 500 "formacijskih" kreveta koji su bili dovoljni za medicinsko zbrinjavanje vojske od pet do deset tisuća ljudi.
Lječilište za djecu
Rad u Vojnoj (Mornaričkoj) bolnici nastavlja se za potrebe jugoslavenske vojske, kao i civilnog stanovništva i vojnih umirovljenika. U bolnici se provodila suvremena medicina, a nakon odlaska Jugoslavenske vojske početkom 1990-ih bolnica je potpuno devastirana. Krajem 20. stoljeća bolnica je temeljito renovirana i započinje s radom na više odjela. Koristila se za liječenje civila i u novije doba, a prestaje s radom u lipnju 2020. godine, izuzev covid odjela. Tada svi odjeli sele u novu pulsku Opću bolnicu.
Važna zdravstvena ustanova bila je i ortopedska bolnica u Rovinju. Kamen temeljac položen je u svibnju 1888. godine, a utemeljena je na inicijativu grupe bečkih liječnika i bečkog društva građana. Navedena bolnica trebala je služiti kao lječilište za bolesnu djecu, a trebala je biti i od koristi kao morsko lječilište za skrofuloznu djecu Beča i okolice. No, u ovo morsko lječilište u Svetom Pelagiju kraj Rovinja stizala su djeca ne samo iz Beča i Istre, već i iz drugih austrijskih gradova na području današnje Mađarske, Češke, Rumunjske, Francuske, Rusije, pa i Palestine i Afrike.
Uz povijest bolesti i prikaza zdravstvene skrbi na području istarskog poluotoka, posjetitelji izložbe mogu razgledati i nekadašnje predmete koji su se koristili u zdravstvu, a na drugom katu galerije mogu naučiti ponešto o ljudskom tijelu i organizmu. Tako je, primjerice, zanimljiv podatak iz svijeta medicine, da je mozak sposoban sadržavati više ideja od broja atoma u svemiru te da je sačinjen od čak 75 posto vode. U razmišljanju on proizvodi struju dovoljno snažnu da napaja žarulju od deset do dvadeset i tri kilovata, pa i da se u njemu nalaze "zrcalni neuroni" zbog kojih čovjek zijeva kad i drugi zijevaju oko njega. Još jedna od interesantnih činjenica je ta da je broj bakterija u ustima jednak broju stanovnika na zemlji.
Živci dugi 75 kilometara
Uz prikaz presjeka ljudskog organizma, objašnjeno je da se komunikacija unutar organizma odvija prijenosom živčanih impulsa koji putuju kompleksnom mrežom živaca čija ukupna duljina u ljudskom tijelu iznosi čak 75 kilometara! Zanimljivo je znati i da brzina dolaznog impulsa u mozak iznosi 400 kilometara na sat, što je u tehnološki najrazvijenijoj grani automobilske industrije za sada uspjelo samo Bugatti Veyronu i Koenigsegg Ageri RS.
Izložba je realizirana u organizaciji Medicinske škole, uz pomoć partnera, Arheološkog muzeja Istre i Povijesnog i pomorskog muzeja Istre. Otvorena je do 2. veljače 2022., a tijekom njezinog zatvaranja bit će predstavljana Monografija Medicinske škole Pula (1956.-2021). Postav se, uz predočenje covid potvrde, može razgledati svakog dana od 9 do 21 sat, a ulaz je slobodan.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
