Kupalište Valkane sagrađeno je na zemljištu nekad bogate pulske obitelji Lombardo neposredno prije početka Prvog svjetskog rata za potrebe austrijskih časnika i njihovih obitelji. To je kupalište zbog protivljenja pulske gradske uprave izgrađeno bez građevinske dozvole

Kolikogod se govorilo o Puli na razne načine, Pula je ipak zahvaljujući ustrojstvu gradskih institucija oduvijek bila grad kroz čitavu svoju povijest, pa i u razdobljima kada je to bilo malarično, zapušteno područje, rekao je Anton Percan dipl. inženjer arhitekture na predavanju održanom u prostorima Slovenskog kulturnog društva Istra. Tema predavanja zapravo su bila pulska kupališta.

Nakon početka gradnje Arsenala u Pulu su u potrazi za poslom dolazili časnici, činovnici i vojnici koji su se u šetnjama pulskim ulicama, posjetima kazališnim, cirkuskim i kino predstavama, izletima prepoznavali kao sugrađani, kao građani Pule.

Viška bitka

Prva građevina namijenjena korištenju slobodnog vremena Puljana sagrađena je 1885. godine, a riječ je o paviljonu proizvođača piva Spielberg izgrađenog u Šijanskoj šumi, tadašnjem Kaiserwaldu, kazao je Percan u uvodu.

Povijesna priča o prvom kupalištu izgrađenom čak 18 godina ranije zanimljiva je i nadovezuje se na ranije činjenice.

- I za ovo velika zasluga ide Arsenalu. U biti puno toga se svodi i na Višku bitku, koje se zbila u srpnju 1866. godine, a sukobile su se mornarice Habsburške Monarhije i Kraljevine Italije. Poznato je da je tijek Viške bitke i pobjeda Austrijske flote nad brojčano nadmoćnijom talijanskom flotom izmijenila tijek povijesnih događanja na ovim prostorima, a nakon Viške bitke u kojoj su ključnu ulogu odigrale oklopnjače, odnosno ratni brodovi sa željeznim oklopom, u Arsenalu je prestala gradnja drvenih brodova. Uzročno posljedično, na taj je način nestala i potreba za drvenom građom koja se prethodno pripremala u uvali Sv. Petra. Budući da se drvo nije više koristilo u brodogradnji, preostala drvena građa iskorištena je za gradnju prvog pulskog gradskog kupališta koje je bilo nazvano Bagno Galleggiante Polese. To kupalište koje se nalazilo u sjeveroistočnom dijelu pulskog zaljeva, podignuto 1867. godine, najstarije je pulsko kupalište, kazao je Percan.

On je također istaknuo da je takvo kupalište imalo blatnjavo i pješčano dno, a da su ga Puljani nazvali Bagno Stengel, po imenu vojnika koji je stražario uz središnje skladište streljiva koje se nalazilo uz uvalu sv. Petra.

Bagno Polese

Zatim je 1885. godine u sredini pulskog zaljeva sagrađen Bagno Polese koji je imao muški i ženski dio, restoran i glazbu. Do njega se dolazilo čamcem koji je kretao ispred kavane Miramar, a sukladno moralnim načelima onoga vremena, muški i ženski dio bili su skroz razdvojeni.

Kao zanimljivost spomenuo je da kao jedino takovo kupalište u Europi, u Trstu još uvijek postoji kupalište Alla Lanterna s odvojenim dijelovima za ženske i muške korisnike.

Poduzetna braća Schiavon grade Bagno Polese, koji je bio u funkciji više od 50 godine, sve do zabrane kupanje u tom dijelu luke, iako su se poslije, sve negdje do polovice šezdesetih godina, Puljani kupali ispod željezničkog kolodvora u pulskoj luci, kolikogod se to danas mnogima činilo nezamislivim.

Samo godinu dana kasnije uz tada već poluotok sv. Petra na južnom dijelu pulskog zaljeva izgrađeno je vojno kupalište odnosno škola plivanja Marine schwimmschule. Nakon 1904. odnosno uspostave tramvajske linije čija se zadnja stanica nalazila baš na tom mjestu, područje uz školu plivanja bilo je jako posjećeno jer se za razliku od kupališta Bagno Polese ovdje nije naplaćivao ulaz. Zatvaranje samoga kupališta Bagno polese nije toliko pogodilo Puljane jer je gotovo istovremeno s tim zatvaranjem sagrađeno i kupalište Stoja 1937. godine po projektu pulskog arhitekta Enrica Trolisa.

