Eros Čakić
Eros Čakić, poznati istarski umjetnik i član Povjerenstva za postavljanje spomenika Mati Parlovu u Puli, kaže da je bio protiv prve varijante spomenika, onog Zagrepčanina Ante Jurkića, koji je legendarnog boksača prikazivao u sportskoj opremi. U međuvremenu je, podsjetimo, odabran spomenik Marije Ujević Galetović koji Parlova prikazuje - u odijelu. Naša kratka anketa pokazala je da Puljani baš i nisu oduševljeni što će Parlov, umjesto kao boksač, biti prikazan kao, kako su neki rekli, pisac ili maneken.
Od Matka Parlova, sina Mate Parlova, dobili smo informaciju da su konzervatori bili protiv spomenika u sportskoj opremi, odnosno da su dozvolu za postavljanje uvjetovali da ne bude u gaćicama i potkošulji. Danas smo razgovarali i s Lorellom Limoncin Toth, voditeljicom pulskih konzervatora, koja nam nije decidirano objasnila jesu li oni zabranili spomenik u sportskoj opremi ili ne, rekavši da se ne bi miješala u rad Povjerenstva. Tako je ostalo nejasno je li spomenik u odijelu izabran kao obaveza (jer u dresu ne bi bio dopušten), ili samo kao bolje rješenje.
Eros Čakić kaže da je spomenik kakav je na koncu odabran ipak mnogo primjereniji za centar Pule.
"Ja sam osobno bio protiv onakvog spomenika. Ne govorim u ime drugih, nego u svoje ime. U suštini, većina je bila protiv. Smatram da takva vrsta skulpture ne spada na mjesta gdje su oni tražili, ispred Slavoluka Sergijevaca, što je apsurdno. Tamo nisu stavljali skulpture ni Mussolini ni Tito, pa bi za mene bilo vrlo čudno da se bilo čija skulptura tamo stavi. Drugo, estetski, ja sam pobornik suvremenijeg kiparskog izraza. Dakle, ono je bio kiparski izraz otprije dva stoljeća. Ja sam pozvan u Povjerenstvo kao predstavnik struke, rekao sam svoje mišljenje. Smatram da to (prethodni, Jurkićev spomenik op.a.) može biti vrijedno u nekom određenom okolišu i može dobro funkcionirati za neke potrebe. Dakle, da se tako nešto stavilo negdje u prirodu, na neku šetnicu, ne bih imao ništa protiv, jer takve stvari na takvim mjestima i funkcioniraju. Protiv toga u biti nemam ništa. Taj kiparski stil meni osobno ne odgovara, ali to je moje osobno mišljenje, ne vrijeđajući kipara kojeg inače cijenim, koji je znao napraviti jako dobre stvari, kaže Čakić.
Za spomenik Mati Parlovu u Fažani, koji je djelo istog tog autora koji je odbijen u Puli, kaže da "taj spomenik tamo funkcionira".
"Tamo to ne bode u oko. Ipak to trebamo smjestiti u prostor, skulpture su dosta osjetljive. One postaju dio urbane opreme, ali i dio arhitekture, dio urbanističkog mini prostora. U svakom slučaju, smatram da bi to bilo jedan korak nazad", kaže Čakić.
Upitan što mislio o kratkim hlačama i boksačkim rukavicama, Čakić kaže da je novo rješenje optimalno.
"Drugo, Mate Parlov je po meni lik o kojem svi znaju tko je i što je. Ovim rješenjem on je predstavljen kao građanin Pule, vrlo suvremeno i decentno, i bit će oznaka koja pokazuje njegovu šampionsku dimenziju. Rješenje je suvremeno, estetski prihvatljivo i mislim da će se potpuno uklopiti u ambijent. To nije jedan nakaradni kičasti objekt koji će pokvariti vizuru."
Spomenik, inače, koš nije pokazan javnosti. Za sad je izrađena samo maketa, a finalno rješenje se još očekuje.
"Kao prvo, radi ga jedna velika kiparica koja i ne može pogriješiti. Drugo, za mene je njen rad potpuno pogođen. Oni koji su poznavali Matu Parlova znaju da je on, osim što je bio boksač, bio i građanin Pule koji je bio i duhovit i recitirao, komunicirao s ljudima. Znači, Mate Parlov Puležan, a ne Mate Parlov u kratkim gaćicama i kanotijeri", rekao je Čakić.