Da su gostionice i restorani bogomdana mjesta u kojima se isprepliću brojne ljudske sudbine i životne priče, ponovno sam se mogao uvjeriti ovih dana prikupljajući građu vezanu za rad gostionice Smolizza koja je, s kraćim prekidima, djelovala u Nezakcijskoj ulici u Puli od 1921. do 1962. godine. Razdoblje između dva svjetska rata ne može se ocijeniti osobito povoljnim za grad Pulu. Po okončanju prvog rata Pula, do tada urbano središte i glavna ratna luka Monarhije, potpada pod Italiju kad započinje fašistički teror, dekadencija grada, demografska i gospodarska stagnacija.

Nepovoljnim prilikama usprkos, Ana i Ivan Smolizza 1921. godine na kraju Nezakcijske ulice u Puli, na tadašnjem broju 14, otvaraju trattoriju Smolizza. Svoje kulinarsko umijeće Ana Smolizza stjecala je u Mornaričkom kasinu u Puli u kojem je naukovala od svojih mladih dana. Tadašnji Marine-Kasino koristio je članovima Znanstvenog društva čiji je rad bio vezan uz austro-ugarsku mornaricu. Tu se održavale svečane večere, koncerti, glumačke predstave i ostale zabave. Odlučna i samouvjerena Ana Smolizza od početka rada ponudu svoje trattorije usmjerila je k zahtjevnijoj gradskoj klijenteli. Kuhala je isključivo jela po narudžbi, nudila je vrhunsku ribu, ali i dobre komade mesa te divljač. Otvorena kuhinja koju je samo staklo odvajalo od sale; bijeli, pažljivo ispeglani stolnjaci, štirkane salvete i elegantni pribor za jelo ostavljali su dojam ugodnog i pouzdanog mjesta pa je trattoria Smolizza u lokalnom tisku od samih početaka doživljavana kao "un'ottima cucina e prezzi convenienti".

Njezini su napori ubrzo urodili plodom. Kod Smolizze je svraćala lokalna elita: gradski oci i visoko pozicionirani političari, upravitelji kulturnih ustanova, profesori, vlasnici lokalnih poduzeća i sl.

Opera u Areni

Kao ilustracija birane klijentele može poslužiti i jedna fotografija iz privatnog albuma Smolizzinih nasljednika, snimljena 1930. u dvorištu trattorije povodom pričesti vlasničine kćerke Marije. Na slici se, osim obitelji, nalaze Luigi Bilucaglia, prvi podestat (gradonačelnik) Pule; Erminio Zucconi, Federalni sekretar PNF za Istru; Ghezzan Lamberto, vlasnik prijevozničke tvrtke Transporti; De Franceschi, direktor pulske Pošte; Bessi, direktor istarske podružnice Assicurazioni Generali; profesor Brà i profesor Trpcek.

Ali Smolizzu nisu pohodili samo lokalni moćnici. Kako bi poboljšali političku i ekonomsku situaciju u Puli, gradski su čelnici 1932. počeli planirati organizaciju ljetne operne sezone u Areni. Dobili su i državnu potporu. U namjeri da opernu umjetnost približi svim socijalnim slojevima, tadašnji je fašistički režim propagirao prikazivanje scensko-glazbenih djela na otvorenome, a Pula je, u tom smislu, imala idealan uvjet - veličanstven amfiteatar. Tako je, ovoga puta, uplitanje politike u glazbena događanja u Puli imalo i pozitivne posljedice. Teško bi inače impresariji uspjeli dovesti u Pulu toliko veliki broj svjetskih poznatih talijanskih umjetnika koji bi dolazili iz milanske "Scale", tršćanskog kazališta "Verdi" i venecijanskog "La Fenice". Kompletna scenografija posuđivala se iz veronske Arene.

Tako je od ljeta 1938., za vrijeme operne sezone, u godinama koje će uslijediti Pula postajala "centar svijeta". Državne željeznice davale su 50 posto popusta na prijevozne karte u smjeru Pule, organiziran je parobrodski prijevoz iz Trsta, Zadra, Rijeke, s Briona, i Malog Lošinja za Pulu, opernim bi predstavama prisustvovalo 10.000 posjetitelja, a nastup u pulskoj Areni umjetnicima je predstavljao pravi izazov. Uživalo je i četrdesetak pulskih muzičara, među kojima i otac proslavljenog Puljanina Sergija Endriga, koji su popunjavali simfonijski orkestar i pjevački zbor opere.

Povezane vijesti

• U Puli otvorena prva bruschetterija i piadinerija: Dašak prave talijanske gostionice
• Jedna gostionica u Rapcu radi još od 1925., a neki od gostiju u njoj jedu već 40 godina