Mi smo u Standardu uspjeli počistiti sve obaveze, te ponuditi na prodaju poprilično realnu sliku tog trgovačkog društva. Kupci se ne moraju bojati da će nakon ove investicije u društvu ispadati kosturi iz ormara, kaže stečajna upraviteljica Uljanika d.d. Marija Ružić
Uljanik Standard vlasnik je, između ostalog, samačkog hotela u Balotinoj ulici (Snimila Mirjana Vermezović Ivanović)
Svega pet minuta trajalo je ročište na kojem u svibnju 2019. godine na Trgovačkom sudu u Pazinu proglašen stečaj Uljanika d.d., no ni nakon više od dvije godine stečajnom postupku u nekad krovnoj tvrtki pulske brodograđevne kompanije zasad se ne nazire kraj.
- Puno je aktivnosti i poslova koje treba obaviti, a u stečaju tvrtke kao što je Uljanik d.d. praktički se svakog dana nešto događa. Neke aktivnosti i obaveze uspjeli smo riješiti u proteklom periodu kada je unovčen i značajan dio imovine društva. Druge pak aktivnosti trebaju nešto više vremena i strpljenja, a ovaj vlak stečajnog postupka do svog cilja mora stići brzinom najsporijeg vagona, kazala nam je stečajna upraviteljica Marija Ružić komentirajući tijek stečajnog postupka.
Plimni val stečajeva
Što je od imovine još ostalo u ladicama ovog stečajnog dužnika? Pa ne baš previše toga. Uz oglase za prodaju računalne opreme, dijelova brodske opreme i raznog sitnog inventara, od značajnije imovine tu su još dvije novogradnje za koje u dosadašnjem elektronskom dražbovanju nije bilo zainteresiranih kupaca, 88,27 posto dionica riječkog 3. maja, 2,06 posto poslovnih udjela u društvu Uljanik Brodogradnja 1856 i 100 posto poslovnog udjela u društvu Uljanik Standard.
Uljanik d.d. je, naime, kao krovno društvo Uljanik Grupe bio i stopostotni vlasnik 11 tvrtki u okviru kompanije, no samo je Uljanik Standard, čiji prihodi nisu vezani uz brodograđevnu djelatnost, ostao nezahvaćen plimnim valom stečajeva koji je potopio sva druga društva. Nakon što se u travnju nije uspio prodati po početnoj cijeni od 25 milijuna kuna, koncem srpnja objavljen je novi oglas kojim se Uljanik Standard nudi po početnoj cijeni od 22 milijuna kuna, no ni po toj početnoj cijeni zasad se nisu javili zainteresirani za kupnju tog društva.
- Mi smo u Standardu uspjeli počistiti sve obaveze, te ponuditi na prodaju poprilično realnu sliku tog trgovačkog društva, odnosno kupci se ne moraju bojati da će nakon ove investicije u društvu ispadati kosturi iz ormara. Društvo, osim tekućih, gotovo i da nema obaveza, a imovine ima dosta. Međutim, potencijalni kupci očito bježe od kupnje pravne osobe jer misle da će si njom samo navući probleme. Rok za predaju ponuda po tom oglasu je još nekoliko dana, a ako do njegova isteka ona ne stigne morat ću pitati vjerovnike što dalje s tom imovinom. Ako proglasimo likvidaciju društva pa ga krenemo prodavati po dijelovima, možda će biti sasvim drugačija situacija, kaže stečajna upraviteljica Uljanika.
Prodaja u paketu
Standard je, podsjetimo, vlasnik dva Uljanikova samačka doma koji se nalaze kod srednje ekonomske škole, u neposrednoj blizini centra grada, brojnih stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci, potraživanja za neotplaćene kredite za kupljene stanove bivših Uljanikovaca, te još nekoliko nekretnina.
- Moje mišljenje je da bi svu tu imovinu bilo najlogičnije prodati u paketu kao biznis kojim će se netko nastaviti baviti, no u Puli izgleda nitko ni ne razmišlja o tome, jer misle da je Standard firma u problemima. No, to više nije istina. Likvidnost te tvrtke osigurana je kroz otplatu stanova prodanih na kredit što je prihod koji će još neku vrije uredno kapati svakog mjeseca, a vjerujem da bi se primjerice samo rušenjem jednog samačkog hotela, kroz gradnju i kasnije eksploataciju novog stambenog ili turističkog objekta mogla vratiti cjelokupna ta investicija, kaže Ružić.
Kad su dvije nedovršene novogradnje u pitanju, i tu je situacija sad poprilično jasna. Barem kad je u pitanju njihova prodaja. Naime nakon nekoliko neuspješnih krugova prodaje, samoiskrcavajući brod za prijevoz rasutih tereta koji se nalazi u Rijeci i brod za prijevoz žive stoke s pulskog navoza kupit će za jednu kunu, te pokušati dovršiti i nakon toga prodati brodogradilišta u kojima se te gradnje nalaze. Vlada je nedavno odobrila, a Ministarstvo financija izdalo jamstva od 7,4 milijuna kuna u Rijeci, odnosno 12,8 milijuna kuna u Puli, kako bi 3. maj i Uljanik Brodogradnja 1856 mogli ishoditi kredite za polaganje jamčevine da bi mogli sudjelovati na dražbi za te gradnje. U FINU je potom za oba broda pristigla po jedna ponuda.
Visoke jamčevine
Jamčevine su visoke jer su vezane uz procijenjenu vrijednost brodova u stečajnom postupku, no za pretpostaviti je da je za oba broda ponuđena početna 1 kuna ili nekakva simbolična cijena, te da se radi o ponudama riječkog i pulskog brodogradilišta koji će nakon što postanu vlasnici novogradnji morati pronaći način financiranja dovršetka tih brodova. Svoj udio u toj novoj pulskoj brodograđevnoj priči Uljanik Brodogradnje 1856 ima i Uljanik d.d. u stečaju i on iznosi spomenutih 2,06 posto, što je ponuđeno na prodaju za nešto više od 5 milijuna kuna. Za 88,27 posto dionica riječkog 3. maja oglašen je javni poziv za iskazivanje interesa za kupnju, na koji zasad nema konkretnog odaziva.
- Imali smo pojedinih upita, no bojim se da zbog loše bilance neće ništa biti od toga. Problem je 500 milijuna kuna gubitka iznad visine kapitala i u takvoj situaciji nerealno je očekivati da će netko do 27. kolovoza pokazati interes za kupnju dionica tog društva. Ali ja kao stečajna upraviteljica bila sam dužna pokrenuti taj postupak, a kako će se to pitanje na koncu riješiti u rukama je vjerovnika, zaključila je Ružić.