Predsjednica i saborska zastupnica Nove Ljevice Ivana Kekin, po zvanju liječnica specijalistica psihijatrije, komentira u opširnom razgovoru za naš list aktualne političke teme, ali i posljedice ukrajinskog rata na domaćem terenu. Njezina stranka, kao dio političke platforme Možemo!, pripada i onim opozicijskim strankama koje zazivaju prijevremene izbore za Hrvatski sabor.

- Za početak, pitanje iz struke kojom ste se bavili prije politike. Je li normalno da građani više brinu o ratu u Ukrajini nego o poskupljenjima koje ih pogađaju? To kaže Crodemoskop.

- Pa mislim da je očekivano. Rat u Ukrajini koji pratimo gotovo u live streamu izaziva tjeskobu i neugodne osjećaje na niz nivoa. Prije svega, suočeni smo sa strahovitom ljudskom patnjom, gledamo ljude koji gube svoje gradove, domove i najmilije, većina nas osjećat će bol i tugu prilikom suočavanja s patnjama Ukrajinaca, osim toga slike rata imaju retraumatizacijski učinak na mnoge od nas. Tu je i prijetnja da će se rat proširiti i van granica Ukrajine, i na koncu konca prijetnja nuklearnim oružjem. Dakle, radi se o visoko uznemirujućim događajima nad kojima nemamo nikakvu kontrolu, na koje ne možemo nikako utjecati, što dodatno diže tjeskobu. Poskupljenja s druge strane, osim što su također direktno vezana uz ratnu krizu, u smislu da su jedna od posljedica ovog sukoba, se u kontekstu ratnih stradanja čine podnošljivom brigom. Kada živimo u ovako jezivim vremenima, onda ona "samo dok smo živi i zdravi" postaje sve aktualnija.

- Bojimo li se, zapravo, nuklearnog oružja?

- Pa mislim da je razumno osjećati strah od nuklearne prijetnje u današnjem kontekstu. I da je za većinu nas invazija na Ukrajinu imala posljedice po psihološko zdravlje, da smo zabrinutiji, da nam je raspoloženje niže, da lošije spavamo, da smo nervozniji, iritabilniji. Pa ću i ovu priliku iskoristiti da se podsjetimo da, iako ne možemo utjecati na rat u Ukrajini niti na pregovore svjetskih sila, možemo brinuti za sebe i svoje mentalno zdravlje, kao i ono onih oko nas. Možemo dozirati vijesti, možemo se truditi živjeti u sadašnjosti, možemo brinuti o fizičkom zdravlju, prehrani, možemo održavati naše rutine, i kao najvažnije, možemo se povezivati sa onima oko nas, dijeliti brigu i liječiti ju blizinom. I ne mogu dovoljno istaknuti, moramo misliti na djecu i mlade, koji osjećaju sve naše strepnje, a koji su već u ove dvije godine pandemije doista puno izgubili. Jako je važno da ih čujemo, da budemo tu za njih i da stvorimo okruženje u kojem i oni mogu ispoljiti svoje strahove.

 - U ovakvim okolnostima svatko može postati ministar. Kako gledate na rekonstrukciju Vlade Andreja Plenkovića?

- Puno smo puta već komentirali da rekonstrukcija Vlade nije rješenje. Naime, ako pogledamo unazad 66 mjeseci koliko premijer Plenković vodi ovu zemlju, vidjet ćemo da je njegova Vlada u kontinuiranom rekonstruiranju. Njegova je Vlada kao protočni bojler. Kako s jedne strane korumpirani kadrovi odlaze, tako s druge strane, novi korumpirani kadrovi dolaze. Pa tako nema više ministrice Dalić, niti ministra Tolušića, nema Gorana Marića, nema Kujundzića, nema Lovre Kuščevića, nema Barišića, nema Gabrijele Žalac, nema Horvata, ali ima Aladrovića, Ćorića, Beroša i Paladine. A baš je taj zadnji izbor premijera Plenkovića jasan dokaz tome koliko rekonstrukcije nemaju smisla.

- Zašto?

- Ministar Paladina doslovno od prvog spomena i prije samog imenovanja puni medije sukobima interesa i kaznenim prijavama, čitavo se vrijeme bavi obranom vlastitog lika i djela, a pritom o obnovi koja i dalje nije počela ne priča nitko. Jer vidite dok se premijer zabavlja kadroviranjem i bezuspješnim kalibriranjem svojih radara za korupciju, kojima se još nedavno hvalio, svi drugi procesi u ovoj zemlji se ne događaju. Ne događa se obnova, ne događa se zelena tranzicija, ne događaju se reforme i obrazovanja i zdravstva, ne događa se transformacija javne uprave, ne događa se teritorijalni preustroj. Događa se jedino i isključivo kontinuirana besmislena rekonstrukcija Plenkovićeve Vlade.

