Nakon gotovo tri mjeseca, korisnici doma za starije osobe "Alfredo Štiglić" će od danas ponovo moći primati posjete i izlaziti iz ustanove jednom tjedno. Podsjećamo, Nacionalni je stožer u ponedjeljak obznanio da su posjete domovina za starije osobe sada moguće, ali i da svaka županija može samostalno odlučiti hoće li mjeru primijeniti.

Načelnik Stožera civilne zaštite Istarske županije Dino Kozlevac poručio je da u Istri nema općeg otvaranja za sve domove, već će svaki od njih dopuštati posjete prema vlastitom nahođenju, počevši od dana kojeg sami odaberu. Neki su s posjetima počeli već u utorak, dok su u domu Alfredo Štiglić s popuštanjem mjera odlučili započeti jučer. Od ravnateljice Vesne Grubišić Juhas saznali smo da je većina korisnika već cijepljena - dok jedni još čekaju drugu dozu cjepiva, drugi su već primili obje te bi trebali biti zaštićeni od zaraze koronavirusom.

- Ukupno u domu stalno boravi 171 korisnik, od kojih je za sad cijepljeno njih 150. Stotinjak ih je dobilo dvije doze cjepiva, a ostalih pedesetak još čeka drugu dozu, koju bi trebali dočekati idućeg tjedna, premda tu informaciju još ne možemo potvrditi. Od radnika je cijepljeno 34-ero ljudi. U sklopu doma imamo i dva dnevna boravka s ljudima koji ne spavaju ovdje, od čega je cijepljeno desetak korisnika koji boluju od demencije. Određeni broj korisnika zbog alergijskih reakcija ili drugih razloga se neće moći cijepiti. Oni će dom moći napuštati, no pri povratku će se morati testirati, a do dolaska rezultata nalaza biti u samoizolaciji, poručila je Grubišić Juhas.

Problem posjeta domu za starije osobe aktualno je već neko vrijeme, zbog čega se postavljalo legitimno pitanje je li mentalno zdravlje korisnika koji ne mogu vidjeti svoje najbliže važnije od toliko rigoroznih mjera po pitanju njihove zaraze koronavirusom. Korisnici doma Alfredo Štiglić, nastavlja Grubišić Juhas, od početka pandemije mogu izlaziti na otvoreno, no na bliskoj distanci od svojih najmilijih nisu bili gotovo tri mjeseca. Rješenje se pronalazilo improviziranim metodama komunikacije - razgovorom s prozora ili vani, uz uvjet da se korisnici i članovi njihove obitelji drže na sigurnoj fizičkoj udaljenosti. Vanjski prostor doma je danas ograđen, a istaknut je i papir koji ljude moli da koriste alternativne puteve kretanja u tom području. Grubišić Juhas kaže da su nakon postavljanja obavijesti naišli na nerazumijevanje građana, iako do autobusne, veli ona, mogu i stepenicama koje je lani dao izgraditi Grad Pula. No problem je, kaže, Grubišić Juhas, to što se navike ljudi teško mijenjaju, a zbog pada terena je korisnicima poprilično teško osigurati zaseban i siguran put.

- Zagradili smo prilaz s dvije strane, budući da je to sve područje koje pripada domu. Nije nam cilj dizati neke visoke ograde, no trebalo bi pronaći bolji način da drugi ljudi ne dolaze preblizu korisnicima dok su vani. To je i predviđeno nadogradnjom objekta, u sklopu kojeg će se urediti i okoliš, napraviti sjenice i ravnati pod. Sada je upravo zbog padine otežan prilazak samom domu. Grad Pula je financirao izgradnju stepeništa s rukohvatima, ali ljudi su jednostavno navikli hodati ovuda i teško mijenjaju navike, poručuje Grubišić Juhas.

Premda se život u Štigliću uvelike promijenio od početka pandemije, ravnateljica Grubišić Juhas još je ljetos napomenula da se s korisnicima svakodnevno radi na tom problemu, a potonji su promjene u svijetu itekako svjesni. Misli im najbolje, istakla je tada, odvraća društvena prostorija na 8. katu.

- U društvenim prostorijama na 8. katu im nosimo štampu, imaju sprave za vježbanje, s njima rade fizioterapeuti, na terasi je kuglana… Imamo i knjižnicu koja je otvorena cijeli dan. Mogu čitati što god hoće, uzeti što im se sviđa. Imaju šah, razne društvene igre. S njima se individualno razgovara o različitim problemima koji su u ovim uvjetima jako veliki, na primjer o financijama, plaćanju doma i njihovih računa, komunikaciji s obitelji, kojekakvim individualnim problemima vezanim uz ostavštinu… Sve što je redovan život, ako ne možete izlaziti, postaje problem.

Što se tiče psihološkog stanja, tu su svakodnevni individualni razgovori jer je netko lakše podnosio izolaciju, drugi teže. Oni vide da smo mi svi promijenili način života, da to nije kao što je nekad bilo i imaju razumijevanja, iako im je teško, pogotovo osobama s demencijom koje to teško podnose. Teško je bilo svima, pogotovo onima koji imaju obitelji s kojima su se gotovo svakodnevno viđali, objašnjava Grubišić Juhas.

Povezane vijesti

• Inicijativa grupe mama iz cijele Istre za najstarije sugrađane: Iako ove godine nema zagrljaja, za blagdane none i nonići NEĆE BITI SAMI
• NEZAVIDAN POLOŽAJ UMIROVLJENIKA NA PODRUČJU PAZINŠTINE: Najniža je prosječna mirovina u Cerovlju, a najviša u Pazinu
• PROJEKT "ZaBoravak" PROTIV ZABORAVA: Pomoć oboljelima od demencije i njihovim obiteljima