Eksperimenti s traženjem načina za smanjenje sve učestalijih naleta automobila na pješake počeli su u Velikoj Britaniji nedugo nakon II. svjetskog rata. Označeni su se pješački prijelazi tada uglavnom sastojali samo od metalnih šipki u asfaltu, eventualno dodatno obojenih svijetlom bojom.
Kada bi vozač osjetio šipke pod kotačima već je bilo prekasno i za kočenje i za izbjegavanje eventualnog udarca u pješaka. Stoga su 1949. na oko tisuću lokacija u Velikoj Britaniji postavljene grafičke oznake na cesti i tijekom sljedeće dvije godine proučavano je kako koji dizajn utječe na ponašanje sudionika u prometu.
Zaključeno je da kombinacija crnih i bijelih pruga najuočljivija i 1951. je zakonski standardizirana. Prva je pješačka zebra postavljena u gradu Slough na današnji datum 1951., a već u narednih nekoliko dana osvanule su na još mnogo lokacija diljem Velike Britanije.
Smrtnost pješaka već je u prvoj godini smanjena za 11 posto, pa su ovakvi pješački prijelazi prihvaćeni i u mnogo drugih država. Ne zna se tko je točno nazvao ovaj tip pješačkog prijelaza zebrom, no neki izvori to pripisuju zastupniku, kasnije i premijeru Jimu Callaghanu.
Postoji mnogo alternativnih dizajna i izvedenica, koje se razlikuju od zemlje do zemlje, no klasična kombinacija crnih i bijelih pruga i dalje je najučinkovitija i najčešća. Poslužila je kao inspiracija umjetnicima, posebice nakon što su se
The Beatles slikali na omotu albuma Abbey Road i ondašnju zebru učinili jednim od najposjećenijih turističkih odredišta u Londonu. I dalje služi kao izvor zanimljivih interpretacija, spomenimo samo dvije recentnije zagrebačke:
šarena je queer zebra ukazivala na raznolikost spolnih orijentacija i bila najpopularnija instalacija Queer festivala, dok se ispred zoološkog vrta u Maksimiru, logično, nalazi pješački prijelaz koji imitira šare na leđima prave zebre. (Dino Milić-Jakovlić / Autoportal.hr)