Iako ima iznimnu povijesnu i arheološku vrijednost za rimski grad Pulu, izdašan prastari izvor žive pitke vode Nimfej, koji je ujedno i "pupak" grada, danas je sakriven u neuglednoj prizemnici. Na starim vedutama Pule označen je kao "fontana", što pretpostavlja da nad izvorom nije bilo zgrade. O tome razgovaramo s arhitekticom Marijom Obad-Vučina.

- Kakvo je mjesto zauzimala izvorska živa voda u životu Rimljana? Što podatci govore o pulskom izvoru, a kakvu mu funkciju dodjeljuje Rim u času zasnivanja kolonije?

- Izvor je intenzivno korišten od doba antike koja živu, pitku izvorsku vodu smatra uzvišenom, svetom i carskom, nazivajući je "aqua Augusta". Izvorište je posvećeno nimfama, božanstvima bistrih voda te je današnji gradski prostor uokolo izvora, poznat kao Karolina, imenovan Trgom Nimfeja. Pulska očuvana antička kaptaža izvora izvedena je u vidu mramornog polukružnog bazena promjera osam metara, s četiri stube uokrug ovala. Iz sredine ovala, i u vrijeme najvećih suša, izvire bistra i pitka voda brzinom od 40-ak litara u sekundi ili 3.500 kubika na dan. Voda je mehaničkim uređajima za crpljenje dopremana do vodospreme čiji su ostatci do danas vidljivi pri vrhu Kaštela. Izvor je stotinjak metara udaljen od istočnih bedema rimskoga grada a isto toliko od Amfiteatra i od morske obale. Povijesni zapisi pulski izvor nazivaju Fontanom, izvorištem bez zgrade, a istraživanja ne spominju ostatke bilo kakve antičke građevine. Nasuprot tome, današnji je izvor zatamnjen zgradom te je 2008. u Nimfeju pronađena čovječja ribica, vodozemac prilagođen životu u potpunoj tami!

Izvor je označen kao fontana 1584.

- U vrijeme utemeljenja rimskoga grada izvor je bio polazište geodetske izmjere donjogradskih prostora antičke Pule, a od istog je ishodišta kretala i raspodjela poljoprivrednog zemljišta agrarne kolonije (centurijacija agera kolonije). Ishodišnu točku izmjere zemljišnog posjeda antički urbanizam imenuje umbilikusom (lat. sredina, pupak). Od pulskog umbilikusa na izvoru trasirana je glavna gradska ulica dekuman (decumanus), ali i osnovne prometnice zemljišnog zaleđa grada, cardo maximus i decumanus maximus. Rimljani su, kao vrsni agrotehničari, u osvojenim zemljama razvijali intenzivnu poljoprivrednu ekonomiju. Svu je osvojenu zemlju prije obrade trebalo najprije izmjeriti, parcelirati, katastarski i pravno srediti, jer je rimsko pravo priznavalo samo takvo vlasništvo zemlje, izmjereno, omeđeno i registrirano. Izmjeru zemljišta obavljali su visokospecijalizirani stručnjaci: zemljomjernici - agrimenzores, odnosno gromatici. Pulska kolonija bila je najveća agrarna kolonija Rimskoga Carstva na istočnoj obali Jadrana!

- Što je predstavljao ager?

- Pojam ager odnosio se na javno organizirano državno poljoprivredno dobro kojim upravlja poslovni svijet trgovaca i carinika. Trgovci i carinici upravljaju privredom, organiziraju eksploataciju sistemom zakupa, carina i poreza koje naplaćuju u organiziranim carinskim uredima. Zapisan je podatak da je Pula imala prekomorski carinski ured još u protourbanom razdoblju, kada naselje funkcionira na teritoriju gradine. Građevina, arheološki istražena neposredno iza i duboko ispod začelja Dijanina hrama, upućuje na carinarnicu uz rimsko protourbano trgovište i pulsku trgovačku luku. Organiziranom eksploatacijom poljoprivrednog zemljišta rimska kolonija osigurava prihode i gradu i Carstvu, realizirajući materijalnu osnovu predstojećoj urbanoj transformaciji gradine u grad.

- Kako su građene, planirane žile kucavice grada i ceste? Kako se odvijao svakodnevni život i trgovina? Kako je izgledala i što dokazuje pupčana vrpca koja je povezivala "pupak" Pule s teritorijem kolonije?

