proizvodi i eko biru
Dorian Siljan već 10 godina vodi Eko tržnicu u Šijani: Ekološki proizvodi nisu skupi, nego toliko vrijede
(Foto Agroklub.com)
Već više od deset godina Puležani svakog utorka popodne odlaze na Eko tržnicu u Šijani i ovdje kupuju razno voće i povrće iz ekološkog uzgoja, a mi smo o počecima i razvoju ovog vrijednog projekta razgovarali s Dorianom Siljanom, vlasnikom OPG-a Siljan te predsjednikom udruge Istarski eko proizvod, koja tržnicu i organizira. Osim u Puli, eko proizvodi se odnedavno mogu kupiti i u Rovinju, gdje se ispred škole Jurja Dobrile tržnica održava svake druge srijede.
Takav sustav "dan za danom", kaže nam Siljan, omogućava dolazak udaljenijih proizvođača koji si prodajom na obje lokacije uspiju pokriti trošak dolaska iz, primjerice, dalekog Metkovića, a Puležani i Rovinježi mogu uživati u svježim agrumima iz doline Neretve. Zimi se tržnica održava od 16 do 18 sati, a ljeti se zbog vrućina termin postepeno mijenja sve do početka u 19 sati.
Kupce se zbunjuje etiketama 'domaće', 'eko' i 'lokalno'
Sve je, priča nam Siljan, krenulo formiranjem Solidarne eko grupe, koja danas ima nimalo zanemarivih 130 članova:
- Članovi SEG-a su se nalazili u planinarskom društvu Glasa Istre i tamo razmjenjivali, kupovali i prodavali proizvode. Sve je to raslo i razvijalo se, pa je došlo i do potrebe za legalizacijom prodaje i većim prostorom. Odmah nam je na pamet pala lokacija kod Italuniona, koja je nekad bila i namijenjena za tržnicu.
Tražili smo i dobili dozvolu od Grada Pule za korištenje te javne površine. Gradska tržnica se tad rješavala nekih starih drvenih štandova koje smo preuzeli, tamo ih postavili i krenuli. Lokacija se pokazala dobrom jer ima i parking i za kupce i za proizvođače, paše i termin, jer ljudi dolaze nakon posla ili ljeti nakon mora.
Nudio nam se i prostor na gradskoj tržnici, ali htjeli smo biti izdvojeni, da ljudima koji dođu bude jasno kako je sve eko proizvodnja, ističe Siljan i dodaje da su današnji, zeleno-žuti i željezni štandovi dobiveni putem projekta Istarske Županije, na koji su se prijavili unazad nekoliko godina. Na pitanje jesu li ljudi više kupovali eko proizvode unazad deset godina ili danas, kaže da je fluktuacija ljudi na tržnici postojana.
- Posjećenost je dobra i uvijek je bila dobra, neki otiđu i neki novi dođu, a imamo i ljude koji su tu od samog početka. Mislim da je veliki uspjeh nešto održati toliko dugo.
Razlog je taj da kupci imaju povjerenja u Eko tržnicu i proizvođače, znaju da zaista kupuju eko proizvode. Danas se po sajmovima, supermarketima i tržnicama ljude često zbunjuje etiketama 'domaće', 'eko' i 'lokalno', dok kod nas udruga kontrolira tko dolazi i brinemo o tome da proizvodi zaista budu ekološki.
Rezervacijom do agruma s područja Neretve
Premda je nekada za pristup Solidarnoj eko grupi bilo potrebno odslušati nekoliko predavanja, danas nema nikakvih preduvjeta za učlanjenje, a članovi na Eko tržnici ostvaruju popuste kod raznih proizvođača te svoje proizvode mogu i rezervirati.
- Rezervacija je super stvar za prodaju ograničenih proizvoda, kao što su u ovo vrijeme agrumi s područja Neretve. Ovako ih članovi mogu rezervirati i pokupiti ih recimo u 17.30 sati, što je teško izvedivo za one koji rezervaciju nemaju.
Prije je postojalo i predsjedništvo grupe, znali smo imati i žustre debate oko raznih tema, ali prolaskom godina se rad tržnice uhodao, svi se već jako dobro poznajemo i sve funkcionira, pa više ni nema potrebe za nekim stvarima, premda i dalje imamo administraciju.
Ipak, i dalje vršimo internu kontrolu potvrdnica i eko znakova, kako bi bili sigurni da su svi proizvodi iz ekološkog uzgoja, što nam je jako bitno, kaže nam Siljan, i dodaje da ekološki certificirani proizvodi imaju svoj "eko" znak koji se plaća, a koji dodjeljuju kontrolna tijela u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede. Proizvodnja mora biti u skladu sa zakonom i pravilnicima, što uključuje organsko sjeme i gnojiva, biološka sredstva za zaštitu te odsustvo herbicida.
- Nažalost, postoje i oni koji to zloupotrebljavaju, bilo je proizvođača koje smo morali ukloniti s tržnice. Takve sumnjive prakse veoma brzo isplivaju na površinu, sve se može primijetiti po potvrdnici ili primjerice po količini površine sadnje, po čemu možemo lako utvrditi da proizvođač ne može prodavati toliku količinu voća ili povrća ili da je naprosto nemoguće da ih je uzgojio u to doba godine.
