"To je bio moj odabir kao mlade djevojke, željela sam ići u medicinsku školu, to mi je više poziv, nego zanimanje. Lijepo mi je raditi s ljudima. Medicinskih sestara nema dovoljno, ali zahvaljujući svoj toj uznapredovaloj tehnologiji, puno je lakše danas raditi nego prije. Nekad je bilo manje pacijenata, ali je bilo teško raditi, nije bilo jednokratnog materijala kao sada, sve smo morali sterilizirati, prokuhavati šprice i to na samo sto stupnjeva, ne može više, a bilo je puno hepatitisa koji ugiba tek na 180 stupnjeva.

U petrinjskoj bolnici kad sam došla kuhale su se šprice, u Puli isto tako, a srednju školu sam završila u Zagrebu i oni su već tada imali suhi sterilizator. Bilo je to iz boljeg u lošije. Sada nam je puno lakše jer je sve jednokratno i puno je više lijekova, ali nažalost, i puno više pacijenata", kaže Božica Bunčić, sestra u onkološkoj dnevnoj bolnici, prije toga na onkološkom odjelu u pulskoj Općoj bolnici, gdje razgovaramo s medicinskim sestrama i tehničarima iz raznih zdravstvenih ustanova u Puli uoči njihovog dana.

Božica Bunčić, vjerovali ili ne, radi kao medicinska sestra punih 50 godina (!), sve u pulskoj bolnici, osim prve godine u rodnoj Petrinji. U dugom radnom vijeku prošla je sve zahtjevne odjele, dijaliza, intenzivna njega, onkologija… Prije četiri godine otišla je u mirovinu, ali nakon godinu dana vratila se na posao, na pola radnog vremena, jer, kaže, voli svoj kolektiv i nije mogla bez njih. Rad u bolnici 1971. kad je ona počela raditi i sada, ističe, ne može se usporediti, od ambijenta do bolesnika kojih je nekad bilo puno manje.

- Bilo je puno manje malignih bolesti. U svojih prvih 15 godina nisam vidjela možda deset karcinoma. Sada je to neprepoznatljivo. Svi se bojimo malignih bolesti, a njih je najviše i to kod mlađih osoba možda i više nego kod starijih. A odnos onkološkog bolesnika i sestre je poseban, već u startu s tim pacijentima imate što razgovarati, oni to od nas i očekuju. Naši pacijenti nas vole, nisu se na nas nikad žalili. Nekome kada kažete "maligna bolest", to je smak svijeta. Ne možete ih tretirati kao druge pacijente koji dođu u bolnicu da se izliječe. Moramo ih razumjeti, oni su u svemu u pravu, sve mogu pitati, a mi smo uvijek tu za njih. Nema toga "idem ja sada kući, sutra ću vam to reći", kaže sestra Božica.

Vremena za razgovor s pacijentima, ako ništa drugo, nađe se kada im daju terapiju, kada mijenjaju boce, nema sjedenja u onkološkoj dnevnoj bolnici.

Davorka Rakić, pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo u Istarskim domovima zdravlja, iza koje je 43-godišnje radno iskustvo, uspoređuje nekadašnji "pomagački" posao medicinske sestre, sveden na asistenciju liječniku, i današnja tri stupnja školovanja koja im omogućuju da svoju profesiju razvijaju na znanstvenim temeljima i stječu kompetencije bazirane na akademskom obrazovanju.

Povezane vijesti

• Istarski liječnici udruženi više od sedam desetljeća
• Dr. Ivona Močenić: "Na pedijatriji međuljudski odnosi su narušeni, organizacija rada je loša, a nadređeni nisu zainteresirani da to riješe"
• Istarska županija subvencionira podstanarstvo za 36 djelatnika pulske bolnice. Više o ovoj mjeri saznali smo od župana Borisa Miletića