Na Malom Brijunu aktualne teme u izvedbi sjajnih glumaca

Zatvaranje 18. sezone Kazališta Ulysses upriličeno je uz gostovanje Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu na Malom Brijunu u ponedjeljak i u utorak izvedbom popularne predstave "Ciganin, ali najljepši" koju je po istoimenom nagrađivanom romanu Kristiana Novaka režirao Ivica Buljan.

Ova je predstava održana dvije večeri zaredom, a prepuni brodovi "Ariete", "Melissa" i "Petar Krešimir" donijeli su do Utvrde Minor brojnu publiku, koja nije došla samo iz Pule i okolice, već i iz udaljenijih mjesta.

Pravi izlet

Ljetna noć koja je bila svježa upravo onoliko koliko je to potrebno, zvjezdano nebo i Mjesec, publika kojoj odlazak na ove predstave znači i pravi mali večernji izlet - plovidba morem u mirnoj noći, desetominutna šetnja do Utvrde i vrsno kazališno djelo, bili su idealni rekviziti za užitak u ovoj kazališnoj čaroliji.

Već treću godinu zaredom sezonu ovoga kazališta tradicionalno zatvara zagrebački HNK. Prošle godine kraj Ulyssesove sezone obilježila je izvedba predstave Mate Matišića "Ljudi od voska" u režiji Janusza Kice, a godine 2016. predstava Tene Štivičić "Tri zime" u režiji Ivice Buljana.

Zanimljivost, sve te tri predstave trajale su tri sata i radilo se, premda je svaka posebna na svoj način, o pravim kazališnim draguljima.

Praizvedena na zagrebačkoj sceni krajem prošle godine, predstava "Ciganin, ali najljepši" je u pola godine izvođenja postigla izniman uspjeh kod domaće i inozemne publike, kao i kod službene kritike. Predstava je to o zabranjenoj ljubavi između sredovječne žene i mlađahnog Roma, političkim skandalima i izbjeglištvu.

Radnja se događa u, samo naizgled mirnom međimurskom naselju Sobolščaku gdje Hrvati žive ne miješajući se s Romima iz susjednog Bukova Dola, a zapravo ispod te mirne vanjštine sve ključa i tako nastaju razne snažne priče.

No, to je predstava koja korespondira s današnjim, aktualnim vremenom, svjetonazorima te simbiozom individualnih mikrokozmosa i šireg društvenog miljea ne samo u smislu makrokozmosa, već i načina razmišljanja i postojanja, reflektirajući strahove današnjice, sve ono neizrečeno, gdje između fikcije i stvarnosti postoji tanka linija.

Premda su neki od gledatelja kazali da im je više dojmljiva i snažnija knjiga, a drugi da ih je predstava pogodila još više od knjige, pitanje koliko neka predstava korespondira s istoimenim djelom na temelju kojeg je nastala je prilično subjektivno, a i pitanje je kako tko u određenom trenutku doživi predstavu i njezinu po(r)uku. (V. BEGIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU OD ČETVRTKA