- Da li izvanredni izbori bili bolje rješenje?

- Izvanredni izbori su jedino moguće rješenje ukoliko se vodimo javnim interesom. Rezimirajmo našu trenutnu Vladu u kojoj su dva ministra pod istragom, jedan je nedavno smijenjen radi uhićenja i istražnog zatvora, novi se brani rukama i nogama od afera koje ga sustižu, mediji navode i interes DORH-a oko ministra gospodarstva, kao i zdravstva, jedna ministrica javno obznanjuje da doživljava prijetnje jer je odbila sklopiti posao s tvrtkom koja je godinama poslovala s HDZ-om, ministar unutrašnjih poslova dobio je presudu Europskog suda za ljudska prava kojom je utvrđeno da je Hrvatska kriva za smrt šestogodišnje djevojčice, a od prekjučer imamo i ministra čiji izaslanik javno govori da je Hrvatska nastala na temeljima NDH - fašističke kvislinške tvorevine. To je naša Vlada na čelu s premijerom koji se s ovim okolnostima nosi na način da napada pravosudne institucije. Kada mu se nad ministrima vrše istrage, čudi se kada mu se ministricama prijeti o čemu on pojma nema i relativizira kada su mu ministri odgovorni za kršenje ljudskih prava i veličanje fašističkih simbola. Mislim da je iz ove mini analize sasvim razvidno da su izvanredni izbori jedino rješenje.

- Tražili ste ostavku ministra branitelja Tome Medveda?

- Nedavni sramotni događaj u Splitu, nedvosmisleno i otvoreno slavljenje NDH-a, pri čemu je izaslanik same Vlade brigadir Matko Raos izjavio da Hrvatske ne bi bilo da nije bilo 10.4.1941., što ni ministar ni premijer nisu jasno osudili, još je jednom objelodanio dvoličnost same HDZ-ove Vlade i premijera u odnosu prema fašizmu. Pa tako premijer redovito sjedi na dvije stolice, onoj pristojnoj, antifašističkoj, europskoj, za Charlesa Michela i društvo iz Bruxellesa, i onoj domaćoj, gdje se za HDZ-ove unutarstranačke potrebe, jeftine političke bodove i skretanje pažnje, povremeno veličaju fašistički simboli. No, važno je reći da je takav stav Vlade potpuno neprihvatljiv, a djelovanje upravo njihovog izaslanika protuustavno i protucivilizacijsko. Hrvatska je nastala na temeljima antifašizma i to je jasno zapisano u našem Ustavu. Iz navedenog razloga držimo da je ostavka ministra Medveda simbolički minimum prihvaćanja odgovornosti za navedeni incident. Ako ministar nije siguran što mu je činiti, neka pita europske kolege koje bi reakcije bile da su njihovi izaslanici izjavili slične stvari, recimo da je neki predstavnik vlasti u Njemačkoj izjavio da Njemačke ne bi bilo da nije bilo 30.1.1933., što je datum kada su nacisti došli na vlast. Tako nešto je nezamislivo u bilo kojoj pristojnoj europskoj državi.

 - Možemo dobro stoji u anketama, Nova ljevica je dio te platforme. Ima li šanse za koaliranje sa SDP-om ili Socijaldemokratima kad se ukažu izbori?

- Tom se vrstom kombinatorike za sada ne bavimo, čini nam se da je puno važnije javnosti kontinuirano pokazivati kako mi vidimo promjenu koja je potrebna da bismo kao društvo konačno krenuli naprijed.

- U prijeporu ste sa SDP-om u Zagrebu, ali i u Puli. Koliko je u tome stranačkih politika, s koliko taština?

- Za početak čini mi se da je važno razdvojiti te dvije situacije. U Zagrebu za sada, unutar koalicije dobro funkcioniramo i surađujemo, u smislu da nije bilo pitanja oko kojih se nije uspio postići dogovor.

- A u Puli?

- S druge strane u Puli imamo situaciju da se razilazimo oko pitanja javnog prostora i njegove namjene. Mi smo politička opcija koja je uvijek jasno komunicirala kako vidi javni prostor i njegovu namjenu, dapače, na takvim smo borbama i izrasli i sigurna sam da nam birači daju povjerenje između ostalog jer prepoznaju našu srčanost u obrani našeg, zajedničkog prostora. Dapače mogli bismo reći da je pulska situacija, pitanje izgradnje hotela što predstavlja kraj za Lungomare kakav Puležani i Puležanke poznaju i uživaju, a bez da se o istom pitalo građane, za nas temeljno političko pitanje. I pristajanje na takvu politiku zapravo bi značilo odustajanje od naših osnovnih načela, za koja se mnogi među nama, uključujući predsjednicu Gradskog vijeća Pule, Dušicu Radojčić, zalažu desetljećima.