- Od gradskog izvora i trase gradskoga dekumana započinje organizacija donjogradskih prostora. Gradski se dekuman pružao približnom trasom današnje Kandlerove ulice, trasiran je u pravcu od pulske luke u zaljevu do ishodišta na izvoru a u produžetku do glavnog ulaza u amfiteatar! Glavne ceste agera kolonije do danas su sačuvale karakteristične profile. Kardo maximus, trasiran u pravcu s izvora, povezivao je Pulu s porečkom kolonijom. Dekuman maximus, okomit na trasu Kardo maximusa, protezao se od izvora, povezujući grad s najplodnijim zemljištem u zaleđu. Prepoznat je u trasi današnje Šišanske ceste. Na izvoru susretale su se tri (!) glavne prometnice Coloniae Iuliae Polae. Najpoznatija svjetska i rimska fontana "Di Trevi" potiče iz drevnog rimskog doba kada su fontane oblikovane na izvorima pitke vode označavajući važnost mjesta. Fontana "Di Trevi" je smještena na susretu triju ulica te je nazvana fontanom "Triju ulica". Pitanje je radi li se o slučajnoj podudarnosti sa situacijom u Puli gdje se na izvoru također susreću tri ulice.

Pulski ager je zapremao čitav prostor ispod linije Limskoga kanala (lat. limes = granica). Posjed od 55.000 hektara naseljavalo je 44.000 stanovnika, od toga tek 4.000 građana koji žive u Puli, malenom gradu površine tek 23 hektara te je kolonija ostvarivala višak agrarnih proizvoda i prerađevina kojima Pula trguje prekomorskim putom. Prometni pravci, žile kucavice pulske agrarne kolonije racionalno, dakle najkraćom trasom povezuju prekomorsku trgovačku luku s organiziranim poljoprivrednim posjedom. Planska organizacija prometne mreže pridonosi prekomorskoj trgovini te agrarna kolonija prerasta u agrarno-trgovačku. Pula ubrzano ispunjava ekonomske i političke interese Rimskoga Imperija, trguje viškovima agrarnih proizvoda te u svega pedesetak godina osigurava sredstva za okončanu urbanu transformaciju gradine u grad prepoznatljivih antičkih obilježja - impresivna kruna obrambenih gradskih bedema, Forum, Amfiteatar, hramovi, slavoluci...

- Prema jednom od tumačenja, toponim Pula-Pola ilirskog je jezičnog podrijetla a znači "izvor slatke vode" te se smatra da je izvor gradu Puli podario ime. Istovremeno, pojam vrelo, izvor vode, ima interesantnu simboliku koja podupire zaključak o pulskome izvoru kao ishodištu utemeljenja rimskoga grada i kolonije?

- Simbolično značenje pojma "vrelo" označava usta žive vode bez koje ne bi bilo oplodnje zemlje i razmnožavanja biljnih vrsta. Simbolom je plodnosti, rodnosti i preporoda, ishodište je stvaranja - nastanka. Podatak o pulskom umbilikusu na vrelu pitke vode, kao polazištu stvaranja i nastanka grada Pole i Coloniae Polae - valja smatrati povijesnom istinom.

Zgrada izvora sredinom 19. st

- Kako spasiti izvor?

- Nad antičkom kaptažom izvora sve do 1832. nije bilo zgrade. Izvor se danas ne koristi za potrebe vodoopskrbe, nedostupan je i sakriven u zgradi. Nasuprot tome, voda u antičkoj fontani, kiparski i arhitektonski oblikovanoj gradnji u koju pritječe voda - kao i u prirodi - izvire, teče, pada, obrušava se, šiklja iz zemlje, miruje, odražava slike, mreška se, ponire ili isparava - obilježavajući važnost mjesta. (J. Horvat, Fontana i njezino mjesto u gradu). Antičku kaptažu izvora, iz čijeg ovala i u vrijeme najvećih suša snažno izvire bistra i pitka voda, nužno je "osloboditi" zgrade. Izvoru treba vratiti "pojavnost" fontane koja će primjerenim oblikovanjem obilježiti povijesnu važnost ove lokacije i osnažiti urbanost gradskog prostora.

Povezane vijesti

• JESTE LI ZNALI? Stalni izvor vode Nimfej u Puli u funkciji je još od antike. Rimljani su ga koristili za vodoopskrbu stanovništva i događanja u Areni i oko nje
• Izvor Nimfej u Puli sutra otvoren za građane
• Na izvoru Nimfej u Puli obilježen Svjetski dan voda. Još od antičkog doba služio je za vodoopskrbu grada