Malo tko je u publici uspio suspregnuti uzdahe, pa i suze, kad je doktor video snimkama zorno predočio stanje nekoliko svojih pacijenata prije i poslije liječenja dubokom mozgovnom stimulacijom. Neki od pacijenata prije početka liječenja nisu mogli ni hodati, ni samostalno prihvatiti i prinijeti ustima čašu vode, a kamoli, potpisati se

Koliko god to možda jezivo nekome zvučalo, već godinama se u svijetu izvode delikatne, precizne operacije kojima se točno u milimetar uvode dvije vrlo tanke elektrode u matematički određene zone mozga u kojima se nešto krivo događa, zbog čega se i manifestiraju razne distonije, tremori, tikovi i ostali fizički poremećaji. Duboka moždana stimulacija uz kvalitetnu fizikalnu terapiju zaista može "oživjeti" neke pacijente, pa čak i one u vegetativnim stanjima.

Što je najbolje, Hrvatska ima specijalista koji je veći dio svoje karijere posvetio usavršavanju ove metode liječenja još dok je bila u povojima i zahvaljujući kojem naši pacijenti imaju jednake mogućnosti liječenja kao bilo tko u svijetu. Njegovo ime je dr. Darko Chudy i pročelnik je Zavoda za neurokirurgiju KB Dubrava u Zagrebu, a s ovom je intrigantnom temom hipnotizirao brojnu publiku koja nije propustila priliku poslušati njegovo predavanje u Premanturi gdje ga je dovela udruga u kulturi Fenoliga.

Dramatične preobrazbe

- Duboka mozgovna stimulacija je unošenje električnog polja pomoću elektrode iz prsišta preko produžetaka koji su spojeni na elektrodu koja se nalazi u dubokim moždanim strukturama. To danas izgleda kao pacemaker s malim kompjuterskim sustavom kojem možemo izvana programirati stimulaciju, frekvenciju i tako dalje. Danas se ova metoda najčešće koristi za rane faze Parkinsonove bolesti i za distoniju koji uzrokuju nevoljne mišićne kontrakcije i otežano se kreću. Takve zahvate radimo pod lokalnom anestezijom i uz pomoć magnetne rezonance i CT-a koji nam vrlo precizno pokazuju gotovo sve što se u mozgu dešava. Kad je riječ o Parkinsonovoj bolesti, neke živčane stanice, odnosno neuroni, postupno gube funkciju i prestaju funkcionirati. Mnogi simptomi ove bolesti nastaju kao rezultat gubitka neurotransmitera zaduženih za proizvodnju dopamina u takozvanoj crnoj jezgri mozga. Dopamin je kemijski prenosilac poruke koji omogućava neuronima da koordiniraju pokrete našeg tijela, a kad njegova količina nije dostatna, dolazi do abnormalne moždane aktivnosti, a time i do znakova Parkinsonove bolesti. Kad je to otkriveno, što je bilo zaista veliko dostignuće, jer je prvi put u povijesti čovječanstva barem donekle objašnjena Parkinsonova bolest, farmaceutska industrija je odmah proizvela nekakav čudesan lijek. Međutim, s godinama su klinička istraživanja ukazala na velike nedostatke i nuspojave tih lijekova, i tada se duboka mozgovna stimulacija ponovo vraća u središte istraživanja i pokazuje svoju moć kod pacijenata koji imaju Parkinsonovu bolest. I od '90-ih godina do danas duboka mozgovna stimulacija je u žiži interesa i neuroznanstvenika, i javnosti, objasnio je dr. Chudy.

Kako i ne bi bila. Malo tko je u publici uspio suspregnuti uzdahe, pa i suze, kad je doktor video snimkama zorno predočio stanje nekoliko svojih pacijenata prije i poslije liječenja dubokom mozgovnom stimulacijom. Neki od njih prije početka liječenja nisu mogli ni hodati, ni samostalno prihvatiti i prinijeti ustima čašu vode, a kamoli, primjerice, potpisati se. Dramatična preobrazba jako mladih pacijenata koje je distonija nezamislivo tjelesno izobličila a duboka mozgovna stimulacija "ispravila" toliko da su se prvi put u životu sretno smješkali ili izašli s društvom, nešto je toliko ganutljivo da će se mnogima urezati u pamćenje. Jednaka sreća vidjela se na licu 52-godišnjaka u ranoj fazi Parkinsa koji je obožavao rješavati križaljke i kojem je ova medicinska metoda ponovo vratila kontrolu nad rukama, te je već sutradan nakon operacije dočekao liječnike s hrpom riješenih križaljki kraj kreveta.

Napredak nikad ne staje

- Osim svega navedenog, naša institucija je poznata u svijetu po uspjesima uvođenja duboke mozgovne stimulacije kod pacijenata u vegetativnim stanjima ili stanjima pacijenata u minimalnom stanju svijesti sa žestokim atrofijama mozga. Sve ovo jako lijepo zvuči i budi nadu nekima, ali potrebne su detaljne analize i procjene pacijenta da se uvidi je li podoban za ovakvu operaciju koja će mu povećati kvalitetu života, i nikome neću to obećati ako vidim da ću imati komplikacije. Danas se u Hrvatskoj obavlja otprilike 60 takvih operacija godišnje, i sve su uspješne. Naravno da te ispunjava srećom kad vidiš mladog čovjeka koji je cijeli život ovisio o cjelodnevnoj pomoći drugih kako sad samostalno normalno funkcionira i u obitelji, i u školi, ili da se zaposlio. To je neopisiv osjećaj, priznao je dr. Chudy.

Povezane vijesti

• MILIJUNI IZ ZDRAVSTVENOG SUSTAVA ODLAZE NA PROVIZIJE Ugledni hrvatski neurokirurg prof. dr. sc. Dinko Štimac: Pojedini liječnici pacijente šalju u privatne klinike gdje ih "gule kao banane"
• Pacijent iz Gorskog Kotara: "Zahvaljujući dr. Dinku Štimcu, MOJ OTAC SE DIGAO IZ INVALIDSKIH KOLICA"
• U PULU STIŽE JEDAN OD VODEĆIH PEDIJATRIJSKIH NEUROKIRURGA U EUROPI: Dr. Memet Özek održat će predavanje i pregledati djecu s cerebralnom paralizom