(Snimila Jelena Milović)
Zapadno i južno od Pule među Puležanima su, od samog njihovog rođenja, piramide. Moglo se dogoditi da ste ih uočili. Možda već godinama prolazite pored njih ne razmišljajući o njihovom porijeklu. U prvom slučaju, možda ste se pitali kada su izgrađene i čemu su služile, ili vam pak njihova pojava nije uopće zagolicala maštu. Jednostavno su ovdje i to vas previše ne dotiče.
Ali, priča o ovim piramidama sve je samo ne činjenica o njihovom pukom postojanju. I možda bi još godinama na različite načine interpretirali njihovu svrhu, da nije bilo profesionalne i osobne znatiželje izvanrednog profesora na Geodetskom fakultetu u Zagrebu, Danijela Šugara i inženjera geodezije, profesora u pulskoj Tehničkoj školi Bojana Bradača koji su odlučili potkrijepiti svoje istraživanje povijesnim dokumentima i konkretnim tumačenjima. Jedino Pula, kao nekadašnja ratna luka, ima priču s piramidama ove namjene, naglašavaju autori, barem koliko je njima poznato. Posebnost je tim veća jer su neke od njih i dalje u izvrsnom stanju. Piramide sad imaju svoj jasni povijesni kontekst, a to možemo zahvaliti ovom dvojcu.
- Konkretno smo krenuli temeljitije u tu priču nakon što me kontaktirao kolega geodet Šugar, koji me pitao bi li bilo zanimljivo napisati članak o pulskim tzv. piramidama (op. a. taj su naziv dobile zbog svog piramidalnog oblika). Dosta ljudi u Puli ne znaju što su one ili pak imaju priču o njima koja ne odgovara baš istini. Najčešće se mislilo da su one služile za navigaciju brodova ili za baždarenje kompasa na brodu, ali priča je drugačija. One su služile za određivanje brzine brodova, odnosno kasnije su korištene za baždarenje brzinomjera, odmah na početku demistificirao je njihovu svrhu jedan od autora ove studije profesor Bojan Bradač.
Iako je u startu razjasnio svrhu, priča i dalje u etapama ostaje vrlo zanimljiva, jer se do nje došlo temeljitim proučavanjem građe, ali i obilaskom terena.
Pulske, ili istarske piramide, kako ih za potrebe ovog članka zovemo, sagrađene su u doba Austro-Ugarske i datiraju od ranih 1800-tih godina nadalje, saznajemo od našeg sugovornika. Potez kojim se protežu određivao je smjer, a zapadno i južno od Pule pratimo ih od Rta Kamenjak, od kuda se počelo graditi i gdje nalazimo dvije piramide te smjerom azimuta, odnosno kursnom linijom preko Monte Kope sjever i Monte Kope jug, Kaštanježa u Banjolama, Indija, Fraškera, Bumbišta - gdje su piramide kasnije rađene, kao dodatak na pola milje, potom Volaria i Verudela. Nadalje, pratimo ih na Stoji i na Lungomare, gdje su piramide u odličnom stanju te na Muzilu, gdje je bilo tri piramide od kojih su dvije trenutno postojeće, a drugačije su konstrukcije - od željeza, tj. šina željezničke pruge. Treća je uništena iznad pećine Grotte di colombo. Ove su piramide zadnje građene i pretpostavka je da su materijalom graditelji pronašli praktično rješenje, za razliku od prvih piramida, koje su građene od klesanog kamena.
- Takva je konstrukcija puno kompliciranija i puno teža za izgraditi, pojasnio je Bradač.
On smatra da je bila riječ ne samo o praktičnom, već i jeftinijem rješenju s istom svrhom.
- Svaka od tih točaka, piramida, ima svoju katastarsku česticu, površinu i definirana je kao toranj - piramida s posebnom namjenom, pojasnio je.
Naime, autori članka počeli su kontaktirati s Bečom te im je Thomas Zimmel ustupio informacije o uspostavi ‘Gemessene-Viermeilen-Distanz Direk onslinie Kurs:116°’ i načinu njezina korištenja za određivanje brzine brodova, a Klaus Körner iz Arhive ratne mornarice, Kriesmarine-Archiv (KMA), ustupio im je literaturu gdje su pronašli relevantne podatke.
