U prvom pulskom caffe baru, Mati na Giardinima, svatko od dugogodišnjih posjetitelja ima točno svoje mjesto. Nihad Kadić tako voli sjediti na terasi, a Bruno Frančula sam, u separeu na dnu kafića. No, nitko od njih ne sjeda na mjesto na kojem je nekad sjedio njegov vlasnik, Mate Parlov, najveća sportska legenda s ovih prostora. Nitko izuzev članova obitelji Parlov.

Na tom je mjestu, u drugom separeu s ulaza desno, nekad sjedio Matin tata, onda sam šampion Mate, a danas sjedi njegov sin Matko, koji je obiteljski kafić nastavio voditi nakon očeve smrti.

Dizajneri iz Milana

Caffe bar Mate otvoren je 16. listopada 1979. i baš je jučer proslavio okruglih 40 godina od otvorenja. Kadić, kojega smo jučer ujutro sreli u kafiću, Matin je klupski kolega i prijatelj. Prisjetio se kako je na otvorenju bilo fantastično.

Mate i njegov otac na otvaranju 16. listopada 1979.

- Tada smo i Mate i ja još aktivno boksali pa je bar, zajedno s Matom, vodio njegov otac, odnosno Matkov djed. Svi koji su nešto značili u životu Pule bili su tada na otvaranju, bilo je krcato ljudi. Mnogi ni nisu stali unutra pa su pili vani na cesti, po Korzu, prisjeća se sa sjetom poznati boksač. Smatra da je ovaj lokal i dan danas najljepši u gradu i nikad neće biti demode.

- Znate, iz Milana su u Pulu stigli dizajneri da bi ga uredili, bilo je to pravo čudo za ono vrijeme, priča nam Nihad, dodajući da ga je Matko lijepo osuvremenio. Promijenio je, pokazuje nam Nihad, boju zidova, stavio slike i fotografije oca kako boksa, postavio TV na kojem se puštaju boksački mečevi, izložio u vitrini njegove najvažnije medalje. Pojašnjava nam da Mate nije nikada držao do toga da sam sebe reklamira, ali je sada, nakon njegove smrti, lokal postao prava posveta njemu i njegovim sportskim uspjesima.

Mate na svom mjestu, pored njega lijevo Josip Lazarić, tadašnji gradonačelnik Pule

- Svaki dan dođem ovdje, prvo pozdravim Matu, a onda sjednem za stol. To je čovjek kojeg ne možete preboljeti. Bio je izuzetan. Zgodan, šarmantan, nepobjediv. Cijenila ga je cijela bivša Jugoslavija. Sve bi mu bili dali, zvali su ga iz Beograda, Crne Gore, ali Mate je volio Pulu iznad svega, nije htio iz Istre, prisjeća se u razgovoru Nihad.

Napominje da je Mate jako volio ovaj grad i njegove ljude. Otkriva nam da i u Beogradu postoji lokal u koji je Mate zalazio, ni tamo na njegovo mjesto ne sjeda nitko. Iznad stolice piše: "Ovdje je sjedio Mate Parlov, boksački šampion".

Spomenik i muzej

Mate je volio piti kave, prisjeća se njegov sin, ali imao je jedan porok koji je volio još više. Šlag!

- Jako je volio šlag, i to ne onaj kupovni, već onaj iz vrećice koji je sam tukao u lokalu. Kada bi netko od gostiju naručio kavu sa šlagom, rekao bi da ga nema, iako je frižider bio pun. Htio je da sve ostane njemu, šali se Matko, koji nam otkriva da ovdje i dandanas svoju prvu jutarnju kavu rado popiju brojni Puljani, ali i mnogi turisti. Oni iz svih zemalja Europe dolaze ciljano vidjeti upravo ovaj lokal boksačke legende.

Uspomene na pulsku sportsku legendu u svakom kutku kafića

Matko je kafić preuzeo prije 11 godina i nije ga puno mijenjao. Prilikom otvaranja zidovi su bili zeleni (mada se to na crno-bijelim fotografijama ne vidi), a danas su roza. No, u glavnini je on isti kao prije 40 godina. I doista, i dalje izgleda moderno.

Bruno Frančula, Nihad Kadić i Matin sin Matko Parlov na mjestu na koje sjedaju samo članovi obitelji

Iduće bi godine, veli nam Matko, preko puta kafića, na Giardinima napokon trebao biti podignut spomenik njegovom legendarnom ocu, a Pula bi trebala dobiti i Muzej Mate Parlova. Lokacija je, veli nam, s Gradom napokon usuglašena i uskoro bi mogli krenuti radovi. Prostor ima stotinjak kvadrata i na atraktivnom je mjestu te bi ubrzo mogao postati jedna od značajnijih atrakcija našeg grada.

Povezane vijesti

• ŽRTVA ISTARSKIH ANTIFAŠISTA NEĆE BITI ZABORAVLJENA Položeni vijenci na spomen obilježje na pulskim Giardinima
• VIDEO / Puljani preneraženi što spomenik Mati Parlovu na Giardinima neće biti u sportskom dresu
• Eros Čakić, poznati kipar i član Povjerenstva za postavljanje spomenika Mati Parlovu, objašnjava zašto odijelo, a ne kratke gaće i kanotijera