Ovo je priča o jednom dječačkom snu. Mogla bi to biti sasvim obična priča o staroj, tradicijskoj brodici koja je spašena od propadanja i zaborava, ali ovaj guc i njegov sadašnji vlasnik imaju jednu neobičnu, dirljivu i nadahnujuću životnu priču.

Priča počinje u Medulinu daleke 1953. kada je glasoviti "čarobnjak za čamce" Josip Lorencin izradio jedan guc. Za njegovu izradu koristio je samo najplemenitiju hrastovinu i borovinu iz Šišana i vještim rukama sagradio brodicu od pet metara s pogonom na vesla koja je mogla prevoziti šest osoba. Desetak godina kasnije, nakon brojnih plovidbi medulinskim akvatorijem, guc je promijenio vlasnika, a novi je vlasnik, Milan Đukić iz Pule, za voditelja čamca u Lučkoj kapetaniji prijavio Josipa Cukona iz Pomera.

Sjećanja na djetinjstvo

- Nakon nekoliko godina, Đukić je napravio nekakvu zamjenu s mojim ocem, koji je već bio zaveden kao voditelj brodice, i guc se naveliko koristio u mojoj obitelji barem šest godina. To su bili predivni dani? Dignete se rano ujutro, na molu se okupi cijela obitelj, i gucom se ide do jedne od predivnih uvala koje su tada još bile mnogima nedostupne. Ponekad nas je znalo biti toliko da je otac morao dvaput ploviti do lučice i nazad, a u uvalama se ostajalo cijeli dan. Usput bismo pokupili pedoče pa su to žene spremale u uvali na zaštićenoj vatri, muški bi se malo otisnuli od obale i upecali još koju ribu ili dignuli koju sipu, pa se kasnije i to pripremalo za jelo, a mi djeca smo uživali u ljetnim radostima i igrama. Nažalost, izgleda da ga moj otac nije nikada uspio otplatiti do kraja, a kada je preminuo 1971., moja mater ga je vratila vlasniku u Pulu, započeo je svoju životnu priču Robert Cukon iz Pomera.

Sjećanja na bezbrižno i sretno djetinjstvo koje je naglo prekinuto u vrlo ranim godinama iznenadnom smrću oca, Robertu su se neprestano vezivala uz taj guc i dane provedene u plovidbi njime. Ni danas mu nije lako govoriti o tim sjećanjima jer je svaki spomen na njegovog oca još uvijek svježa i bolna rana. Vjerojatno je upravo zato taj guc čak 45 godina ostao Robertova tiha patnja, neprežaljena želja i san o kojem je pričao svima i posvuda.

Iako je Robert u međuvremenu odrastao, zasnovao vlastitu obitelj, kupio vlastitu drvenu barku i nastavio na svoje sinove prenositi sve tradicije življenja uz more, nije ga napuštala želja da barem dozna je li guc još uvijek "živ" i kakva ga je sudbina u međuvremenu zatekla. Prije više od 15 godina kroz razgovor s Davorom Blaškovićem u Valbandonu, gdje su pričali o batanama i lignjama, Robert je spomenuo da su u obitelji nekad davno imali "veću i ljepšu brodicu od batane koja bi trebala biti usidrena negdje u Fažani".

- I on mi odjednom k'o iz topa ispali da stvarno zna za jedan lijepi guc vezan u fažanskoj lučici, za koji se priča da je došao iz Medulina i da ga ima izvjesni Franko Pošter. I još mi kaže "Idi, idi ga vidit, možda je to tvoj brod". Našao sam ga u lučici i pretpostavljao sam da je to taj brod, iako se u međuvremenu malo promijenio. Nisam se niti htio javljati vlasniku, jer sam već imao barku, vidio sam da se guc koristi i da je održavan, i to je to. Opet prije nekoliko godina, na jednom susretu DVD-a, spomenem ja taj brod, a jedan kolega iz Fažane mi kaže da je brod vani, na suhom. I kaže mi da je vlasnik već u poznim godinama i da čisto sumnja da će netko moći brinuti o brodu i da će vjerojatno istrunuti, pa da bi bilo bolje, ako ga želim uzeti, da odem vidjeti s vlasnikom da li bi ga prodao, nastavlja svoju priču Robert.

