Što bi bilo da Austro-Ugarska Monarhija nije izgradila pulski lukobran? Bi li more odnijelo ne samo kazalište, nego i Arenu, zapravo pola grada?

Ta pitanja ponovo su aktualna nakon što je projekt sveobuhvatne obnove pulskog lukobrana dobio novi zamah nakon što je ministar Oleg Butković obećao financijsku pomoć ako Lučla uprava Pula podnese svu potrebnu dokumentaciju na javni poziv njegovog Ministarstva.

Ono što su Austrijanci izgradili prije više od stotinu godina nitko tko je došao nakon njih nije uspio čak ni održavati, a kamoli dograditi ili unaprijediti, pisao je Glas Istre prije godinu i pol dana.

- Imali smo tu sreću da je Austro-Ugarska od 1910. do 1914. izgradila lukobran da bi zaštitila staru jezgru, jer su bili svjesni da je more dopiralo do nje, čak do Doma hrvatskih branitelja i kazališta. Prema zadnjim informacijama, u iduća dva desetljeća vrlo je moguće da zbog podizanja razine mora i okretanja Mjeseca naš grad bude poplavljen, rekao je tada na Vijeću Igor Belas iz SDP-a.

U našem smo listu još 2014. objavili analizu Lučke uprave u kojoj stoji da je kruna lukobrana u pojedinim dijelovima potpuno razrušena, u razini ili čak ispod razine mora. Većim dijelom je neprohodna, uz vidljive dijelove hrđave čelične armature. Veznih prstena više nema, lukobran je deformiran i oštećen. Ovakva kruna omogućuje prelijevanje mora iza lukobrana i pri osrednjim valovima. Situacija danas može biti samo višestruko gora. Stručnjaci smatraju da bi val velike visine od, recimo, pet-šest metara, uzrokovao potapanje užeg središta grada!

Ponukan raspravom na Gradskom vijeću, redakciji se tada obratio pulski inženjer Livio Nefat, koji je javnosti poznat po ideji uvođenja tramvaja duž rive. Nefat i inženjer Ivan Skol smatraju da bi se lukobran trebao ujedno obnoviti i privesti gospodarskoj svrsi i to za sidrenje megakruzera dugih više stotina metara. Smatraju da bi Pula trebala imati dva terminala za kruzere: uz onaj koji se planira na rtu Guc (Vallelunga) za manje brodove, po njihovom bi se mišljenju izgradnjom terminala za velike kruzere na lukobranu ujedno ostvario dugogodišnji san o popravku te građevine.

- Dva su problema kojima se bavi ovaj projekt: prvi je dugogodišnje nastojanje da se sanira pulski lukobran. Drugi problem je nemogućnost da na terminalu na rtu Guc samostalno, bez nekoliko remorkera, pristanu najveći kruzeri. Uzrok prvog problema je velik novčani iznos koji Grad Pula ne može izdvojiti iz svojih izvora. Pulski lukobran je impozantna građevina podignuta početkom prošlog stoljeća. Zbog početka Prvog svjetskog rata nije u potpunosti dovršen, a vlasti država koje su slijedile (Italija, pa Jugoslavija) nisu ništa napravile za lukobran. Nisu ga dovršile, nisu ga popravljale i nisu ga održavale. Danas je stanje svakako još gore. Vrijeme je za njegovu temeljitu obnovu, kaže Nefat.

Uzrok drugog problema po njegovom je mišljenju blizina otoka Uljanik i otočića Sv. Andrija u odnosu na putanju za vez na gatu planiranog terminala na Gucu i ogromne dimenzije velikih i najvećih kruzera.

- Taj je terminal projektiran za pristajanje kruzera na tri veza. Za pristajanje kruzera dužine 300 metara bit će potrebna tri, možda i šest remorkera. To je velik problem i velik trošak, smatra Nefat.

Rješenje tih problema po njemu su dva terminala. To, veli, nije neobično u lukama. Da bi se to realiziralo, potrebno je, objašnjava, uz sanaciju lukobrana, proširiti njegovu gornju platformu kako bi imala potrebnu širinu za cestovna vozila te kolosijek za tračnička vozila (tramvaj/vlak) kojim bi se prevozile turističke grupe.

"Pulski lukobran, diga ili Staudamm, kojim je sužen prirodni ulaz u luku i sidrište austrougarskih brodova, jedan je od objekata čijom je izgradnjom povećana žilavost obrane grada. On je kruna grandioznog, dugotrajnog, planskog, studioznog, odgovornog i teškog rada na hidrotehničkom uređenju luke i zaljeva. Projekt je realiziran pod zapovjedništvom admirala Rudolfa Grafa Montecuccolija i Antona Hausa", piše Branko Perović, proučavatelj pulske povijesti u doba Austro-Ugarske, o čemu je objavio niz knjiga.

On navodi da je boravak velikih bojnih brodova poput "Viribus Unitisa" na vanjskom sidrištu bio uobičajen jer im gaz od 8,74 metra nije omogućavao sidrenje uz obalu.

"S obzirom da je sjeverozapadni ulaz u luku bio zaštićen od vjetrova otočjem Brijuni, ona se morala zaštititi i od snažnih zapadnih i jugozapadnih vjetrova i velikih valova koje bi oni prouzrokovali. Pozitivnoj ocjeni za izgradnju lukobrana, koju je dala Kriegshafenkommando, pridonijelo je i podizanje razine mora u istočnom dijelu luke, pogotovo kod Arsenala. More je dopiralo do pod zidine stare jezgre, Zlatnih vrata, odnosno na dijelu zvanom Pragrande, a pri jakim zapadnim i jugozapadnim vjetrovima prodiralo je u podrume Marine Casina i kazališta Politeama Ciscutti.

Prije izgradnje lukobrana neprijateljski brodovi, a posebno podmornice i pomorski diverzanti, mogli su napasti austrougarsko brodovlje na vanjskom sidrištu. To je bilo uvjetovano povećanom moći pomorskog naoružanja, prvenstveno minama i torpedima, koje su svoj početni oblik i konstrukciju dobile 1859. u Pulskoj luci. Nakon opsežnih proučavanja, upoređenja drugih ratnih luka i njihovih lukobrana, oceanografskih i hidrografskih ispitivanja, donijeta je odluka o gradnji. To je tada bio jedan od najambicioznijih projekata te vrste na Sredozemlju. Na prostoru Val de Figo, uvale Smokvice, u podnožju brda Musil 'odrezan' je dobar dio brda", piše Perović.

Navodi da je gradnja počela 1910., s korijenom na rtu Kompare. "Pilonima je označena trasa i počelo postavljanje velikih kamenih blokova, čija se težina i nagib određivao prema učinku valova. U kamenolomima u okolici Pule, prvenstveno rtu Monumenti, otočiću Sv. Jerolim i Musilu, rezani su ogromni kameni blokovi (…). Angažiran je velik broj ronilaca s teškom ronilačkom opremom (…). Kako su radovi tekli, tako se njihov broj povećavao, a pratili su ih stručnjaci iz Mornaričke bolnice te ronilačke komore za liječenje kesonske bolesti. Lukobran je završen 1914. kad se približio rtu Cristo na sjevernoj strani luke na udaljenosti od 450 metara, a kroz ulaz su trgovački i ratni brodovi mogli uplovljavati uz prethodnu najavu i provjeru sa signalne postaje na rtu.

U slučaju pomorskih bitki, koje su s ulaskom Italije u rat 1915. i uslijedile, taj bi uski prolaz bio zatvoren protubrodskim i protupodmorničkim barikadama i zaštićen okolnim minskim poljima. U tu se zamku uhvatila francuska podmornica 'Curie' koja je 1914. pokušala prodor u luku. Koncem 1918. preko njega su prešli talijanski pomorski diverzanti i u osvijetljenoj luci potopili bojni brod 'Viribus Unitis' pod zapovjedništvom države SHS, čiji je zapovjednik Janko Vuković-Potkapelski potonuo s njim", navodi Perović.

Povezane vijesti

• NEMA VIŠE HLADNIH ZIDOVA I VLAGE U STANOVIMA Zamijenili im fasade - računi za plin drastično pali
• VIDEO / Pulsko jugo kao senjska bura: Pogledajte muškarca jače tjelesne građe kako ga vjetar danas na Verudeli nosi i presavija!
• TU BI SE MOGLI SIDRITI MEGAKRUZERI? PULSKI LUKOBRAN JE U KATASTROFALNOM STANJU - ne sanira li se, more bi moglo poplaviti Dom branitelja i kazalište