Đir po mrkatu
"Samo gledam" danas košta 5 eura. Poskupilo je i to
(Snimio Roberto Rauch)
Ovotjedni đir po pulskoj tržnici započeli smo ribarnicom, s koje smo dan ranije izvještavali o povratku sardele. Naišli smo ovdje na pravu euforiju: premda je ove omiljene plave ribe bilo na više mjesta, sav je narod pohrlio do »Mramorke«, odmah do unutrašnjeg ulaza, zbog čega se red u nekim trenucima odužio sve do mesnica. Odlučili smo provjeriti ima li Mramorka neke posebnije sardele, bolji marketing ili tek svjedočimo fenomenu »društvenog dokaza«, tendenciji potrošača da slijedi primjer većine.
- Nisu naše sardele posebne, nego ih dva mjeseca nije bilo, kratko i jasno, rezolutno su nam kazali zaposlenice Mramorke dok su plivale u poslu. »A ovo su sve naše mušterije, već smo dugo tu pa su navikli na nas« dodale su.
Zanimljiva je i činjenica da je lovostaj ukinut još u subotu: iako je bura preko vikenda spriječila izlazak ribarica, dan ranije je na tržnici sardele bilo, ali ne i gužve. Pred dugačkim redom smo načuli razgovor između dvije starije žene koje su ovuda prolazile. »Ma ča sardele su rivale«, rekla je jedna. »Vero su, hi imaju samo ovi iz Moščenićke«, netočno je rekla druga. Malo su promatrale gužvu, nećkale se bi li stale na začelje. »Ma ja hi ne čekan«, rezolutna je bila prva, a druga odmah pridružila: »vero njanke ja«.
Spinazi, arbete, brocoli i besplatne kruške
Krenuli smo prema vanjskim štandovima, gdje smo odmah naletjeli na šinjoru Taniu. Načuvši da razgovara na talijanskom dijalektu, tako smo joj se i obratili. Ispričala nam je da odlazi kupiti povrće »qua de la signora, sta qua«. Na pitanje što će kupiti, rekla nam je: »spinazi, arbete e brocoli«. Posramljeno smo joj priznali da ne znamo što su to arbete, što ju je gotovo razljutilo. »Blitva!«, podučila nas je. Dok je čekala red, jedan je gospodin pored nje prodavačici rekao da on »samo gleda«. »Gledanje je 5 eura«, odgovorila mu je ova sasvim ozbiljno. Koliko se sjećamo, nekad je »samo gledam« koštalo 10 kuna. I to je poskupilo.
Sljedeći je štand, OPG Zeba, nudio šarenilo raznovrsnog voća kao da smo usred ljeta. »Nemoj ti meni ne, nego odnesi majci, znam ja koliko ona voli kruške«, govorila je prodavačica Dušanka nekom čovjeku dok mu je poklanjala vrećicu punu slatkih krušaka. »Ja njoj kruške, ona meni jaja«, prihvatio je gospodin poklon. Šareno voće Dušanka uvozi od svuda: crvena naranča sa Sicilije je 4 eura po kili, jagode iz Grčke po 10, a tu je i grožđe bez koštica iz Italije. Naranče, mandarine i klementine su po 3 eura kila.
- Jagode imam već 15 dana. Sad će one krenut, od sljedećeg tjedna će ih bit u Kaldiru, kaže nam u šali i pojašnjava: »jer isto prodaju uvozno, pa piše Kaldir, i svi misle Kaldirska. Tako da je momentalno grčka, a sljedeći tjedan bit će kaldirska«, smije se.
Za jabuke nam ističe da su »Fuji« i »Pink lady«. »A ovo?« pitamo i očekujemo još jedno ekstravagantno ime. »To je limun« odgovara ona, smijemo se.
Malo dalje gospođa Radmila prodaje mimoze u macetima po jedan i dva eura, ili u velikom snopu po 3 eura. Tu su i vazice sa zumbulima i kaktusima, ponešto ukrasnog cvijeća, kadulja i ružmarin. Za grančice nalik šibama koje djeca dobivaju za sv. Nikolu kaže nam da se zovu »cice mace«. Prodaje i ruže, za koje kaže da tek cvjetaju jer je »sve bilo smrzlo«. Za Valentinovo je bila prehlađena, pa ne bi ni mogla iskoristiti tu kratkotrajnu euforiju. Radmilu fotografiramo znajući da joj to neće smetati, navikla se; unuk Michele, koji se bavi snimanjem, već godinama uporno dovodi nju i nonića Velička pred gotov objektiv.
Interes za radičem (ni)je pao
Đir smo završili kod Roberta Peruška i OPG-a koji nosi njegovo prezime. Trenutno prodaje sedam vrsta zimskog povrća i kaže mu da mu je to dovoljno. Govori nam da pomalo završava razdoblje radiča, koji počne zeleniti s toplijim vremenom i gubi svoju figuru. Nedavno smo u jednom razgovoru čuli da je interes za radičem dosta opao posljednjih godina, pa provjeravamo njegovo mišljenje.
- Za glavatim da, ali ovo je vrsta Verona, to je sijani radič. Lani je loše išao, bilo ga je puno. Ove godine je bila suša u vrijeme kad se on sijao, u sedmom i osmom mjesecu. Da bi njega imao moraš ga konstantno zalijevati, inače izgori klica. Zato ga ove godine nema puno, pa je postigao dobru cijenu, kaže nam i preporuča dobru salatu s radičem, matovilcem i zimskom salatom Andivija.
- A stariji su znali ubaciti unutra i malo kuhanog krumpira da malo smekša salatu. A i fažola. Da viš ke dobro, bolje nego meso, tvrdi.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
