Šoping groznica zahvatila je i Labinjane, ali ipak ne euforično. Čini se kako su ostali na nogama i cijelu siječanjsku rasprodaju svega i svačega sagledavaju dosta realno. Oni dubljega džepa otišli su na skijanje pa će tamo ili u povratku u outlet mekama nešto kupiti po povoljnijim cijenama, a ove koji su ostali u gradu iz izloga prate natpisi o sniženjima odjeće i obuće od 50 posto! Stoga smo Labinjane upitali kupuju li i gdje na siječanjskim sniženjima, da li su već bili ili namjeravaju u šoping i gdje?
Sve rjeđe u Trst i Kopar
Ramiza Trumić, poslovođa u marketu Kature, kao zrelija osoba, drugačije razmišlja o sniženjima.
- Pametnije je kupovati po potrebi nego kada su sniženja jer onda čovjek poklekne pa često kupi nešto što mu i nije potrebno samo zato jer je sniženo. Ja uglavnom idem u Pulu i Rijeku, nisam dugo bila u Kopru i Trstu. Još nisam bila u šopingu, ali namjeravam ići u riječki ZTC i pulski Max City. Pogledat ću cipele, torbu, jaknu, skafander i možda nešto kupim, rekla nam je Trumić.
Josip Perhat iz Kapelice uvijek je dotjeran i pazi na svoj izgled i u zrelim umirovljeničkim godinama. Kaže nam kako su popusti u redu, ako prije toga trgovac nije digao osnovnu cijenu što se, smatra, često zna dogoditi.
- Ja idem u kupovinu u Pulu i Rijeku, dok u Kopar i Trst ne idem. Najviše kupujem majice, košulje i hlače, kaže Perhat.
I Ana Šarunić iz Labina ima jasan stav: "Sniženja su u redu, ali je tek snižena cijena u stvari realna".
- Ne pratim sniženja i najčešće kupujem kada mi nešto treba, ali kao pravi domoljub i porezni obveznik kupujem u Hrvatskoj gdje i zarađujem, a ne u Sloveniji i Italiji. Stoga ne idem u šoping u Trst ili Kopar. Nije u redu ovdje raditi i dobivati plaću, a novac ostavljati vani. Najčešće kupujem odjeću i obuću, ali ne idem ciljano u šoping, kaže nam Ana.
Vani su sniženja veća
Na jutarnjoj kavici sreli smo i dvije prijateljice, šarmantne i dotjerane gospođe, Ljubicu Ružić i Milicu Lalović.
- Volim se lijepo oblačiti i kupovati moderne i lijepe stvari. Od kada sam u mirovini imam više vremena pa sve obiđem, idem svugdje u šoping, u Rijeku, Pulu, ali i u Trst i Kopar. Nikad ne idem ciljano po nešto, ali kada vidim da mi se nešto sviđa i da je povoljno, kupim, naravno u skladu s mogućnostima. Međutim, primijetila sam da neke cijene na sniženju budu i veće od uobičajenih kada nema popusta, kaže Ljubica, dok Milica dodaje kako su sniženja lijepa, ali i da kod nas nisu kao u zemljama zapadne Europe. - Tamo su povoljnija! Vani su veća sniženja i veći je izbor. Ljudi svejedno kupuju iako neke cijene na sniženju nisu realne. Primjerice, cipele od 700 kuna na sniženju su 500 kuna, a ni jedno ni drugo nije realna cijena, već je u startu cijena previsoka. Najviše kupujem u ZTC-u i Toweru u Rijeci, a u Puli u Max Centru, kaže Milica.
Barbaru Alavanja, mladu Labinjanku, zatekli smo kad se netom vratila iz šopinga u Rijeci. I bila - razočarana!
- Jučer sam bila u Rijeci i mogu reći da nema pravih sniženja. Primijetila sam da su snižene cijene nerealne. Piše da je sniženje do 50 posto, ali su sniženja uglavnom deset do trideset posto, a nisu ni svi artikli sniženi. Sniženja od 50 posto su vrlo rijetka ili ih nema. Baš sam ostala razočarana. U medijima najavljuju velika sniženja, a kada dođeš u trgovinu ništa od toga. Ne namjeravam ići preko u Sloveniju i Italiju, rezolutna je ipak Barbara.
No, tek je počelo, možda do kraja siječnja pa i u veljači cijene još više padnu pa će svatko za sebe pronaći neku krpicu, neki komadić odjeće ili jeftinije cipele, ako preostanu odgovarajući brojevi nakon prve navale kupaca. A onda se šopingholičari moraju strpjeti do sljedeće akcije sniženja koja je posljednjih godina zahvatila i naše tržište. Pitanje je samo u kojoj je mjeri sve to isplativo jer se često na policama nađe i bofl roba ili ona koja je dugo stajala u skladištima, a prava je opasnost kupovati nešto samo zato jer je jeftino za ionako već prepune ormare. Stoga oprezno i razumno u šoping! (Branko BIOČIĆ)