Početkom ovog tjedna umro je Maksim Vujić, Puležanima poznat kao "slikar Maks". Preminuo je, koliko je poznato, u Pazinu od posljedica moždanog udara. Vijest je preplavila društvene mreže, a komentari i objavljene slike pokazali su kakav je dojam o sebi Maks ostavio iza sebe.

Gotovo svi koji su ga poznavali, bar iz viđenja, kažu da je bio veoma draga osoba, uvijek s osmijehom na licu, prijazan. Znalo ga se često viđati kako šeta po Puli sa svojim slikama koje je vječito ispod ruke, blago nakrivljen, negdje nosio. Prodavao ih je mnogo, no znao je svoje radove i poklanjati ne bi li darom nekome razvedrio dan.

Oni koji su ga poznavali malo bolje kažu da je često rekreativno pecao na Valkanama, da bi se snašao u trenucima besparice. Živio je, kažu, skromno, od prodaje slika koje je teglio po čitavom gradu, posebice Stoji i Verudi, a čest je gost bio u bistrou na "vrhu Omladinske" ili u Pomidoru. Volio je slikati morske prizore, ali i tipične istarske seoske motive i općenito prirodu.

Obzirom da je Maks bio korisnik udruge "Naš San Njihov Osmijeh", upitali smo za komentar predsjednika udruge Igora Loparića koji je poznavao Maksa iako ga, kako kaže, zapravo nitko nije skroz poznavao.

- Vječito je šetao po gradu sa svojim slikama, po tome je bio poznat. Znao je sudjelovati u našim akcijama, ali rijetko. Znate, bio je samostalan, vuk samotnjak koji je živio od slikanja i pecanja. Volio je ići u ribičiju. Svaki put kada bi se sreli pričao mi je o ulovljenim ribama i lignjama. Mislim da je, osim od prodaje slika, živio od onog što bi upecao, kaže Loparić.

Maks je bio korisnik Udruge, nastavlja Loparić, ali povremeni, čak rijedak. Pitao bi za pomoć samo kada mu je stvarno trebalo, i to malo. Jednu paštetu, jednu palentu i jedno brašno. Bio je, kaže Loparić, izrazito skroman.

- Živio je na Stoji, nedaleko stare bolnice, u kamperu kojeg je kasnije spojio s nekim objektom. Nije bilo baš adekvatno za normalan život, ali njemu nije trebalo puno. Bilo ga je teško svrstati. Naime, ne može se reći da je bio beskućnik, ali niti da je vodio lak i uredan život. Nije puno odavao o sebi, bio je prilično samozatajan. Kako god bilo, uvijek je bio uredan, pazio je na izgled te je bio, što je vrlo bitno, žestoki protivnik alkohola. Nikada nije pio, priča Loparić.

Zadnji put mu se, kaže, javio iz bolnice nakon pretrpljenog moždanog udara. Zvučao je normalno, kao da se ništa nije dogodilo. Loparić ga je pitao što mu treba, na što mu je Maks odgovorio da bi volio pojesti neke kekse.

- Ja sam poslao volonterku koja je kekse ostavila na porti. Međutim, drugi dan me zvao i zvučao je vrlo zabrinuto. Govorio je da keksi nikad nisu stigli do njega. Od tog dana se više nismo čuli, i sljedeće što znam je da je preminuo. Slabo se javljao u zadnje vrijeme, i to mi je bilo čudno obzirom da bi obavezno svako toliko poslao poruku, kaže Loparić

Isto tako, naš sugovornik tvrdi da, koliko on zna, Maks nije imao nikoga, tako da nije bilo moguće nešto saznati o njemu putem treće osobe. Nikada nije bio vezan za neku osobu.

- Jedan dan sam bio u gostima kod nekih prijatelja, i odjednom vidim Maksovu sliku na zidu. Koliko sam uspio shvatiti, puno ljudi ima njegove slike, iako to možda ni ne znaju, zaključuje Loparić.

Nina Anđelković, volonterka udruge "Naš San Njihov Osmijeh", pamtit će Maksa po cvijeću i moru. Volio je, kaže, ići na more pecati ili uhvatiti koji motiv za sliku.

- Bio je fascinantno skroman i uvijek neizmjerno zahvalan na svemu. Trebalo je znati izvući iz njega informaciju o tome što mu nedostaje. Najsretniji je bio kada bi dobio platna za slikanje, ili kakvu staru sliku koju bi on iskoristio za okvir. Međutim, nije puno pričao o svom privatnom životu. Znao mi je pokazivati slike s Mount Everesta, volio je planinariti. Jednom me prilikom učio kuhati juhu od morskog kamena. Svako toliko si je i sam to znao pripremiti. Često mi je nosio ili pak slikao cvijeće kao znak zahvalnosti, pa čak i kao poklon za rođendan. Bio je pravi kavalir, ispričala nam je Nina Anđelković.

Umro je, tako, skromni pulski slikar, osobenjak, umjetnik. Takvog će ga Puležani pamtiti. Kao samozatajnog, vedrog slikara i pažljivog kavalira.

Povezane vijesti

• U prometnoj nesreći poginuo srbijanski pjevač narodne glazbe ŠABAN ŠAULIĆ
• Glas Istre je Istra
• Napustio nas je doktor Leo Kovač: CIJENJENI PULJSKI LIJEČNIK I PRIJATELJ SVOJIH PACIJENATA