- U Pomorskom muzeju u Beču imaju dosta dobru dokumentaciju, kao što imaju i o svim ostalim vojnim objektima - fortifikacijama koje se nalaze u okolici Pule, potvrđuje Bradač. Ukupno je 15 točaka na kojima su bile ili još uvijek u cijelosti postoje piramide na ovom potezu. Recimo, na Monte Kope obje su piramide uništene, ali postoje jasne naznake njihova prijašnja postojanja. To pokazuje nakupina hrpe klesanog kamenja na tim pozicijama.
- Postojala je jedna mala kalibracijska baza u Luci Pula za manje brodove, dok je ova služila za sve veće brodove koji su se proizveli u starom Arsenalu i za brodove koji su dolazili u remont, pojasnio je.
Pogledavši samu skicu - kartu, koja zorno pokazuje lokacije piramida, čak i laiku je vidljiva geometrijska preciznost.
- Imamo kurs od 116 stupnjeva koji se poklapa s Kamenjakom, istok - zapad te smjer prema gore. Pod 90 stupnjeva nalaze se te točke. Kad se prolazilo tom rutom, prolazilo se po milju sa svakom piramidom. Krenulo se s nekom štopericom - očitavanjem vremena, od jedne do druge. Na temelju te udaljenosti, milje - 1.852 metra, određivala se brzina kretanja broda, opisuje operativni dio.
Tko je imenom i prezimenom stajao iza same ideje računanja na ovaj način, nije poznato, ali pretpostavlja se da je sve osmišljeno za potrebe arsenala i same ratne luke. Fenomenološki gotovo da se može ustvrditi da je Pula doista jedinstvena s ovom izvedbom.
- To je dio baštine. Definitivno. Ideja je da se jednog dana vrše precizna mjerenja i rekonstrukcija, odnosno očuvanje piramida kao takvih. Definitivno je to dio povijesti našeg grada. Posebno su u dobrom stanju piramide na Stoji i Lungomare, veli Bradač u što smo se i sami uvjerili.
Neke od tih piramida, saznajmo, morale su biti građene kao vrlo visoke kako bi bile vidljive s mora.
- Vi kad s mora pogledate prema njima, morate ih vidjeti obje kako bi odredili svoj pravac, opisao je Bradač. Njihovu daljinu, tj. geometriju on i kolega izmjerili su metrom i laserskim daljinomjerom. Sam položaj je zabilježen u svim katastarskim česticama i one imaju svoje upisane koordinate.
Ovi podaci bi mogli biti zanimljivi upravo kroz plan da se naprave detaljna premjeravanja, kompletno skeniranje laserskim 3D skenerima, kako bi se dobili njihovi 3D modeli te nakon toga napraviti njihovu rekonstrukciju, a sve kako bi se sačuvali kao dio baštine. Nije isključeno da postanu i prava turistička atrakcija, budući da sad postoji i priča koja ih opisuje. Ovaj je istraživački dvojac, kako bi dobio kompletan uvid, obišao rutu i morskim putem, ali bez mjerenja. Naravno, prvenstveno jer je jedna od piramida i na Fraškeru, tako da su do nje barkom jedino i mogli. Pretpostavka je da su u vrijeme kad su građene u sve bili uključeni tehničari, inženjeri brodostrojarstva, koji su zasigurno imali saznanja o navigaciji, ali i o samim strojarskim elementima.
- Krajnji cilj je vjerojatno bio da bi u budućem nadograđivanju flote koriste stečena znanja. Nije svaki brod isti i nemaju isti manevar. Logično, što je veći brod teže je napraviti manevar. Kod ratnih brodova oni točno moraju znati, na određenoj brzini kretanja, koliki će manevar moći napraviti za gađanje mete ili izbjegavanje sudara. Naravno, to je baždarenje vršeno u kontroliranim uvjetima, dok se uvijek mora uzeti u obzir puno parametara; more i vremenske prilike. Tu se onda rade nekakvi proračuni; koliko bi to moglo biti funkcionalno ili nefunkcionalno u nekom trenutku. I danas, uz svu tehniku koju posjedujemo, još uvijek svjedočimo pomorskim nesrećama. Uvijek je u pitanju ljudski faktor, ali danas se previše oslanjamo na tehnologiju i uzimamo je zdravo za gotovo. Uglavnom, iz ove perspektive, mi kao geodeti uvijek veličamo Austro-Ugarsku, zato što su sve karte i metode mjerenja iz tog vremena jako kvalitetno i dobro napravljene. I ove piramide pokazuju neka od tih ingenioznih rješenja, ističe i zaključuje Bradač.
