Arena je veličanstvena, kao i Augustov hram, ali, ruku na srce, ako netko želi vidjeti Colosseum ili rimske spomenike, ići će u Rim. Ovdje, u Puli, na Forumu gdje sjedimo, cijela je prošlost Pule - tu su ostaci Rima, venecijanske gradnje, austrijskih građevina, dakle i Austro-Ugarske, a to kao da se zaboravlja. Tužno je gledati te propale vile u kojima su živjeli austrougarski časnici i inženjeri iz Arsenala

Iako je u 72. godini života, Boris Senker, profesor emeritus, i dalje je tražen i angažiran. Ugledan je i uspješan scenarist čija će se predstava "Sanjari budućnosti", nakon što je ovog ljeta više puta i s velikim interesom javnosti odigrana u tvrđavi Fort Forno u Balama, publici predstaviti i na pulskom Kaštelu. Scenarij predstave koja je brza, dinamična, razigrana i kompaktna, donosi reminiscencije na austrougarsku Pulu koja je Senkeru, kao vrlo zanimljiv i grad neobične prošlosti, stalna inspiracija.

S usponima i padovima, Pula kao važno središte u doba Rima, za vrijeme Mlečana jedva je imala života padajući na ispod tisuću stanovnika, gotovo kao grad duhova, da bi se dolaskom Austro-Ugarske nevjerojatno uzdignula, i to na iznad 60 tisuća stanovnika. Senkeru su "Sanjari budućnosti" druga predstava za baljanski Teatar Fort Forno, nakon prošlogodišnjih "Istarskih priča".

- Kako je stalno živjeti u prošlosti? Stalno se njome bavite?

- Nije to toliko život u prošlosti koliko je mi koristimo da bismo je prekrajali pa malo nečega dodamo, nešto izmislimo... Ovo što režiser Robert Raponja i ja radimo počelo je kao suradnja još prije 20 godina upravo u Puli s predstavom "Pulisej". Okosnica svega što se zbivalo u toj predstavi je izmišljen susret Jamesa Joycea koji je početkom 20. stoljeća tu kratko boravio i moga djeda koji nije baš u to doba bio u Puli, ali je zato čitav Prvi svjetski rat kao mornarički topnik Austro-Ugarske proveo na brodovima u pulskoj luci.

Koliko sam uspio vidjeti iz nekih sačuvanih obiteljskih dokumenata i fotografija, djed je bio na vojnom brodu "Árpád". Po svemu sudeći je sudjelovao u bombardiranju Ancone što je izvela austrougarska mornarica.

Djed je na razdoblje rata imao mučna sjećanja, isto kao i na vrijeme nakon toga koje ga asocira na glad. Nisam ga, inače, upoznao jer je umro 1945. godine, prije mog rođenja, ali su priče o njemu u Puli i o Prvom svjetskom ratu ostale u obiteljskom sjećanju.

- Valorizira li Pula pravilno to svoje povijesno bogatstvo, posebno iz doba austrougarske vladavine za čije vrijeme je ovdje puno toga izgrađeno. Stječe se dojam da je samo Arena bitna, a drugo ne postoji, premda bi se upravo na plodnom i kreativnom austrougarskom razdoblju mogla pokrenuti neka nova turistička priča.

- To je velika istina. Za Austro-Ugarsku su, osim onih koji su u njoj odrasli i živjeli poput moga djeda, većinom govorili da je bila tamnica naroda i mračan režim. Na taj način kao da se prejednostavno i krajnje nepotrebno htjelo prebrisati ovdašnju austrougarsku prošlost. To nije pravedno, ali nije Pula sama u tom nastojanju.

Slično je i sa Zagrebom u kojem živim, iako je taj grad upravo za vrijeme austrougarske vladavine, na prijelazu s 19. u 20. stoljeće postigao najveći napredak. Tek sada se polako to vrijeme postupno revalorizira.

Povezane vijesti

• FOTO / Nakratko oživjela austrougarska Pula: Dame u krinolinama i gospoda u uniformama poveli Puljane i goste u 1856. godinu
• Posljednjeg dana travnja Pula se pridružuje gradovima koji se prisjećaju vremena vladavine Franje Josipa I
• Najavljena nova trodnevna manifestacija "Žive slike austrougarske Pule". Donosimo detalje vikend programa