To je bila ludnica. Kolikogod se speklo, toliko se i pojilo, radilo je 72 ljudi, među njima i ja. Dnevno se kuhalo nekoliko tisuća obroka. Vojske je bilo da hi nisi mogao uslužiti. Kad je bila zakletva dolazili su iz cijele Jugoslavije, plus mornarica, koja je bila jaka. Dolazila je i milicija, prijatelji i familije vojnih lica, svi filmaši, prisjeća se vlasnik restorana Slavko Cukon

Restoran Markat, smješten odmah pored trbuha grada, vjerojatno je jedini lokal u Puli koji kontinuirano posluje cijelo turbulentno stoljeće, još otkako je otvoren u austrougarskom zdanju. Puljanima je poznatiji kao Sljeme i nema tog čovjeka u gradu koji će reći:"Idem pojesti u Markat". Učinit će možda to neke iduće generacije, rođene nakon što je slavno Sljeme živjelo punim plućima, a živi i danas. Sljeme posluje po principu samoposluživanja: dođeš, izabereš neko od 35 jela, uzmeš pribor za jelo, salvetu, kruh i s punom tacnom uputiš se prema kasi. Prvo platiš, onda jedeš. To se može učiniti svakodnevno već od 9,30 pa sve do 21 sat: kome paše, može ovdje doručkovati, ručati i večerati.  

Najveći u gradu

Ovo je ujedno i najveći restoran u gradu koji se prostire na 740 četvornih metara, od čega samo na kuhinju otpada 350 kvadrata. Ovdje je zaposlena mala vojska od 17 ljudi: startaju već u pet ujutro kako bi svaki dan pripremili svježa i ukusna jela. Kad smo, negdje oko 9 sati, zavirili u kuhinju, zapahnuo nas je ugodan miris variva, pečenja i obavezne maneštre, koja je svakodnevno u ponudi, i to čak četiri vrste. U posebnom dijelu kuhinje Ines Colić i Jasminka Kožljan pripremaju obroke za uljanikovce, đuveđ, kotlete i krumpir gulaš, a hrana se otprema u posebnim metalnim spremnicima. Počinju u 5.30, a do 9.30 je sve gotovo. Skuhale su 210 porcija, a nekad su, kad je bila puna zaposlenost, pripremale i 400. "Forši će se nešto riješit nabolje, valjda neće ugasiti Uljanik. Ako ga zatvore, preći ćemo u drugu kuhinju", kažu nam radnice. A u toj drugoj kuhinji dnevno se pripremi i pojede 600-ak obroka. Cjelokupnom kuhinjskom mašinerijom rukovode direktor Ervin Marčeta i vlasnik Slavko Cukon, koji kaže da se najčešće priprema ono što gosti traže, tradicionalna i mediteranska jela, meso, riba, blitva s krumpirom, razna variva, slatki dinstani kupus, lazanje, gulaš, dok su maneštre i tripice obavezne svaki dan. Neki dan pripremali su sarme, a u sezoni ima i punjenih paprika. Sve se spravlja od svježih i domaćih lokalnih namirnica, kaže nam šef smjene, kuhar Dean Buić. Iako dijele isto ime i prezime, naš protagonist nije poznati pulski bioenergetičar, no pozitivnu energiju usmjerava u svoja jela, o čijoj kvaliteti najbolje govori pun restoran koji radi svaki dan, izuzev Božića, Nove godine i Uskrsa. (Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)

Povezane vijesti

• Hirscher četvrti put najbolji na Sljemenu
• U NENORMALNIM VREMENIMA NORMALNE CIJENE: Za šest kuna na kavu u Kostanj, a za 20-ak kuna na ručak u obližnji Markat
• U restoranu na pulskoj tržnici već se desetljećima dobro jede: Pult pun metalnih, velikih zdjela u kojima je sve kao u maminoj ili bakinoj kuhinji