Intenzivan miris mlijeka i sirutke širi se obiteljskom siranom u kojoj nas dočekuju supružnici Mladen i Biserka Draščić, nositelji obrta Poljoprivredna proizvodnja i stočarstvo Majcani. Svoju egzistenciju nisu potražili preko granice, već je vezali uz proizvodnju mlijeka i preradu mlijeka u domaće mliječne proizvode. Moglo bi se reći, kažu u šali, da spadaju među posljednje Mohikance. Na istarskom sjeveru među rijetkima su koji se još bave proizvodnjom mlijeka, a ujedno jedini s tako velikim kapacitetom od oko 250.000 litara mlijeka godišnje. U štalama je četrdesetak muznih krava sivo smeđe i Holstein pasmine. "Na genetici se radi od prvog dana. Sve životinje koje su sada na farmi isključivo su iz vlastitog uzgoja - sto posto domaće, dodaju simpatični supružnici.

Izvozni broj

- Početno smo proizvodili mlijeko za mljekaru PIK Rijeka. Još uvijek smo njihovi kooperanti, no nekad smo im mjesečno plasirali više od 30.000 litara, a sada smo spali na pet tisuća litara. S njihovom otkupnom cijenom može se samo propasti. Slamku spasa našli su u proizvodnji mliječnih proizvoda kojima možemo postići veću cijenu na tržištu, pojašnjava Mladen razloge zbog kojih su se odlučili na otvaranje vlastite sirane.

Na ulazu u obiteljsku siranu Majcani kamena je erta na kojoj je uklesana 1737. godina. - U ovoj je zgradi sve do 1955. godine bila štala. Dugogodišnju obiteljsku tradiciju poljoprivredne proizvodnje i stočarstva nastavili smo moja majka Anica i ja 2000. godine. Počeli smo s dvije krave da bi 2011. godine došli na 50 muznih krava s godišnjom proizvodnjom od preko 350.000 litara mlijeka. Do 2009., 2010. godine, otkupna cijena mlijeka bila je dobra. Imali smo status brdsko - planinskog područja pa smo tu ostvarivali dodatne poticaje. No cijena je potom drastično pala, preorijentirali smo se i krenuli u izgradnju sirane kroz jednu od mjera Ministarstva poljoprivrede. Početno je to bilo 200.000 kuna i s time smo trebali pokrenuti preradu. No to nije bilo dovoljno i investicija se rastegnula na nekoliko godina. Registrirali smo se i dobili veterinarski broj u lipnju ove godine. Imamo HR EU izvozni broj. Čini mi se da smo druga ili treća sirana tako malog kapaciteta, s tim brojem u Hrvatskoj, nabraja Mladen.

Mlijeko za vrtić

Kupci jako dobro reagiraju na njihove proizvode. Već nekoliko godina mlijekom opskrbljuju i buzetski vrtić. Svježe pomuzeno mlijeko svako jutro dovoze u kantama i djeca piju domaće kvalitetno mlijeko. Dobar je to primjer kako promovirati lokalne proizvode i samim time poticati domaća radna mjesta. Draščići otprilike šest godina prakticiraju prodaju na kućnom pragu, a prije dva mjeseca otvorili su trgovinu na zametskoj tržnici u Rijeci. Reklamiraju se usmenom predajom zadovoljnih kupaca. Nude sav asortiman od mlijeka, jogurta, voćnih jogurta, maslaca, masla, sirutke, skute, sireva. Počeli su izlagati po sajmovima. Odnedavno se pojavljuju i na buzetskoj tržnici no neadekvatni su im uvjeti za prodaju. Nudi im se vanjska lokacija, a mliječni proizvodi ne bi se trebali prodavati na otvorenom.

Cijela ta produkcija na leđima je četiri osobe: uz Mladena i Biserku u obrtu je zaposlen i Mladenov brat Žarko i prodavačica u riječkoj trgovini. Povremeno uzimaju sezonske radnike. Raspodijelili su obaveze. Mužnja kreće oko 7 sati, obavlja se dva puta dnevno, ujutro i navečer. Obrađuju gotovo 80 hektara površine, proizvode stočnu hranu. Krave se isključivo hrane suhim sijenom i žitaricama zbog kvalitete mlijeka koja je jako važna za proizvodnju sira, izuzetno utječe na mliječne proizvode.

Bez otkupa

Mljekare, kaže Mladen, plaćaju oko 2,20 kune po litri mlijeka na to ide tvornička premija ovisno o tome koliko se litara mjesečno isporučuje, od 10 do 50 lipa. Za proizvesti litru mlijeka u Istri međutim ni 3,20 kuna nije dovoljno, a njihovo mlijeko koje proizvode za vlastitu preradu je preko 4 kune jer kada se krave hrane isključivo sijenom i žitaricama to automatski poskupljuje troškove.

- Sada si mljekare razbijaju glavu da nemaju mlijeka, ali za to su si same krive. Kada je trebalo proizvođačima pomoći, a moglo se pomoći, ne možemo reći da nisu bili u mogućnosti jer jesu, rekli su da imaju napretek uvoznog mlijeka iz Slovenije, Češke, Rumunjske, Bosne, a sada je problem jer i tamo je mlijeko poskupilo. A i upitno je kakve je kvalitete jer Hrvatska ima najstrože regulative i najveće kriterije za kvalitetu u Europi. Sada se većina malih proizvođača u Istri, barem oni koji su za to imali snage, preorijentirala na proizvodnju mliječnih proizvoda, pa su domaće mljekare ostale bez sirovine, komentira Biserka.

Draščići su na mjeru 4.1.2. Ruralnog razvoja kandidirali izgradnju pratećih objekata uz postojeću štalu te obnovu mehanizacije. Odobrili su im gotovo 1,5 milijuna kuna no od tog su projekta odustali.

- Četiri godine čekali smo na prostorni plan, a kada je konačno donesen pokazalo se da usprkos obećanjima nije prilagođen našim potrebama i ne omogućava nam daljnje širenje, a postojeći kapacitet štale ne bi mogao amortizirati nova ulaganja. Ne samo da smo odustali od projekta nego čak razmišljamo stočarsku proizvodnju svesti na minimum minimuma, ali bi tada bili u problemu s nabavom mlijeka za siranu, priča nam Mladen. Proširenje štale i povećanje kapaciteta bili su preduvjet i za prelazak na robotsku mužnju pa će za sada sve ostati na postojećem izmuzištu s pet muznih mjesta.

Biserka je gradsko dijete, kći riječke operne prvakinje Mirelle Toić, odrasla je na Zametu, a danas je mljekarica s titulom diplomiranog inženjera brodogradnje. Preci po maminoj strani iz obližnjih su Krbavčići i Velog Mluna, pa je tako upoznala Mladena, zasnovala obitelj i ponosna je majka troje djece. Mladen je završio srednju školu smjera elektroničar, a poljoprivrednom proizvodnjom i stočarstvom bavi se od svoje dvadesete. Iz današnje se perspektive, kaže, u takvo nešto ne bi upustio. Gotovo da i nema pretpostavki za razvoj poljoprivrede.

Priznanja

"Uzdaj se u se i u svoje kljuse", narodna je poslovica koju primjenjuju Draščići. Veliki problem je nedostatak radne snage, a možda i veći od toga je nepoticajno poduzetničko okruženje.

- U susjednoj Sloveniji zakonskom je regulativom definirano da trgovački centri moraju prodavati određeni postotak lokalnih proizvoda. Kod nas nema šanse da mali proizvođač uđe u trgovački lanac jer će ga ograničit i uvjetovati. U Tirolu primjerice proizvođači koji se bave turističkom djelatnošću, imaju preradu mlijeka i farmu muznih krava, za svaku djelatnost plaćaju paušal. A mi za svaku djelatnost moramo plaćati knjigovodstvo, porez, prirez, porez na dobit. Totalan presing sa svih strana i doista je teško opstati na tržištu. Nagore je, kažu Mladen i Biserka, što mljekare, kao domaći proizvođači, kroz brend domaćeg "trpaju" uvozno smeće i to je strašno jer su kupci zbunjeni.

Otkako su registrirali preradu, dali su proizvode na regionalno i državno ocjenjivanje. U Savičenti su dobili zlatnu diplomu za čvrsti jogurt, srebrnu za skutu i brončanu za kravlji sir, a na državnom natjecanju zlato za jogurt, broncu za svježi sir i priznanje za kiselo vrhnje. - Za kvalitetu mliječnih proizvoda bitna je prvenstveno dobra sirovina, nešto znanja, puno truda i ljubavi, kaže Biserka koja se u Karlovcu prekvalificirala, a u inozemstvu dodatno educirala. (Gordana ČALIĆ ŠVERKO)

Povezane vijesti

• Isplativije je proizvoditi sir nego prodavati mlijeko
• Konzumiranje sirovog mlijeka visoko rizično zbog virusnog encefalitisa
• Primarni je problem niska cijena mlijeka