Potraga za gucom

 Taj mu prijedlog više nije dao mira i narednih mjeseci Robert je ozbiljno razmišljao o tome što će učiniti. Znao je da je još jedna brodica dodatan trošak za obitelj, ali kako su svi znali za njegovu neprežaljenu ljubav, dali su mu bezrezervnu podršku. Prijelomni trenutak dogodio se negdje oko Nove godine 2017. kada mu je supruga konačno rekla da nema više što čekati i da ode kupiti guc dok se nije raspao ili dok ga netko drugi nije kupio. Kada je konačno otišao u Fažanu potražiti vlasnika, sa sobom je ponio slike guca iz svog djetinjstva i vlasniku ispričao cijelu njihovu životnu priču. Naravno da tu nije bilo nikakvih premišljanja, jer svaki "morski čovik" naprosto mora cijeniti toliku posvećenost brodicama i biti sretan što će netko nastaviti brinuti o plovilu s toliko ljubavi.

- Kada sam otkupio brod i sredio njegov prijevoz do Pomera, bio sam dosta zadovoljan s obzirom da je bio u relativno dobrom stanju. Vidjele su se neke male preinake koje su učinjene tijekom godina, ali kada smo skinuli farbu, drvo je još bilo u jako dobrom stanju. Zajedno sa sinovima radio sam baš s guštom na njemu i pazio na svaki detalj i materijal koji sam koristio u njegovoj obnovi. Jedva sam čekao da ga ponovo vratim u more i to smo napravili negdje u svibnju na tradicionalan način, na ruke, u čemu su mi pomogli brojni prijatelji. I tako je guc ponovo zaplovio pomerskim vodama, a mi smo se počastili brodetom i pedočima, priča nam sa smješkom Robert. Obnovljeni guc sada je mogao primiti samo tri osobe, jer je već odavno bio prilagođen ribolovu i radu s mrežama i vršama. Ovom nesvakidašnjem događaju prisustvovao je i sam načelnik općine Medulin Goran Buić koji je Roberta povezao s LAGUR-om "Istarska batana".

Ploveći spomenik

Naime, nakon što mu je Robert ispričao cijelu priču o ovom gucu i pokazao mu staru crno bijelu sliku na kojem se vidi da je guc prvotno imao i jedra, načelnik Buić preporučio je Robertu da pokuša u potpunosti dovršiti obnovu guca uz pomoć LAGUR-a. Premda je LAGUR, što mu i sam naziv kaže, prvenstveno posvećen očuvanju batana i pomorske baštine i tradicije na području Istarske županije, i sami su zaključili da bi bila prava šteta ne obnoviti ovaj guc, posebno iz razloga što je ovo jedini sačuvani primjerak tradicionalne brodice ovog tipa izrađene u obiteljskom brodogradilištu obitelji Lorencin u Medulinu 50-ih godina stoljeća.

I tako je prije nekoliko mjeseci, uz pomoć natječaja Upravnog odjela za održivi razvoj Istarske županije za financiranje projekata udruga koje se bave očuvanjem pomorske baštine i tradicije na području Istarske županije, te uz pomoć Općine Medulin, posljednji ploveći guc ovog dijela Istre uspješno i u potpunosti obnovljen. Pokrov sa palube broda je skinut broda, a rekonstruirani su i kormilo, jarbol, lantine i jedro.

- Bio sam zadovoljan već s time što sam ga kupio i osposobio za plovidbu. Već sam ga koristio godinu dana i opet išao s njim i na more i na ribolov, i tako, a sve ovo dodatno što je uslijedilo sa LAGUR-om za mene je bio samo dodatni bonus. Takvu pomoć i podršku stvarno nisam mogao niti sanjati. Guc smo prvi put i predstavili u sklopu manifestacije "Od mora do stola" prije otprilike mjesec dana, a nakon toga uslijedili su pozivi iz drugih gradova Istre koji me zovu da gostujem na njihovim regatama tradicijskih plovila. S veseljem ću se odazvati takvim pozivima, kad god budem u mogućnosti prisustvovati, a isto ću tako s gucom sudjelovati u raznim manifestacijama po općini Medulin, poručio je Robert. (P.SOFTIĆ)

Povezane vijesti

• Premalo sna povećava RIZIK OD SRČANIH BOLESTI
• Nakon punih 15 godina nije održan umjetnički festival "Sedam dana stvaranja"
• Nekvalitetan san može povećati stres za 30 posto