Sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća London je nakratko postao glavni grad Europe, a San Francisco Amerike. Flower Power i Swinging London, likovna umjetnost, muzika i moda nošeni brzim razvitkom i sveprisutnošću medija, naročito radija i fotografije, omogućili su planetarno širenje pop kulture u do tada neviđenim razmjerima i rekordnom roku.

Muzej tkanina u Pratu, gradu tisućljetne tradicije tkalačkih manufaktura, smješten u velikom zdanju bivše tekstilne tvornice iz 19. stoljeća, priredio je jedinstvenu inspirativnu izložbu "Mr & Mrs Clark. Ossie Clark and Celia Birtwell | Fashion and Prints 1965-74", posvećenu britanskom dvojcu kreativaca koji inspiriran tradicijom vizualnosti proizvodi novi stil i u nekoliko godina postaje jedan od glavnih protagonista estetskog magnetskog polja mode i umjetnosti svoje generacije.

(Snimio Marco Badiani)

Nakon što je u Pratu zatvorena 8. siječnja, ova izložba se uskoro otvara na novoj lokaciji - u Fondazione Sozziani u Milanu, gdje će se moći razgledati od 16. siječnja do 10. travnja.

Botticelijevske posudbe

Iz fundusa dvije privatne zbirke (talijanskog kostimografa i kolekcionara Massima Cantinija Parrinija i neodoljive Lauren Lepire, vlasnice čuvenog vintage boutiquea iz Los Angelesa, prisutnih na otvorenju), kao i milanske Zaklade Sozzani izloženo je četrdesetak "ikonskih" eksponata, od čega deset haljina od papira, sedam bilježnica s crtežima i skicama, ali i njihov portret zajedničkog prijatelja Davida Hockneya iz londonskog muzeja Tate Britain.

(Snimio Marco Badiani)

Ossie i Celia su sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća bili u žiži swingsonskih modnih događanja: kreiraju "radno odijelo" za Micka Jaggera (1973.), kompletić orijentalne inspiracije za Amandu Lear (1968.), čuvenu semaforsku haljinu Traffic Light (1972.)... da spomenemo samo neke od vrhunaca njihove tandemske kreativnosti.

Ossie je vjerojatno prvi koji je uveo popratnu glazbu modnih revija, multikulturalno angažirao modele drugih rasa i s drugih kontinenata, ali sigurno nije prvi koji je uveo botaniku u modni dizajn botticellijevskim 'posudbama' ("Botticelli dress"), rasplamsao muške hlače florealnim motivima i dekorirao košulje tratinčicama.

(Snimio Marco Badiani)

Clarkovi su njegovali prijateljstva uzajamnih inspiracija i suradnje: fotograf David Bailey portretirao je Ossia s modelom Chrissie Shrimpton u njegovoj kreaciji s motivom Roberta Indiane; Celia je s Hockneyem i fotografom Peterom Schlesingerom tragački putovala svijetom. Capri, Marrakesh, San Francisco, Pariz bila su mjesta potrage za inspiracijom, stimulacijom i kreativnim halucinacijama.

Haljine od papira

Jedan od vrhunaca izložbe jest Hockneyev portret Celie u botticellijevskoj florealnoj haljini i originalu pokraj slike. Izloženi modni časopisi tih godina, u prvom redu Vogue, dokumentiraju prikazima, a često i naslovnicama njihovu medijsku prisutnost, dok sjajna videosnimka čuvene revije u Royal Court Theatre (1971.) s popratnom glazbom Davida Gilmoura, jednog od osnivača Pink Floyda, potvrđuje njihov protagonizam na sceni tih godina.

(Snimio Marco Badiani)

Nakon razilaženja s "Kraljem škara" (kako je Ossie sam sebe nazvao) Celia nastavlja s radom i referira autonomiju vlastitog puta.

Izložbe i zbirke londonskog Muzeja Victoria & Albert, naročito kostimi Leona Baksta i Sergeja Djagileva za Ballet Russe, ali i povijesne avangarde, prije svega kubizam i poentilizam, odlučni su za početak njezine modno-dizajnerske karijere. Spomenute haljine od papira s na njima tiskanim fotografijama ili tekstom izraz su kulturnih i društvenih inovacija druge polovice 20. stoljeća koje su radikalno preobrazile europsko-američku urbanu svakidašnjicu.

(Snimio Marco Badiani)

Ubrzano pomodno politiziranje kulture, u prvom redu glazbe, likovnosti i mode, uvjerilo je neke modne stiliste poput Paco Rabbanea, Pierrea Cardina i Givenchyja da s Ossiem i Celiom započnu suradnju. Uz najčuveniju londonsku kolegicu i (naravno) suparnicu tih vremena koja uz pomoć planetarno slavne modne ikone Twiggy Lawson lansira mini-suknju, supružnici Clark ostaju nenadmašiv vrhunac modnog "iceberga" jedne sretne kratke epohe nošene entuzijazmom nove generacije rastuće srednje klase prvih poslijeratnih desetljeća.

Londonske vibracije

Od londonskih vibracija i atmosfere tih godina osim nekoliko retro-dućana oko Carnaby Streeta, nekih fundusa svjetskih muzeja mode, nekoliko privatnih zbirki, možda par desetaka kultnih filmova i vinilskih gramofonskih ploča u specijalnim dućanima, nije ostalo mnogo.

(Snimio Marco Badiani)

Nepuna dva tjedna prije otvorenja ove izložbe umrla je jedna velika engleska modna ikona poznata po privatnoj zbirci od više od pet tisuća šešira ukrašenih cvijećem od svile i vješto ušivenim olovom u obrubu suknje, obavezno deset centimetara ispod koljena. Boje haljina, kostima i kaputa birala je prema važnosti susreta i situacija, always distinguished.

(Snimio Marco Badiani)

Bez obzira na estetsku upitnost tih često dubioznih šešira, cipela, foularda, torbica, broševa i ogrlica, uspjela je dosljedno očuvati jedno od vječnih pravila vlastitog stilskog izraza: "Moda prolazi, stil ostaje..."

(Snimio Marco Badiani)

Povezane vijesti

• Preminuo Paco Rabanne
• Hairstyle News - dvadeset godina posvećenosti razvoju frizerske struke
• Nakit iz Pule Flower Children by Kristina Jaranović među odabranim kreativcima