O piramidama izgrađenima na našem području porazgovarali smo i s izvarednim profesorom na Geodetskom fakultetu u Zagrebu Danijelom Šugarom. Ističe kako je glavni motiv posvećivanju ovoj materiji bio da se razjasni što su piramide i koja je njihova svrha.
- Ljudi u Puli znaju da one postoje. Ja sam rođen i djetinjstvo sam proveo u Puli, premda sada živim i radim u Zagrebu. I tada sam se susretao s piramidama, na Stoji, Lungomaru, a ljudi su i tada znali za piramidu na Bumbištu ili, recimo, Fraškeru, ali nitko nije znao što je to. U nekakvom javnom diskursu vladalo je mišljenje da su one za navigaciju ili kalibraciju kompasa, ali nije postojala javna informacija. Mene je to interesiralo i odlučio sam da malo to istražimo, veli Šugar.
Otkriva i sudbinu srušene piramide za potrebe izgradnje Hotela na Verudeli.
- Kako se to radilo sredinom 80-ih godina, pretpostavljam da su iz potrebe tadašnje JNA ili nekog drugog tijela, nakon što su piramidu srušili, ostavili kuglu na vidljivom mjestu, kako bi taj pravac ostao uščuvan. Tako da se kugla i dandanas nalazi na zgradi restorana. Te su se točke tada i održavale, jer je vidljivo da su u međuvremenu i farbane. Već neko vrijeme nije tako, ali mene je sve to zaintrigiralo. A kakve veze to ima s geodezijom? Vi morate imati definiranu geometriju; udaljenost između tih pravaca koji definiraju jednu nautičku milju, odnosno pola milje. Bez geodezije to ne ide. Netko je u prošlosti morao odrediti točno mjesto gdje će se izgraditi piramida, a to je naša struka, prepričao nam je motive i potvrdio kako je to svojevrsna valorizacija same geodetske struke.
Teren i geodeti su kao lonac i poklopac, ustvrdio je naglašavajući da je ovo doista bio posao za struku. Kao i njegov kolega, pojasnio je tadašnje namjere s piramidama i dodatno približio cijelu priču.
- Kad je brod jednom izgrađen, trebalo je odrediti koju brzinu postiže taj brod. Nema načina osim da se postavi testno polje, s točno određenim udaljenostima. Na kopnu je to jednostavno, ali na moru je stvar puno kompleksnija. Moja je pretpostavka da su prvo postavljene točke na Kamenjaku koje određuju pravac. Nakon toga su postavili okomite pravce. Značaj toga je da je austrougarskoj mornarici za brodove, bilo one novoizgrađene ili na remontu, trebao dokaz o postizanju njihove brzine. Pretpostavka mi je, ali bez da imam potvrdu za to, da je to služilo i za baždarenje brodskih brzinomjera. Dokaz da je to njima bilo jako važno, vidi se i po tipu gradnje piramida. Austro-Ugarska je gradila kvalitetno ono što im je bilo važno, ali ono što nije, kao i danas, u međuvremenu se srušilo, usporedio je Šugar.
Ovaj je sustav, prema sadašnjim saznanjima, jedinstven u svijetu, barem u ovako kvalitetnom i postojanom obliku.
- Više od sto godina one su tamo, a evidentirane su u katastru čime su im dodatno dali na važnosti. S obzirom na tehnološka postignuća koja su oni imali u onom vremenu, a koja mi imamo danas, mi njima moramo skinuti kapu. Mi se koristimo katastarskim planovima koje su oni napravili, zaključuje on.