Gdje je zapelo, zašto se vladajuća koalicija u Puli smandrljala u rupu koju si je sama iskopala, postoji li samo jedan krivac ili su svi uprljali ruke u ovoj predstavi u kojoj i publika i glumci jedva čekaju da završi? Čovjek se posrami uopće slušati i čitati ono što akteri ovog cirkusa govore jedni o drugima. Kao da su jedva čekali kada će prva žrtva opasti sa žice pa da je šutnu nogom u bubrege, da joj mast izvade i na njoj jetricu poprže, da jezik iščupaju i srce odšarafe, pa da je stave kao lutku u izlog davno zatvorene trgovine u kojoj samo žohari još održavaju svoje čajanke. Tako se pulski političari odnose jedni do drugih. Bilo da su bili u koaliciji ili izvan nje.

Groteskna borba

Sada je valjda svima jasno, iako je bilo i otpočetka, da do koalicije nije ni trebalo doći. No, želja za rušenjem, tim niskim porivom, makar se odnosio i na omraženi IDS, bila je jača od svih razlika između Nezavisne liste Filipa Zoričića, Možema! i SDP-a. Htjeli su pomesti pod s IDS-om, okačiti ga o klin, skinuti mu skalp. Umjesto toga, međusobno su si povadili oči i sada panično traže izlaz iz prostorije u kojoj stalno nalijeću jedni na druge. Otužan prizor. A sve zbog toga što na početku nisu htjeli vidjeti da su razlike među njima drastične. Ne možda toliko ideološke, jer ideologiju neki poput Zoričića kriju kao zadnju kockicu najmilije im čokolade koju ne žele podijeliti ni s kim pa su je pritom i zagubili, koliko ljudske. Teški karakteri s jedne strane i armirani principi s druge doveli su do toga da više ne mogu sjesti ni za stol i pokušati artikulirano, bez usta punih kokica, razgovarati. Ne dogovoriti se, jer to je od starta bilo nemoguće, već samo međusobno razgovarati. Međutim, oni se danas ne mogu ni vidjeti, gade se jedni drugima, dotle je došlo. Reći da im je to učinio IDS bila bi potpuna glupost. Ta stranka otkako je izgubila Grad pod milim bogom nije ništa radila niti uradila. A odjednom se našla u poziciji da joj sutra vlast ponovno padne u ruke. Ako se to dogodi, odgovornost je isključivo, kakve li ironije, na onima koji su je htjeli dekapitirati.

Očito je za raspad koalicije bio presudan Lungomare, odnosno gradnja hotela i nogometnog igrališta na tom području. Ali sve je krenulo i puno prije. Ako je recimo Lungomare bilo glavno jelo na svečanoj gozbi punoj raznih delicija, onda su izmjene i dopune Urbanističkog plana uređenja Max Stoja bile tek kanapeić koji je dao do znanja da bi se jedači u grotesknoj borbi mogli gadno posvađati čak i oko zalogajčića. Iako mnogi Puležani bivši kamenolom na Stoji ne doživljavaju kao dio grada pa ih pretjerano ni ne zanima što se tamo planira graditi, Max Stoja je postao prvorazredno političko pitanje na kojem je slomljen prvi klimavi zub bivše koalicije.

Nema tko nije čuo štoriju da se vijećnica NL FZ Ivana Mohorović, kad je točka o UPU-u izbačena s dnevnog reda, propisno izderala na predsjednicu Gradskog vijeća Dušicu Radojčić iz Možema! Ubrzo se u medijima pojavila priča da je suprug vijećnice Mohorović jedan od projektanata na tom području pa je koalicijski odnos bio narušen i time što je jedna strana očito pretpostavila otkuda se ta informacija našla na novinarskim jelovnicima.

Pravocrtni Možemo!

Možemo! je u svakom slučaju pokazao dosljednost na primjeru Max Stoje, ali ona ih je, kasnije će se ispostaviti, skupo koštala. Naime, inzistiranje na neuvrštavanju izmjena i dopuna tog UPU-a na dnevni red Gradskog vijeća od možemovaca je u javnosti, naravno uz svesrdno pomoć političkih partnera, stvorila dojam da se radi o čistoj gerili koja se bori za svaki pedalj javnog prostora, ne odstupajući ni milimetar od svojeg stava. Možemovci se od toga nisu ni branili. Da su bili politički mudriji, mogli su tu, bez obzira na svoja uvjerenja, popustiti pa ne bi kasnije imali toliko problema kod izražavanja stava oko Lungomarea. No, možemovci kao da cijelo vrijeme putuju na šinama, pravocrtno se gibaju, bez mogućnosti da skrenu ili malo odmore na nekom peronu. Ta tvrdoglavost ih sigurno ne čini poželjnim političkim partnerom pa . bi izvanredni izbori za njih mogli biti put u potpuno neznano. I sami su svjesni da ih, bez obzira koliko mandata osvojili na novim izborima, nitko neće pitati ni za zdravlje, a kamoli za suradnju. Zato im je ovaj pokušaj da pridrže leđa bilo kome tko je protiv IDS-a bio potpuni promašaj. Samo su, zbog spina, ali i svoje neumoljivosti, na sebe navukli bijes drugih političkih opcija s kojima ionako Možemo! nema što tražiti, a što bi im na izborima moglo naštetiti, budući da će im svi lijepiti etiketu onih koji su uvijek protiv svega.

U skupinu onih stranaka koje se okreću kao limeni pijetao koji glumi vjetrokaz svakako spada pulski SDP. Dovoljno je podsjetiti da je ta stranka, dok je bila u oporbi, tražila u Gradskom vijeću da se održi referendum o Generalnom urbanističkom planu, a sada to isto s gnušanjem odbacuje kad je riječ o Lungomareu. U redu, tada je fokus bio na Muzilu, Saccorgiani, Hidrobazi, a danas je ipak riječ o projektima u koje je involviran SDP-ovac Stevan Muidža. Stranačkog kolegu pulski SDP-ovci brane do te mjere da su spremni riskirati i neke buduće izbore ne bi li ovaj izgradio hotel i vile. Pritom gaze i sve ono za što su se prije zalagali. Oni su ti koji se zapravo ponašaju poput oporbe, a prstom upiru u Možemo! da to čini. Raskupusali su koaliciju samo zbog Muiđinih projekata. I onda još gaze svoje prijašnje principe i oštro se protive inicijativi da se raspiše referendum oko gradnje na Lungomareu.

Povezane vijesti

• NE ŽELE GA PODRŽATI, ALI ŽELE SURAĐIVATI: Pulsko Možemo poslalo uvjete SDP-u i Filipu Zoričiću
• FOTO / REKOSTRUKCIJA PULSKE GRADSKE UPRAVE: Jutros na Forumu postavljen natpis za novi gradski odjel
• Možemo! Pula o rezultatu koalicijske suradnje: Od izbora do danas glasali smo za 162 odluke, SAMO JEDNOJ ODLUCI NISMO DALI GLAS