Ekološki proizvodi nisu skupi, nego toliko vrijede
Umjesto ekološkim, ljudi se često okreću konvencionalnim proizvodima iz financijskih razloga, budući da su ponekad i do 30 posto jeftiniji. Oni ekološki, kaže nam Siljan, nisu skupi, nego toliko vrijede.
- Proizvodnja je skuplja u odnosu na konvencionalni uzgoj. Umjetni pesticidi i ostali procesi konvencionalnog uzgoja naprosto su jeftiniji. Ekološki uzgoj zahtijeva puno ljudskog rada, okopavanja i pljevljenja, korov se mora čupati umjesto da se za njega koriste herbicidi. Nije to samo "dođeš i pospricaš", kao što često biva s konvencionalnim proizvodima, ističe Siljan.
Sve popularniji batat i tikva
Osim bavljenja Eko tržnicom, Siljan uspješno vodi i obiteljski OPG Siljan, a u međuvremenu je, zajedno s Darkom Pekicom, sestrom Korinom te Dinom Grgorovićem, počeo proizvoditi i prvu istarsku eko biru "Kampanjola". Svoje sezonsko voće i povrće obitelj Siljan sadi na Valbonaši, a Dorian je u proces sadnje i branja bio uključen od malih nogu.
- To sam pomalo preuzeo kad sam se vratio iz Zagreba, gdje sam diplomirao na Agronomiji. Otprilike se tada počela razvijati i priča oko Eko solidarne grupe.
S prolaskom godina smo neke stvari mijenjali, ali većina toga je ista: sadimo rajčice, paprike, patlidžane, tikvice, krastavce, salatu, dinje, lubenice, jagode, a zimi kupusnjače, mrkvu ciklu, batat, poriluk, blitvu, špinat, matovilac i slično. U proljeće se bavimo i uzgojem presadnica, budući da je u porastu trend uzgajanja vrtova.
Najveći mu izazov, kaže, predstavlja upravo raznovrsnost voća i povrća u svom vrtu.
- Proizvodnja nije bazirana na monokulturi pa ju je nemoguće mehanizirati, a samim time je i cijena proizvoda veća. Svakodnevno se bere, i bere se više stvari, zbog čega su proizvodi svježi, ali to zahtijeva i više rada. Strojevi to olakšavaju, ali ljudski rad je i dalje prisutan, kaže te dodaje da se pokušava prilagoditi i nekim trendovima:
- Naravno da nećemo nikad zimi proizvodit tikvice, ali uvodimo neke nove kulture zbog novih trendova ili, recimo, klimatskih promjena. Batat je danas veoma popularan, ali ga se u doba mog studiranja još proučavalo, pa sam na tom istraživanju i proveo praksu. Danas je jako popularna tikva, koja se unazad 15 godina nije toliko konzumirala.
Od proizvoda za kojima je pao interes bih izdvojio cikoriju, koju su ljudi nekad kuhali, i crveni radič. Promijenile su se navike ljudi, a za to su zaslužni i supermarketi, koji čitaju godinu prodaju većinu voća i povrća, pa su ljudi izgubili pojam o tome kad je sezona čega.
Za Kampanjolu je kriva činjenica da je prva tura ispala odlično!
Priča s prvom domaćom, sakramenskom eko birom je, kaže, počela 2017. godine upravo na Eko tržnici, gdje se počeo družiti s Pekicom.
- Kako je zimi manje posla u poljoprivredi, družili smo se i u razgovoru shvatili da nitko ne proizvodi eko pivo: ljudi biraju zdravi kruh, koji je također rađen od žitarica, ali nigdje se ne može nabaviti takva vrsta piva. Počeo sam se malo raspitivati kod Grgorovića, koji je tehnolog i uvijek je kući radio neko svoje pivo, pa je imao i potrebne recepte.
Pridružila se i Korina i preuzela marketing, pa smo tako krenuli s proizvodnjom u Savičenti. Zapravo je za sve bila kriva prva tura, koja je ispala odlično. Nudili smo to na Eko tržnici i ljudi su bili oduševljeni. Sljedećih nam nekoliko tura nije uspjelo i morali smo ih baciti, ali ta prva nas je nekako gurala naprijed, kaže i ističe da bi, u slučaju da im nije uspjelo iz prve, možda i bili odustali.
Danas se ove bire proizvede pedesetak tisuća litara godišnje, Kampanjola ima i svoj kafić u Savičenti, a može se, osim u Istri, naručiti i na nekoliko lokacija diljem Rijeke, Zagreba i Dalmacije. Od vrsta imaju Biondu, Porter, Organic ale, Nebinarna ale, Ceranski ale, svojevrsnu pšeničnu varijantu Bira od pira i Biru z mora, čije su boce odležane na dubini od 40-ak metara.
Također su jedini koji pivo rade od vlastitog ječma, zbog čega je pivo autentično istarsko od čepa do dna boce. O budućim planovima nam za kraj ističe ideju koja ih je u posljednje vrijeme zaintrigirala:
- Trenutno nemamo kapaciteta za nove vrste piva, ali smo svjesni činjenice da je proces proizvodnje viskija i piva veoma sličan, pa se nećkamo bi li okušali u proizvodnji toga.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