- U Puli je Možemo! troublemaker. Zašto?

- To je poprilično smjela teza, moram primijetiti. Osobito ako uzmete u obzir da Možemo! u Gradskom vijeću Pule od ukupno 162 odluke nije diglo ruke samo za jednu, kada smo zapravo nedizanjem ruke spriječili nastavak IDS-ove politike rasprodaje "obiteljskog srebra". To je očito bio dobar potez jer je iznjedrio obustavu prodaje gradske imovine do izrade strategije raspolaganja gradskom   imovinom. Dakle, i u ovom je slučaju, kao i u slučaju budućnosti Lungomare ,u pitanju razilaženje u perspektivi kako briga za zajedničko dobro treba izgledati.

- Dakle, nije problem u Možemo!?

- Možda bi pravo pitanje, umjesto ovog zašto smo troublemakeri, trebalo biti koji su sve interesi, partikularni i privatni, objedinili sve druge političke opcije u inzistiranju na nastavku IDS-ovog devastirajućeg plana za Lungomare. Mi se, kao i u svim pitanjima do sada, vodimo isključivo javnim interesom i pokušavamo pažljivo i promišljeno odvagnuti što je za građane najveća korist, a u ovakvim slučajevima, kao što je Lungomare,držimo da odgovor trebaju dati sami građani. Na referendumu za koji se zalažemo. Ako nas dakle, inzistiranje na javnom interesu čini troublemakerima, sve što mogu reći je da ćemo nastaviti dizati frku. I u Puli i drugdje gdje će biti potrebno.

- Kako komentirate rad Filipa Zoričića?

- Čini se da ulaže velike napore u prezentaciju sebe kao nekoga tko je kontinuirano izložen sabotaži, pri čemu ta prezentacija ponajviše služi u PR svrhe i u opravdavanje činjenice da se za sada ne vide svježe ideje i iskoraci u upravljanju. Problematičnim vidim činjenicu da politiku nije gradio na dogovorima s partnerima, oko ključnih tema razvoja grada, nego zapravo političko djelovanje poistovjećuje s napucavanjem lopti i autokratskim lupanjem po stolu. Pri tome ne preuzima odgovornost za izostanak rezultata nego ih svaljuje na pulski Možemo - prikazujući ih kao sabotere ili troublemakere. Kratkoročno takva taktika može imati neke efekte, no vrlo brzo će se vidjeti može li gradonačelnik Zoričić isporučiti   i stvarne rezultate. Ipak nadam se da prepoznaje važnost inicijative pulskog Možemo da se raspiše referendum i da će tu inicijativu podržati, kada je već prilikom tekućih ciljanih izmjena urbanističkog plana izostavio sporni hotel iz predmeta izmjene toga plana.

 - Ukrajina je katastrofa stoljeća. Niste geopolitički stručnjak, ali gdje vidite kraj?

- Ukrajina je u ovom trenutku područje katastrofe po golemim patnjama ljudi i razaranjima teritorija koja proizlaze iz zastarjelog pristupa osvajanja upotrebom također najvećim dijelom zastarjelog oružja, bar što se napadača tiče. Vidimo da Ukrajinu ubrzano naoružavaju zapadne države modernijom vojnom opremom, i veliki i opravdani entuzijazam Ukrajinaca da brane svoju zemlju. Čini mi se da je ruski napad postigao do sada nezabilježenu homogenizaciju građana Ukrajine i jednu vrstu nacionalnog jedinstva koje je variralo zadnjih godina.

- Nitko ne može predvidjeti mir?

- Motivacijski aspekt bit će jako važan da Ukrajinci uspiju opstati, i ovdje mogu projicirati samo nadu, jer ni stručnjaci nemaju jasne i nedvojbene odgovore; da će vojne operacije čim prije završiti, otvoriti se mirovni pregovori koji će osigurati mir, a manjinskim skupinama u Ukrajini neku vrstu posebnog statusa. Tako su u pravilu završavali brojni sukobi i ratovi, nakon kojih su obje strane žalile za gubicima. Rat je iracionalna pojava; tko bi razuman za njega bio, osim ako, ne bez razloga, računamo na vojnoindustrijski kompleks (na objema stranama). No, kraj će biti kad uspijemo pomoći svima koji su patili da ponovno stanu na noge, a tu više ne govorimo o tjednima ili mjesecima kao kod rata, nego o desetljećima.

