Grga s migrantima u Opatovcu
Puljanin Damir Gregurić Grga dugogodišnji je i jedan od najaktivnijih volontera Crvenog križa koji se može pohvaliti velikim brojem sati volonterstva, svakako je pozvan da nam o svom iskustvu priča iz prve ruke. Nakon što je nedavno obilježen Međunarodni tjedan Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, vrijednost volontera, podsjećamo i ne smijemo to nikada zaboraviti, bazična je snaga humanosti koju ponekad prepoznajemo tek kada se tragedije događaju u našoj neposrednoj blizini i u realnom vremenu. Uoči svog 60-og rođendana, Grga ima nebrojeno priča za ispričati, a takve su priče uvijek posebno upečatljive.
- Još 1982. godine počeo sam kao dobrovoljni darivatelj krvi, a aktivno volontiram od 2011. godine. Zanimljiva je anegdota iz tog vremena kad su me pitali što mislim o Žitu (Županijski interventni tim, op. a.). Komentirao sam da je žito korisno jer nas hrani, veli nam kroz smijeh Grga, koji je, naravno, bez imalo razmišljanja, pristupio interventnom timu. Naš je sugovornik svoj radni vijek odradio kao brodski mehaničar, a nakon toga je sudjelovao u Domovinskom ratu, gdje je stekao čin poručnika. "Kroz moje sudjelovanje u Crvenom križu bio sam i dio tima koji se natjecao u Prvoj pomoći, a osvajali smo i prva mjesta".
- Nema segmenta u Crvenom križu koji nisam prošao, od prve pomoći na sportskim natjecanjima, preko interventnog tima s kojim sam sudjelovao u akcijama pomoći nakon poplave u Županji, do migrantske krize, kada sam bio u Opatovcu, Bapskoj i Slavonskom Brodu, gdjegod je to bilo potrebno. Tamo se, osim prve pomoći, sve radi: odrađujemo logistiku, podižemo šatore, pokrivamo i službu traženja, nerijetko pružamo i psihosocijalnu pomoć, a osobno sam bio dežuran gotovo cijelo vrijeme u naselju Horizont na Verudeli gdje su ljudi ležali u izolaciji zbog korone. Pritom ste vi taj koji ima direktan kontakt s njima. Crveni križ odrađuje još i radio komunikaciju, GPS i kartografiju, s čime se ja manje bavim", otkriva nam djelić brojnih sektora koje pokriva ova humanitarna služba.
Krv je darivao čak 107 puta te je bio i na listi onih koji su na raspolaganju, u hitnim slučajevima, u bilo koje doba dana ili noći, a na koju ga je stavila dr. Arne Slivar. Svemu tome pristupa s punom odgovornošću, ali neki se događaji u njegovim sjećanjima ipak više ističu.
- Najstresnije i najupečatljivije mi je ostalo 5.000 ljudi - migranata na Bapskoj, na granici Srbije i Hrvatske, koji su na toj granici promrzli i mokri stajali gotovo 24 sata. To je bilo strašno. Ljudi koji stoje uz žicu, dok sam se ja osjećao kao da sam u filmu "Schindlerova lista" u kojem sam morao prepoznavati tko je od njih najugroženiji, dok su me istovremeno svi molili da prijeđu, uz puno boli u glasu, kao da se sve događa ovog trenutka, priča Grga.
Ovakvo volontiranje zasigurno mijenja čovjeka, njegovu perspektivu, a postoji i puno razloga da razbija predrasude. Sve to čitamo na licu našeg sugovornika dok nam opisuje svoja iskustva.
- Sve to jako promijeni čovjeka. Drugačije gledaš na život, ali se i više raduješ malim stvarima. Recimo, susreo sam se s poznanikom koji me pitao kako sam. Velim mu da sam odlično, fantastično, za deset. Taj čovjek ne razumije zašto sam ja tako dobro, ali to je upravo zato što sam vidio puno toga što je bolno i daleko od dobrog. Kad sam već ustao ujutro, prošetao, uživao u vremenu, neovisno kakvo ono bilo, sretan sam čovjek. Nema ničeg ljepšeg od te lakoće. Samo jedna poplava u Županji, uništila je brojne živote. Razgovarate tako s čovjekom koji je 90-ih godina izgubio sve u ratu, nakon čega je doživio i preživio udarac groma.
Nakon svega toga, sve što je imao i ponovo stvorio - izgubi u poplavi u jednom trenutku. Vi tog čovjeka morate utješiti, ali nikad riječima da će sve biti u redu i da će biti bolje. Kad izgovori svoju patnju na glas, on ne treba lijekove za smirenje. Sve je u njemu već poprimilo opsege gubitka. Treba mu samo topla riječ, s puno dubokog razumijevanja ljudske patnje priča ovaj volonter.