Reizdanje knjige "Mornaričko spomen-groblje Pula" autora Branka Perovića predstavljeno je večeras u pulskoj knjižnici, a o čemu su govorili kćerka pokojnog Perovića Korina Perović Marković, povjesničar David Orlović, arhitekt Slaven Cetina, recenzent, dr. sc. Bruno Dobrić i Darko Bijelić, direktor Monte Gira.

Kako je rekla moderatorica programa, Iva Lanča Joldić, inače koordinatorica za programe u knjižnici, citirajući podatak iz pera Maurizia Levaka i Gorana Prodana iz Istrapedije, Branko (Branimir) Perović, bio je pomorski i teniski stručnjak i pisac, publicist (Berovo, Sjeverna Makedonija, 13.XI.1927. - Pula, 28.XII.2007.). Nakon završene opće gimnazije diplomirao je na Pomorskoj akademiji u Splitu, studirao je pravne i povijesne znanosti, a spremao je i doktorsku disertaciju na Pomorskom fakultetu u Rijeci. Dugi je niz godina proučavao i pisao o pomorskoj orijentaciji, ratnim mornaricama, flotama, brodovima, moru, pomorstvu, morskim dubinama, općoj pomorskoj povijesti i pomorskoj povijesti Pule pod Austro-Ugarskom, te o tenisu. Objavio je više knjiga: "Suvremeni ratni brodovi" (1970., posebna nagrada), "Ratne flote svijeta" (1986.), "Osvajanje morskih dubina" (1982.), "Igrajmo tenis" (1984., posebna nagrada), "Portarata shopping centar" (2002.), "Teniske zvijezde" (2001.), "Luka Pula austrougarskog doba" (2003.), "Mornaričko spomen-groblje Pula" (2006.), "Austrougarske vile i kuće u Puli – vraćanje memorije gradu" (2010.) i druge.

- Od početka osamdesetih godina prošloga stoljeća, bavio se temama o Puli kao glavnoj pomorskoj bazi austrougarske Ratne mornarice, čime je ovo neistraženo razdoblje dobilo na značaju. Cijeli je svoj radni vijek i kasnije u mirovini posvetio pisanju i istraživanju pulske povijesti u austrougarsko doba te tenisu, navela je.

Povjesničar David Orlović kazao je da je Perovića upoznao još kao dijete, kada je vodio tečaj tenisa, te da ga zna iz najranijeg djetinjstva.

- Upoznao sam ga kada sam kao mali učio igrati tenis, znao je moje roditelje, evo neki dan sam našao neku staru obiteljsku fotografiju gdje sam kao mali snimljen zajedno s roditeljima koji čavrljaju s Perovićem. Kada je izašlo prvo izdanje ove knjige, studirao sam povijest, ali tada nisam imao još tu ambiciju proučavanja ovog dijela pulske povijesti, i sada se nekako ta priča zaokružuje, i on je zaslužen za moju ljubav prema proučavanju toga dijela pulske povijesti, a i čast mi je govoriti o knjizi osobe koju sam iznimno cijenio i upoznao još kao malo dijete. Do ove njegove knjige, jedinstvene ove vrste, nije se znalo gotovo ništa o ovome groblju, on je bio pionir u tome. Perović, Bruno Dobrić i pokojni Attilio Krizmanić moji su idoli u smislu proučavanja povijesti grada, velikani za te teme, kazao je u svom vrlo zanimljivom izlaganju David Orlović.

Darko Bijelić kazao je da je ovo groblje od ove godine kulturno dobro nacionalnog značaja te da je dio kulturne rute sličnih groblja, u tijeku je i digitalizacija svih podataka, već je jako puno toga učinjeno po tom pitanju, a planira se još olakšati pretraživanje i nalaženje podataka o preminulima.

Bruno Dobrić povukao je paralelu sa životom u Puli u ono doba, govoreći o Puli kao o glavnoj ratnoj luci austrougarskog carstva te o brojnim drugim temama uzročno-posljedično povezanim s ovim grobljem. Dugo je to groblje bilo zapušteno, no sada je već godinama vrlo vrijedan dokument i izvor podataka za daljnja proučavanja.

Slaven Cetina izradio je projekt rekonstrukcije spomen-groblja, prisjetio se izložbe postavljene 1988. godine, 1990. krenula je obnova, a godinu dana kasnije groblje je otvoreno.

Perovićeva kćerka Korina zahvalila je svima koji su omogućili da ova knjiga ugleda svjetlo dana prvi put, te onima koji su predstavili rezidanje, najavivši i četvrto izdanje knjige "Austrougarske vile i kuće u Puli – vraćanje memorije gradu".

Uslijedila su pitanja iz publike, među ostalima, Ranko Borovečki spomenuo je svog pretka, bakinog rođaka tamo sahranjenog te kako je obitelj tamo odlazila i posebno je emotivno povezan s tim grobljem od kada zna za sebe.