Tanino Liberatore bio je glavna zvijezda pete sajamske večeri - najprije u razgovoru s Andreom Matoševićem te potom i u Gradskoj galeriji Pula gdje je predstavljena izložba njegovih radova iz raznih faza naslovljena sugestivno "Fragmenti kaosa", a sve je to pratila brojna publika. Prisjetio se i Liberatore svojih umjetničkih početaka, kada je započinjao tu umjetničku priču uz Stefana Tamburinija i Andrea Pazienzu te kako su se umjetnički povezali i u razdoblju od 1977. do 1982. godine stalno zajedno djelovali. Veli da je uvijek imao prijateljski odnos sa stripašima.

Istaknuo je da strip može govoriti o vremenu, da crpi energiju i umjetnost iz ostalih medija, to je deveta umjetnost a donosi i pojmove iz svakodnevnog života.

(Snimio Zoran Oljača)

- Godine u kojima su nastajali ti stripovi nisu bile lake, bile su to godine velikih promjena, pune nasilja, no nije nas bilo stid reći da smo, svemu unatoč, mogli uživati i veseliti se životu, da su to bile lijepe godine, kada smo se uvelike i formirali, te tim stripovima izražavali fascinaciju prema svijetu i odbojnost prema nasilju. Samo je ime, naziv stripa izmijenjeno zbog riječi xerox, koja je ime marke fotokopirnih uređaja, a posebno su mi dragi i stripovi u crno-bijeloj tehnici, kao i suradnja s Tamburinijem i Pazienzom.

Mi smo bili djeca svoga vremena, radili smo to najbolje što smo znali, a odlazak u Francusku bio je moj izbor života, jer Francuska je tada bila najveće tržište što se tiče stripa, to nije bio samo profesionalni, to je bio životni izbor. Francuska kao zemlja voli strip, Njemačka nema tržište stripa, a u Italiji se od stripa tada nije moglo živjeti. Na moje stvaralaštvo bio je vidljiv utjecaj talijanske renesanse, kao i onaj Michelangela, a prozvali su me Michelangelom stripa. Proučavao sam Michelangelov rad, pratio dokumentarce o njemu, gledao tv-seriju koja mi se posebno dojmila, gdje je glumio Gian Maria Volonte', kazao je Liberatore navodeći da po vokaciji nije strip crtač, sada radi i druge stvari, bavi se raznim stvarima i zato nije s time nastavio, jer ga i druge stvari koje rade jako vesele i stalo mu je do toga.

(Snimio Zoran Oljača)

Na izložbi u Gradskoj galeriji Pula izloženi su radovi iz raznih faza njegova života i djelovanja. Eros Čakić, voditelj Gradske galerije Pula kazao je da je to izuzetna izložba, vrlo značajna i snažna, da govori o jednome vremenu te Tanina je definirao genijalcem ističući kako je djelovao na brojne generacije, a prisjetio se i utjecaja stripova te kako ih je željno iščekivao i tijekom studiranja u Veneciji.

- Od strip crtača postao je vrhunski likovni umjetnik, to mi je idol, kazao je Čakić, dok je direktorica Sa(n)jma knjige Magdalena Vodopija spomenula izvrsnu suradnju Sajma i ove galerije, uz riječi zahvale svima kojima su pomogli da se ova izložba realizira. Paola Damiano, kustosica izložbe, navela je pak da je tu izložen presjek radova iz raznih faza te da se iz tih radova može iščitati puno toga proučavajući ih detaljnije te da nudi uvid u cjelokupan rad i stvaralaštvo toga umjetnika. Liberatore je bio vrlo zadovoljan kako je izložba postavljena u tome prostoru.

(Snimio Zoran Oljača)

Jedan od protagonista večeri bio je i Aljoša Pužar koji je održao zanimljiv performans, predstavljanje svoje pjesničke zbirke "Pitanje nadležnosti". Pužar, doktor znanosti, profesor, predstavio je Pužara pjesnika. Uz pravi performans, čitao je svoje stihove, kako iz svoje zbirke, tako i neke nove koji korespondiraju s aktualnim trenutkom i svijetom oko nas, a svoju je poeziju definirao etnografskom.

- Odabrao sam pisati o glasovima koje sam prisluškivao, pa je to na neki način i kleptopoezija, odnosno ukradena poezija, a etnografija jest ovdje žanr. U drugom dijelu zbirke sam pak promatrač, dok je treći dio najproblematičniji, gdje, kako navodi, je pokušao "prokrijumčariti" jednu formu kao autoetnografiju. Govorio je zatim i o kroatističkom oku i uhu, te da je to generacijska knjiga.

(Snimio Zoran Oljača)

(Snimio Zoran Oljača)

Pužar predstavljač postavio je pitanje Pužaru pjesniku o tome farba li kosu na što je Pužar poeta odgovorio da (još uvijek) ne farba, ali pak nije odgovorio na pitanje koliko ima godina. Večer je protekla uz sugestivno čitanje stihova, što se, sudeći po reakcijama, dopalo publici.

Andrij Ljubka predstavio je knjigu "Karbid". Obrazovao se u vojnoj školi u Mukačevu, a diplomirao je i ukrajinsku filologiju na Sveučilištu u Užgorodu i balkanske studije na Varšavskom sveučilištu. U razgovoru s Ivanom Peruško kazao je da nastoji pisati tako da bude smiješno, da se smijemo, a drago mu je što je u Puli, prije par godina bio je u Kući za pisce u Pazinu na rezidenciji, a u Puli, odnosno na Kamenjaku, slomio je nogu.

(Snimio Zoran Oljača)

- Zamislite kakav bi to naslov za knjigu bio, stavite taj naslov i bit će to hit, kazao je ističući da Ukrajina postoji iako je prošlo već oko 1.000 dana od početka rata te da vijesti prema vani ne odgovaraju uvijek činjeničnom stanju.

Od početka rata prestao je pisati, volontira, prikuplja sredstva za automobil za branitelje, a kao otac dvoje djece ne vidi kraj rata, ne vidi budućnost.

- Paradoksalno, stanje u književnosti u 2023. godini je najbolje do sada, odnosno u zadnjih 30 godina. Naklada je porasla za 200 posto, a svaki književni događaj je iznimno posjećen. Ukrajinska kultura ima stoljetnu tradiciju, kazao je.

(Snimio Zoran Oljača)

Govorio je o i švercu kao obliku života prisutnom na stranicama knjige, a što se tiče karakterizacije likova tu su kriminalci te glavni lik sanjar i luzer. Kada je ova knjiga izšla, bila je vrlo popularna. Karbid se rimuje s Volteirovim "Kandidom", kazao je.

- Ljudima treba kultura da se osjećaju kao ljudska bića, a ne stvorenja po kojima svakodnevno padaju bombe, zaključio je Ljubka svoje pulsko predstavljanje.

(Snimila Vanesa Begić)

(Snimila Vanesa Begić)

(Snimila Vanesa Begić)

(Snimio Manuel Angelini)

(Snimio Manuel Angelini)

Povezane vijesti

• Otok-Geto-Azil: Najaktualnija tema koju je Sajam ikada imao
• Pula čita na javnim mjestima
• Svijet je utonuo u goli materijalizam i prostaštvo