Boris Žgomba (Milivoj MIJOŠEK)
Doživljaj se, opet, može široko shvatiti, u svojoj percepciji je rastezljiv. On nema granica. Doživljaj mogu biti prirodne ljepote, ljetovalište, more, planina, sportski ili kulturni događaj. Treba pogoditi, a to je esencija našeg posla, što je interes svakog čovjeka, te da mu onda prodaš taj san koji on želi. Mi prodajemo snove! Kad dođe u Hrvatsku, on to ovdje mora realizirati i osjetiti. Moraju se poklopiti očekivanja turista s onime što smo mu ponudili i s onime što je doživio. Između tih stvari mora biti znak jednakosti
Svaki početak je težak, a put do uspona još teži, pa upravo zato kao kuriozitet valja zabilježiti da je Boris Žgomba, danas prvi čovjek strukovne udruge putničkih agencija pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, član Izvršnog odbora Europskog udruženje putničkih agencija i organizatora putovanja (ECTAA), član Vijeća Hrvatske turističke zajednice, TZ Istarske županije i TZ Grada Pule i predsjednik Uprave sada već i europski poznatog i priznatog Unilinea, jedan kratki dio svoje mladosti radio ne baš lak, na trenutke i opasan, a svakako zahtjevan i odgovoran posao razvoza Glasa Istre. Tek punoljetan noći je provodio jureći kombijem s jedne na drugu točku iskrcaja velikih buntova dnevne istarske novine.
"Radio sam preko tadašnje omladinske zadruge za Centar uslugu koji je za Glas Istre radio servis prijevoza. Noću smo vozili novine, i to pune dvije godine. Nije bilo lako svaku noć voziti po ondašnjim cestama. A i vozila su tada bila puno slabija od današnjih. Iz Pule bi navečer s tri, četiri kombija otišli u Rijeku, u tiskaru Novog lista gdje se Glas Istre tiskao, pokupili bi novine i onda nazad - pravac Istra. Ja sam pokrivao srednju Istru, područje Pazina, Labina, Raše, Potpićna i Pule. Studirao sam i vozio dvije noći zaredom pa bih dvije noći imao slobodno. Bili smo mladi i to nam je bilo interesantno. Kad bi sve razvezli, oko pet i pol ujutro došao bih doma, naspavao se dva sata, ha ha… Možete misliti koliko sam se naspavao u ta dva sata, pa direktno na Višu ekonomsku. Bila su to lijepa vremena. Teška, stalno na cesti, a na cesti samo mi vozači, policija i još poneko ako zaluta. Ali, očvrsnuo sam. Naučiš se odgovornosti, rokovima, nema i nije bilo kašnjenja. Nikad nisam imao sudar, ali moji kolege jesu. Bilo je izlijetanja s ceste, par puta smo ih spašavali, ali na sreću bez žrtava. Osim što bi tiraža propala. A novine su, posebno danas, složit ćete se, na neki način potrošna roba. Ipak, ja volim novine, volim papir pod prstom. To je tradicija, bolja mi je preglednost teksta. Danas, zbog brzine i protoka informacija, jako puno koristim portale. No za analize, detaljnije tekstove, intervjue, komentare, čitam tiskane novine. Glas Istre, naravno, oduvijek", kaže Žgomba, poznati pulski turistički stručnjak koji je sličicom iz svoje mladosti samo pokazao da je, kao što svi za njega kažu, veliki radnik. Reći će nam jedan njegov bliski prijatelj da je Žgomba čovjek vizije, ideje i kreacije, ali da je prije svega vrijedna i odgovorna osoba silne energije. Žgomba je od najranije mladosti naviknut na rad, rad i samo rad.
"I još nešto - kada Žgomba da riječ i kad se postigne dogovor, on će to ispoštovati. Nevjerojatno je ambiciozan, ali s velikim pokrićem. Nije bilo šanse da on ne uspije", rekao nam je njegov prijatelj.
Kao prvi čovjek Unilinea, vodećeg turoperatera u Hrvatskoj i regiji, Žgomba se snažno zalaže za razvoj hrvatskog turizma kojem, uporno ponavlja, trebaju fleksibilniji Zakon o radu i niži porezi. No prije nego što je došao do današnjih pozicija s kojih može kreirati turističku politiku Hrvatske, Žgomba je nakon epizode s noćnim razvozom novina prolazio trnovit put. Krenuo je, s prvim radnim mjestom, u Arenaturistu, najprije kao recepcioner, pa u mjenjačnici, onda prelazi u Kompas Turist. Radio je i u informatičkoj kući Istra Jadran koja je pokrivala cijeli turistički sektor. Jedno vrijeme proveo je u Medicinskom centru na automatskoj obradi podataka. Nakon svega toga stvaraju se pretpostavke za pokretanje Unilinea.
"Preteča Unilineu bio je sarajevski Unistours. U vrijeme Jugoslavije on je bio na razini jednog jakog Kompasa. Mi smo bili njihova poslovnica u Puli. Devedesetih, kad je počeo rat, sve se raspalo, a mi smo tek za par godina otvorili Uniline. U početku nas je bilo samo troje. Za vrijeme rata radili smo kao agencija na posredovanju prema gostima iz Slovenije i Italije. Zbog ratnih okolnosti posao se nije mogao širiti, ali dovodili smo goste, organizirali izlete i posao se polako razvijao. Kako se povećavala sigurnost i kad je završen rat, pa sve do 2000., posao je išao sve bolje. Paralelno s turizmom moj poslovni partner Sajto Salković i ja radili smo i određene poslove u veletrgovini. Na primjer, uvozili smo razne robe, od prehrambenih artikala do papirne galanterije. To smo uvozili i onda prodavali trgovačkim lancima. U to vrijeme prihod nam je bio ravnomjerno podijeljen na turizam i veletrgovinu, a danas je turizam dominantan", kaže Žgomba. (Robert FRANK, snimio Milivoj MIJOŠEK)