- Kako zaštiti izbjeglice iz Ukrajine, posebice mlade žene, od human trafickinga?

- Prema UNHCR-u, 4 milijuna ljudi je u ovom trenutku od početka rata u Ukrajini 24. veljače napustilo zemlju. Među njima su u najvećem broju žene i djeca koja prolaze traumatska iskustva izbjeglištva i potrebna im je posebna zaštita. Od početka rata, izvještavaju ženske organizacije, organizacije za ljudska prava i mediji o kriminalnom iskorištavanju ove tragične situacije, posebice prema djevojkama i ženama. Trgovci ljudima pokušavaju iskoristiti, lažnim ponudama o smještaju, žene i djecu za vrijeme njihova bijega ili pri dolasku u druge zemlje. Žrtve su i žene i djevojke s invaliditetom. Na granicama, željezničkim kolodvorima i prihvatnim centrima bilo je pokušaja uvlačenja žena u prostituciju. Europol je već 21 ožujka upozorio na osnivanje mreže za trgovanje ljudima na granicama istočne i jugoistočne Europe kako bi ih krijumčarili u zapadne zemlje. Zločini koje je počinila vojska Ruske federacije, a dokumentirani su u Buči, Irpinu i drugim gradovima govore o seksualnom nasilju kao oružju rata.

- Žene su velike žrtve ukrajinskog rata?

- Žene i djevojčice izložene su sustavnom seksualnom zlostavljanju koje će ostaviti trajne fizičke i psihičke posljedice, a sada su i izbjeglice suočene s predatorima trgovine ženama. Zabrinjava i da trudnoće kao posljedice silovanja zbog restriktivnih zakona o pobačaju u nekim zemljama omogućuju daljnje trgovanje ženama i budućom djecom. Trgovanje ljudima u cilju seksualne eksploatacije dobro je poznat i ozbiljan je problem u EU. Sada je iznimno važno informirati žene o njihovim pravima kao i opasnostima od trgovanja. Trebamo im omogućiti pristup regularnom tržištu rada, djeci i djevojčicama pristup školovanju.

- Što može učiniti Hrvatska u zaštiti žena?

- Kao država moramo osigurati da javnost i oni uključeni u humanitarnu pomoć imaju informacije i znanja za prepoznati izbjeglice koje su u riziku od trgovanja i seksualne eksploatacije, kao i registrirati i procijeniti pomagače, privatne ponude za smještaj i rad. Rat u Ukrajini i ranjivost žena izbjeglica još jednom pokazuju nedostatke u nacionalnom i europskom postupanju kako bi se prepoznala opasnost trgovanja, ali i korisnika seksualnih 'usluga' kao počinitelja nasilja.

- Pruža li Hrvatska dovoljno u borbi za demokraciju u Ukrajini?

- Hrvatska vanjska politika odraz je unutrašnje, koja je u velikoj mjeri kompromitirana. Osim što im šaljemo prigodne poruke, a i nešto oružja, što se demokracije tiče, Ukrajinci nemaju puno toga za naučiti od Hrvatske. Možemo podržavati put Ukrajine prema punopravnom članstvu EU-u, ali to će također tražiti ispunjavanje velikog broja europskih pravila i standarda u pogledu demokracije, pravosuđa, medija i tako dalje, koje HDZ-ova vlast, kao da je jedva dočekala uredno sabotirati kada smo konačno 2013. ušli u EU. Pogledajte samo koliko je tužbi i odštetnih zahtjeva prema novinarima, sudstvo i pravosuđe izgleda nam kao posebna kasta, a antikorupcijski radari, kako bi rekao Plenković, ne samo kao da su na stalnom remontu, nego čini se da su ukradeni iz servisa – dok je HDZ-a na vlasti, nećemo ih ugledati. Iz te perspektive, doista nisam sigurna da se od nas treba učiti o jačanju demokracije.

Povezane vijesti

• Možemo! Pula o rezultatu koalicijske suradnje: Od izbora do danas glasali smo za 162 odluke, SAMO JEDNOJ ODLUCI NISMO DALI GLAS
• BIVŠA SE KOALICIJA U PULI SMANDRLJALA U RUPU KOJU SI JE SAMA ISKOPALA: Htjeli su pomesti pod s IDS-om, okačiti ga o klin, skinuti mu skalp. Umjesto toga, međusobno su si povadili oči
• Tko ima pravo nazvati se Puležanom? Evo što misle sugrađani