Nakon 15 punih godina u Pazinu ovog ljeta nije održan poznati umjetnički festival "Sedam dana stvaranja". Čini se da se poklopilo niz uzroka, ali ponajviše to što je došlo do zamora kod organizatora, posebice oko traženja pokroviteljstva, što još ne znači da će jednogodišnja stanka postati trajna.
Tako nam govori jedan od organizatora ovog festivala, pulski konceptualni umjetnik Josip Pino Ivančić, koji je nedavno na pazinskom središnjem trgu i u Ulici Franine i Jurine (ispred buffeta Bunker), kako bi motivirao suradnike pazinskog festivala da se angažiraju oko izrade retrospektivne monografije "Sedam dana stvaranja", održao momentalnu umjetničku akciju izložbe vlastitog udjela u budućoj monografiji koja bi trebala pokriti desetljeće i pol kreativnog stvaralaštva ovog festivala. Radi se o tekstualnom osvrtu "Izvedbena događanja i(li) performance na 7ds Pazin".
Potaknuti ostvarenje monografije
- Treba sakupiti dokumentaciju koja se nalazi kod brojnih sudionika festivala, brojne fotografije, mnogi su pisali disertacije o samom festivalu i sad to sve treba okupiti na jednom mjestu. Svi smo mi pomalo egocentrični pa bismo htjeli da nešto ostane u memoriji iza nas, kaže Ivančić koji se s obzirom na prostornu udaljenost svih sudionika festivala odlučio umjetničkom akcijom potaknuti ostvarenje dugoočekivane monografije.
- Razmišljao sam da ovaj tekst izvarim ili izjetkam na metalnoj ploči ili da ga uklešem u kamik, ali ipak sam se, zasad, odlučio da ga otisnem na tri kanotjere i postavim ih na panele, ako će tko čitati, kaže pulski performer koji se nada da će se smoći snage da se dovrši monografija, ali i nastavi s festivalom.
Prije 19 godina zaklao purana
Pino se u Pazinu, neizbježno, jer je tog petka upravo trajalo izvještajno ročište tvrtke Uljanik na kojem je smijenjen dotadašnji stečajni upravitelj, prisjetio i svog kontraverznog performansa s klanjem purana koji je svojedobno bio podigao mnogo prašine. Ovoga puta performans nije bio nimalo šokantan za prolaznike. Podsjetimo, prije skoro dva desetljeća (28. listopada 2000.), ispred pazinskog Spomen doma, Pino je bio izveo dio performansa (uz niz ostalih simboličkih elemenata koji je sadržavao performans) koji je uključivao klanje purana zbog čega su se mnogi prisutni zgrozili pozivajući se na prava životinja, ali i javni red.
Bio je to tada čin nezadovoljstva, tog brodogradilišnog radnika, točnije električara, ondašnjim idejama o izmještanju pulskog brodogradilišta Uljanik, a nesretni je puran bio poslužio kao prikaz da takva preseljenja ne idu bez žrtava, kazivao je kasnije sam performer vegetarijanac koji je tada zgražanje nad javnim klanjem, s obzirom da se u samom gradu Pazinu nalazila klaonica, smatrao licemjernim.