Naravno, iako se radi više o izletištu nego o kupalištu, nije mogla izostati niti priča o Vargaroli. Kako je podsjetio Percan, tragičan se događaj zbio 18. kolovoza 1946. u 14.15 sati u uvali Vargarola, kada su na kopnu eksplodirale protubrodske podmorske mine, pri čemu je prema podacima iz knjiga ukopa poginulo više od 60 osoba, a ranjeno ih je više od stotinu, iako se negdje spominje podatak od više od 115 mrtvih.

Hrabri kirurg

- Svaka tragedija donese i svog junaka, a to je u ovome slučaju bio hrabri kirurg Geppino Micheletti, koji je tamo izgubio dvoje djece i još troje članova svoje obitelji, a nakon što je saznao za ovu pretužnu vijest, ostao je za operacijskim stolom slijedeća 24 sata, sve dok nije pao s nogu.

Na dan tragedije, samo četiri sata kasnije, na pulskom Gradskom stadionu odigrana je i kvalifikacijska utakmica za jugoligu gdje su igrali pulski Unione sportiva operai i riječki Kvarner pred 4.000 gledatelja, dok je u gradu istovremeno bilo dima i odzvanjale su bolničke sirene. To je još jedan dokaz podijeljenog grada onoga razdoblja na stare i nove stanovnike.

Kupalište Valkane sagrađeno je na zemljištu nekad bogate pulske obitelji Lombardo neposredno prije početka Prvog svjetskog rata za potrebe austrijskih časnika i njihovih obitelji. To je kupalište zbog protivljenja pulske gradske uprave izgrađeno bez građevinske dozvole.

Valkane su, kako je rekao Percan, jedna od prvih armirano betonskih skeletnih konstrukcija, a kada je sagrađeno imalo je valobran od čeličnih mreža koji je čuvao betonsku obalu od velikih valova i razaranja.

Zanimljiva je i priča, ističe Percan, o toponimima na području Stoje. Stoja je u biti Signole piccolo, Muzil Signole grande, a kupalište Stoja sagrađeno je u zapadnom dijelu uvale Val di Fora.

Budući da se nekada išlo ribariti na vesla, ribari iz Premanture ribarili su na punti Stoja. Pošto je ribarima u slučaju lošeg vremena navečer bilo daleko vratiti se čamcima na vesla do Premanture, da bi prenoćili gradili su svojevrsne nastambe, nazvane stojnice, a od toga je došao i kroatizirani naziv Stoja.

Govoreći o uvali Valovine Percan je napomenuo da toponim potječe od pesce lovo, kako su Puljani nazivali rivu sličnu brancinu kojom je obilovala ta uvala pa otuda i naziv Valle lovo, odnosno današnji naziv Valovine.

Uvala Paoleta

Na pitanje nazočnih o nazivima Valle Paoleta i Pradorlando na Stoji, došlo se do zaključka da je Vale Paoleta dobila naziv po Vili Paoleta obitelji Paoleta (Paoletta ili Pauletta) na području današnje Zelenike, a Pradorlando ima nekoliko mogućih objašnjenja što se naziva tiče.

Divlja kupališta počela su biti u modi između dva rata. Postala su pristupačnija masovnijim korištenjem bicikala, odnosno motorkotača. I tu su prisutna tri naziva koja su popularna među starijom populacijom: Bianco, Verde i Rosso na Lungomareu. Za naziv Rosso, postoje dva moguća objašnjenja, a to je prostor kod Mornara, koji je možda bio Rosso (crveni) zbog crvene zemlje koja se slijevala iz polja gdje se danas nalazi Villa Idola. Drugo je moguće objašnjenje naziva krv iz tadašnje vojne klaonice koja se nalazila kod današnjeg Mornara.

Kupalište Bianco (Bijelo) imalo je taj naziv zbog bijele boje kamenčića. To je područje danas zvano Gortanova uvala. Verde je također na Lungomareu, ali postoji nekoliko mogućih objašnjenja gdje se nalazi i odakle potječe naziv. Možda je to bilo zbog zelene trave iznad plaža.

Govoreći o Stoji, Percan je rekao da je tu nemoguće ne spomenuti legendarnog bagnina Ninija Načinovića koji je punih 51 godinu bio spasilac na tom kupalištu.

Povezane vijesti

• Uredit će se plaža na Valovinama i Fratarskom otoku
• Pulski život na plažama - od romantičnih sjećanja do cjelodnevnog ljetnog opuštanja
• Uvala oslića, morskih pasa, soli... Koje sve tajne kriju nazivi poznatih pulskih plaža?