Đir po mrkatu i ribarnici

Bojkot se okrenuo prema svima. Trgovkinja: "Nećemo se žaliti kad je svima isto. Niš, kuraja..."

| Autor: Jelena Milović
(Snimio Milivoj Mijošek)

(Snimio Milivoj Mijošek)


Tržnica u gradu, uz vrlo solidnu ponudu, kronično u velikim brojkama nema ono što ju najviše i čini trbuhom grada - ljude, tj. kupce. Je li se bojkot trgovina preslikao i na ovaj oblik trgovanja; čini se da jest.

Situacija u kojoj je potraga za krivcem za visoke cijene prelila čašu nezadovoljstva građana, na naplatu je došla i do ovog dijela grada te proziva svakog ponaosob za njegov dio odgovornosti. Lica trgovaca govore tisuću neizgovorenih riječi dok nam kratkim uzdasima razočaranja oslikavaju trenutnu situaciju.

Bojkot se okrenuo prema svima

I oni su građani i kupci, pa se samim time ne osjećaju ništa manje rezignirano od ostatka puka, ali problem vide negdje drugdje, a ne na vlastitim štandovima. Troškovi su im otišli u nebo, a rezultat svega su cijene koje na pulskoj tržnici građani glasno komentiraju i negoduju zbog njih; nerijetko i vrlo neugodno, saznajemo. S druge strane, promatrajući lica trgovaca, čini se kao da su zbog svega priznali poraz i kapitulirali.

(Snimio Milivoj Mijošek)(Snimio Milivoj Mijošek)

- Pogledajte koliko je otvorenih štandova, a koliko ljudi trenutno kupuje?! Ravno dvoje. Bojkot se okrenuo prema svima. Ljudi su iritirani zbog cjelokupnog stanja, na cijene i skupoću, što je i normalno. Kod nas je skuplje nego u centrima, što je i razumljivo.

Skočile su cijene gnojiva, goriva i puno toga. Tržnica je trenutno bogata ponudom, a sad smo u vremenskoj špici, vrijeme je marende i slika govori puno toga. Niš, kuraja, drž’mo se, opisuje nam jedna od trgovkinja koja veli da je i sama iznimno ljuta zbog svega što se događa.

- Nećemo se žaliti kad je svima isto. Bijes se okreće i prema nama, a ja smatram da mi u tome nismo nimalo krivi. Ako imaš svoju robu, spustiš malo, ali vjerujte mi, kad je jeftinije građani često misle da ih varate i da je roba loša. Tako da jeftiniju robu nekad izbjegavaju i puni su sumnje. Imamo mandarine trenutno po 2,5 eura, ali i po 4 eura. Međutim, sva ta roba je bolja od one u centrima, usput nam govori još jedna trgovkinja.

Kod cijena nema nekih promjena u odnosu na prethodne tjedne. Salata je 4 eura, koliko košta i blitva, brokula 3 eura, miješana salatina po 1,5 eura, mladi luk po euro. Krumpira ima po euro, ali i više - po 1,5 eura. Tikvice za kilogram dođu 3 eura, zeleni radić je 4 eura, crveni 8, a mladi špinat 5 eura. Poriluk je 4 eura, kauli 3, kelj također, a kupus euro manje.

Žuti luk i mrkva koštaju 2,5 eura, a paprika rog 4 eura. Kilogram graha platit ćete 5 eura. Cikla je po 3 eura za kilogram. Jabuke se mogu pronaći za cijenu od 2,5 do 3,5 eura. Kilogram limuna pronašli smo za 3 eura, ali na nekim mjestima i za 3,5 eura. Kivi, pomikaki i kruška za kilogram koštaju 4,5 eura, koliko dođe i dunja. Grožđe je najskuplje, po 7,5 eura za kilogram, što i ne čudi jer je van sezone. Kilogram banana platit ćete 2,20 eura.

Kupuje se samo nužno

Na jednom od štandova s voćem trgovkinja nam govori da prodaja zimi i inače ide slabije te da ovo nije ništa novo. Jednostavno, treba preživjeti.

- Cijene su velike. Ljudi se ljute, a nije do nas. Problem je što mi nemamo gdje nabaviti robu, pa ona već dolazi iz Zagreba skupa.

Tko ima svoje, ima druge troškove i to je tako. Ljudi kupe ono što im treba, ali u manjim količinama. Stalno pričamo o tome kako se općenito kupuje manje. Kupujemo samo što nam nužno treba, a ostalo zanemarimo, plastično opisuje naša sugovornica.

(Snimio Milivoj Mijošek)(Snimio Milivoj Mijošek)

Ribe ima, ljudi nema

Još otužniji prizor dočekao nas je na pulskoj ribarnici, koja je, kao i tržnica izdašnija robom nego ljudima.

- To što je, je. Sutra će biti bolje, jer šef ide na more, a ovih dana zbog juga se nije moglo. Ima ‘mrtvog mora’ od juga, pa nema ribe. Sutra će vjerojatno biti orade, oćada, sipa, usput nam govori jedan od trgovaca.

Međutim, i kad je ponuda bogatija, ljudi nema, pa nema.

- Nema nikoga, a otprilike nam je jeftinije zatvoriti, nego raditi. Na kraju mi "mali" opet dobijemo po repu, ni krivi ni dužni. A još nas se i "guli" kad želimo nešto dobro napraviti te na kraju nadrapamo. Nema nam spasa! Ja sam spustila cijenu ribe na štandu, a ako je i prodam, nemam nikakve zarade na njoj.

Vjerojatno će ići u smeće. To je riba koja inače košta 26 eura, a sad je prodajem za 20. I mi platimo ribu, a bez zarade ništa nema smisla. To je hrana i ako je ne prodamo, ne možemo je ostaviti za drugi dan, komentira nam trgovkinja na ribarnici osjetljivost robe koju prodaje.

Kad smo kod cijena na ribarnici, lignja je 20 eura, orada i brancin mogu se kupiti za 10 eura, ali i skuplje, do 13 eura. Jadranska sipa je od 13 do 15 eura, folpi su po 10, a moli po 6 eura. Kozice su 20 eura, a list 25 eura. Sitna riba, zera, je po 8 eura, a nju dobijete za džabe, šali se naš fotograf, kada kupite veće, sestrinske primjerke.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter