ANTIFA FESTIVAL: Otpor šovinizmu, ksenofobiji i strahu od drukčijega

"Nismo se nadali da će Antifa Festival doživjeti 15 godina, na što sam ponosan, a još sam više ponosan što postoji mlada energija koja će ga nastaviti, rekao je prve večeri 15. Antifa festivala u Monteparadiso Hacklabu Davor Vuković, koji je uz Deana Cukona jedan od začetnika i prvih deset godina, organizatora ove manifestacije.

Plakati i letci

Festival Antifa ipak je živ i zdrav, a izgleda da se neće tako skoro predati. U malom prostoru Hacklaba u dva se dana štošta događalo, od predavanja, projekcija filmova do koncerata u Monteparadiso klubu.

Ovogodišnje izdanje otvoreno je izložbom plakata i letaka kojima su bili najavljivani prošli festivali, a bilo je tu i akreditacija bendova i gostiju. No, ta izložba bila je prilika da jedan od organizatora Ivan Slijepčević službeno otvori festival i objasni zašto se ovakva manifestacija treba održavati. Kako kaže, u svijetu pojmovi fašizma i antifašizma nisu jasno određeni te u javnom prostoru postoje sveprisutni pokazatelji fašizma.

Istovremeno jačaju ksenofobija i histerija prema migrantima, dok se u obrazovnom sustavu ne pravi razlika između fašizma i antifašizma, a mladi ljudi se pretvaraju u mašine koje izvikuju fašističke parole.

Kako je došlo da Antifa festival stane na noge, podsjetili su Cukon i Vuković.

- Festival je 2004. krenuo kao manifestacija koja se uklopila u sveukupni otpor fašizmu u gradu. Mjesec dana prije toga održan je marš protiv fašizma koji je nastao kao reakcija na pokušaj ubojstva u Rojcu od strane naci skinheada gdje su naši prijatelji završili u bolnici s ozljedama opasnima po život. Tada se cijela građanska Pula digla i počela reagirati, prisjetio se Cukon. U tu priču uletio je Antifa fest s punkerima koji su "visili" u Monteparadisu i tu svirali. Unutar benda Reanimacija nastala je ideja za festival još u ljeto 2004.

Prve godine održan je samo koncert, no kako su reakcije bile jako dobre, nastavili su i to s novim programom.

- Cijela ta medijska atmosfera oko pokušaja ubojstva dala je vjetar u leđa cijeloj priči. Riječi punkera koji su se svakodnevno nalazili u opasnosti i mogućnosti da se potuku sa skinheadsima na cesti konačno su artikulirani u javnosti i naišli na potporu i odobravanje okoline. Skužili smo da možemo s time nastaviti, tu poruku produbiti i prosljeđivati dalje, prisjeća se Vuković. No morali su prvo shvatiti koja je to poruka. Ideja je bila da detektiraju fašizam u društvu i da na različite načine progovore o njemu.

Kaže Vuković kako tada u medijima nije bilo toliko izraženog fašizma i pozivanja na ustaštvo kao danas. U tu su priču uklopili i prava seksualnih manjina pa su morali objašnjavati kakve veze imaju antifašistička borba i partizani s gayevima.

Skinuti stigmu

Problem je bio u tome što su policija i javnost smatrali da su punkeri i neonacisti koji su ih tukli jedno te isto, pa je trebalo vremena da se s punkera skine ta stigma.

- Nitko od nas nije imao pojma što je taj Antifa festival, učili smo se u hodu, kaže Cukon, no bili su dobro umreženi i imali su prijatelje u Rijeci i Zagrebu, a uskoro su pozvali i neke fakultetske predavače da sudjeluju i pitali su kako će to uspjeti, no sve je ispalo kako treba. Prvi je bio Tarik Kulenović, a bili su tu i Edgar Buršić i Igor Šaponja koji su već bili dio Monteparadisa. Gostovali su tu i Benjamin Perasović, Hillary Pilkington, Ivana Mijić itd. "Kada fakultetski profesori govore pozitivno o punkerima, ta stigma se skida", primjećuje Vuković.

Tijekom godina držala su se predavanja o spolnom i rodnom identitetu, klerofašizmu, nogometu, navijačima i izbjeglicama i pokušali su, kako kaže Cukon, biti aktualni koliko su mogli u uvjetima koje su imali. Bilo je izložbi, predstava, filmova, koncerata, hodanja kroz grad...

Kontaktirali su inicijativu Volim Pulu, Dušica Radojčić iz Zelene Istre upozorila je na Brijuni Rivijeru koja danas postaje opet aktualna sa situacijom u Uljaniku.

- Bilo je tema za koje možemo danas reći – rekli smo vam, kazao je Vuković, a Cukon objašnjava da su spektar tema htjeli proširiti što više, u protivnom bi se istrošili nakon dvije godine. U jednom trenu smo se možda malo potrošili i više se orijentirali na lokalno jer smo smatrali da te teme nisu dovoljno pokrivene.

Svih tih godina imali su logističku potporu udruge Monteparadiso i sve su radili bez pomoći institucija, jedino su ulaz na koncerte naplaćivali 20 kuna i time pokrivali dio troškova.

- Volim misliti da smo popunili rupu između konkretne akcije i salonskog ljevičarstva, smatra Vuković koji se prisjetio i jednog, po njemu odličnog trenutka festivala, kada se ispred Rojca bila okupila neka vjerska skupina, dijelila cedevite i molila za njihove duše.

- Smisao održavanja festivala je otpor šovinizmu, ksenofobiji... U kojem smjeru će se festival razvijati, to je na mladima da odluče, kaže Cukon koji o novoj generaciji koja sada vodi festival ima jako dobro mišljenje.

- Na momente je program bio bolji nego kada smo ga mi radili. Drago mi je da postoje ljudi koji su par godina stariji od festivala, a zanima ih raditi festival, zaključio je Cukon.

Prije izložbe i predavanja na programu je bila projekcija dokumentarca "The beast is still alive", a večer je završila nastupima grupa Sake, Hell Padrino i Accident. Jučer je na programu bila projekcija dokumentarca "Earthlings", predstavljanje zagrebačkog BEK kolektiva, razgovor s Dinom Dobrićem i koncerti grupa Midnight Climax, U.B.T. i Fried Brain. (Napisao Mladen RADIĆ, snimio Neven LAZAREVIĆ)