ROBNA KUĆA U CENTRU

PUSTOŠ U KOJU SVRAĆAJU NARKOMANI I HULIGANI, u nekadašnjoj šoping meki u srcu grada ostao je samo - postolar



Tu se skupljaju narkomani. Osim toga ljudi kada nemaju gdje mokriti, dolaze tu. Domar to pokušava očistiti, ali ne može više. Provaljuju huligani. Eto, nedavno je netko razbio izlog pa je domar to pokrpao s drvenim pločama, veli nam jedini čovjek u zgradi, postolar Zoran Milović. I dok izlazimo iz podzemlja, virimo kroz napukle, prašnjave izloge prazne Robne kuće. "S vama stvaramo ugođaj doma", visi reklama u napuštenom prostoru

"Hvala i doviđenja", crvenim slovima vrišti natpis na žutoj pozadini sa znakom Puljanke na ulazu u bivšu Robnu kuću Pula. Iako je nekada bila mjesto gdje se moglo naći sve od "igle do lokomotive" ili, ako ćemo preciznije, od hrane, preko igračaka, odjeće, do namještaja, već neko vrijeme ta zgrada zjapi prazna. Dakle, samo nekoliko koraka dalje od zelene tržnice, žile kucavice grada, slijedi ogromna arhitektonska lešina koja bi, prema riječima vlasnika, trebala postati luksuzni hotel u centru grada.

Godinu dana kasnije dogodio se hotel Propuh. Zgrada je popucala po šavovima - uzduž i popreko. Osim bočnog dijela na ulazu gdje je IKB banka, ostatak je devastiran do temelja - grafitima je išaran mramorni prilaz i okolni zidovi, razbijeni su izlozi, pokidane su reklame, a ljepljivi rubni dijelovi uz prašnjave i razbijene izloge ukazuju na ostatak fekalija. Detroit? Ne, Pula 2018., potencijalni grad kulture 2020.! Da, taj velebni pulski socijalistički potrošački san - Robna kuća - postao je jeziva arhitektonska memorabilija neuspjele tranzicije. Ogromno sablasno zdanje na tri kata u centru grada kao da svi zaobilaze jer je na neki način previše bolna sudbina mjesta gdje su se nekada ostvarivali dječji snovi. Zapravo, najtužnija su mjesta na kojima nam je nekada bilo lijepo. A Puljanima je bilo lijepo u Robnoj kući.

Bila je to istarska šoping meka za sve generacije - od unuke do none. Na ulazu nema više ni više Garfielda, jednog od najboljih fast fooda u gradu. Nema oglasne ploče s plakatima kina, ni frizerskog salona. "Preselila iza ugla 30 koraka odavde", ostavila je na prljavim vratima poruku vlasnica salona Holy. Nema nikoga u restoranu na prvom katu, koji se godinama gasio i gdje su jedno vrijeme bili uredi istarskog IT giganta Infobipa. Željezna vrata na bočnim stepenicama zatvorena su lancem. (Lara BAGAR, snimio Danilo MEMEDOVIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter