(N. LAZAREVIĆ)
Većina radnika ne zna što im je sada činiti. Sindikalni predstavnici pokušavali su organizirati veliki radnički skup kako bi radnici dobili upute kako dalje, kaže sindikalist Boris Cerovac
"Shvatili smo ti mi već odavno da svo to laganje i zavlačenje koje smo mjesecima trpjeli ne može nikako završiti dobro, ali mislim da je dobar dio nas tek jutros, u ovom redu za podjelu otkaza, shvatio da stvarno nema dalje i da je ovo definitivni kraj".
Tim jednostavnim riječima jedan iz skupine radnika pulskog škvera jučer je slikovito dočarao emocionalni brodolom koji su proživljavali on i njegove kolege, započinjući novi radni tjedan, umjesto u radionicama ili na navozima, pred vratima učionice Uljanikovog Radničkog učilišta. Tamo su se dijelili otkazi.
Slikovit je bio i član Nadzornog odbora Samir Hadžić, koji je novinarima kazao: "Počeli su otkazi u Uljaniku, atmosfera je kao na pogrebu".
Ta procedura, za koju se znalo da neizbježno slijedi nakon otvaranja stečaja, počela se odvijati jučer ujutro u 9 sati i u narednim danima otkazi će biti uručeni svim radnicima. Samo u Uljanik Brodogradilištu, najvećoj tvrtki u sklopu Uljanik Grupe, to je 1.118 radnika, od kojih na Pulu otpada 1.058, a na Rijeku 60 otkaza.
Kako dalje?
Velik je to posao i ogroman broj ljudi, pa će, prema najavama, potrajati čak tjedan dana. Jučer je pred stečajnog upravitelja Lorisa Raka bilo pozvano tek prvih 170 radnika koji su, kako bi se posao brže odvijao i ne bi stvarale gužve, stizali u skupinama od po 30 ljudi svakih sat vremena.
"Većina radnika ne zna što im je sada činiti. Sindikalni predstavnici pokušavali su organizirati veliki radnički skup kako bi radnici dobili upute kako dalje. Protekli tjedan, tri dana zaredom, razgovarao sam s Upravom i molio stečajnog upravitelja da se organizira veliki skup radnika i da im se netko obrati svima. Držim da bi bilo u redu i sa strane Uprave da se pozdrave s radnicima, ali i da im daju odgovore što ih čeka sutra, koja su im prava, jer mnogi od njih su u svemu ovome sad potpuno izgubljeni", kaže predsjednik Jadranskog sindikata Boris Cerovac.
Razočaranje i rezignacija
Većina radnika jučer je gledala samo kako krenuti dalje, bez previše osvrtanja. Nema više ljutnje koja se prošlog ljeta doslovce valjala ulicama Pule, na njezinom zgarištu ostali su samo razočaranje i rezignacija. I oni koji se još uvijek ljute, ljuti su najviše na sebe zbog toga što su vjerovali obećanjima i puštali da ih netko vuče za nos mjesecima.
"Nije nam ovo trebalo. Sve se moglo i trebalo završiti puno prije, već nakon što nam nije bila isplaćena druga ili treća plaća", kaže nam jedan od dojučerašnjih poslovođa s Otoka.
Sto puta je, kaže, poput mnogih razmišljao o odlasku i vagao ponude za posao drugih poslodavaca, ali uvijek bi prevagnula ta uporna lojalnost jednog uljanikovca. Sad kad je gotovo otplivat će dalje, gorčina u želucu zbog svega što se događalo vjerojatno još dugo vremena neće proći, ali, kako kaže, bar će mu savjest biti mirna jer je ostao i vjerovao do samog kraja.
Neki će do posla lako, neki sigurno teže, a neki će umjesto u brodogradilištu, vjerojatno mirovinu za godinu-dvije dočekati u evidenciji Zavoda za zapošljavanje.
Sve one koji ne znaju kako dalje, pa će im vjerojatno prva stanica biti burza rada, ovog će tjedna u Uljaniku o njihovim pravima informirati mobilni timovi HZZ-a. S tim ciljem u Puli su jučer bili i ravnatelj Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Ante Lončar, ali i ravnatelj Agencije za osiguranje radničkih tražbina Ivan Madunić. On je podsjetio da je AORT već isplatila tri minimalne plaće radnicima Uljanika u prošloj godini, te kazao da nakon proglašenja stečaja imaju pravo na još tri minimalca, polovinu utvrđene otpremnine u stečajnom postupku, naknadu za neiskorišteni godišnji odmor i naknade za ozljede na radu. Ali na isplatu tog novca radnici mogu računati tek na jesen, odnosno nakon okončanja ročišta stečajnog postupka u rujnu, do kad vjerovnici, pa i radnici, moraju prijaviti svoje tražbine.