Sletjeli smo u Mombassu u jutarnjim satima i po prvi puta stupili na afričko tlo. Dočekala nas je Petka, naš lokalni vodič; Hrvatica, bivša HRT-ova novinarka koja se prije pet godina preselila u Keniju. Bila je to prava privilegija, imati nju s neizmjernom željom da nam pokaže zašto toliko voli Keniju, neiscrpni izvor informacija o afričkom životu i običajima, savjetima što probati, što nikako ne propustiti

Putovati u Afriku s djecom, u Keniju - bilo je već sama po sebi egzotična odluka. Ovo je bila treća godina da smo odustali od skijanja i odlučili tijekom zimskih praznika putovati u toplije krajeve. Malo što se može uspoređivati sa zadovoljstvom bivanja na +25 C u siječnju. Koliko god da nas je odluka veselila, donosila je i niz pitanja: o bolestima, hoće li biti dovoljno čisto, sigurno. Najveća podrška u toj odluci bili su naši prijatelji, koji su istovremeno i liječnici, a i jako puno putuju. A oni su rekli da im je to bilo putovanje života; to želim sad ja ispričati vama.

Obavezno cijepljenje

Petnaest dana prije putovanja početkom siječnja cijepili smo se protiv žute groznice, nabavili Malarone – antimalarike koji se piju kao mjera prevencije protiv malarije. Osim što je popriličan trošak, nismo imali nikakve nuspojave. Na devetodnevno putovanje otišli smo preko agencije, pa smo se s našom grupom sastali u Zračnoj luci Zagreb. Let je prilično dug, traje dva puta po šest sati, ali je izvrsno organiziran pa nije bio problem: odlazni let bio je u 17 sati, u Dohu smo sletjeli u 23 sata, i u 1 i 30 nastavili let za Mombassu, pa smo ga prespavali. Leti se Qatar Airwaysom, odlična aviokompanija, fina hrana, čistoća, ljubazno osoblje, letovi na vrijeme.

Zračna luka u Dohi je priča za sebe – toliko je impresivna da želite da vam let kasni. Remek djelo arhitekture, mnoštvo sadržaja - restorana s ponudom svih mogućih svjetskih kuhinja, ogromnim wellnessom, soba za odmor i slično, no ono što me osobno najviše oduševilo je – tišina. Ta zračna luka je projektirana i izgrađena na način da fantastično upija zvukove. Gledate masu ljudi u pokretu i ne čujete žamor. Ako se zateknete tamo, obratite pozornost na tu činjenicu, koliko je opuštajuće.

Puderasti pijesak

Sletjeli smo u Mombassu u jutarnjim satima i po prvi puta stupili na afričko tlo. Dočekala nas je Petka, naš lokalni vodič, Hrvatica, bivša HRT-ova novinarka koja se prije pet godina preselila u Keniju. Bila je to prava privilegija, imati nju s neizmjernom željom da nam pokaže zašto toliko voli Keniju, neiscrpni izvor informacija o afričkom životu i običajima, savjetima što probati, što nikako ne propustiti. Svakako preporučujem na ovakva putovanja ne ići napamet; tako ćete od putovanja dobiti najviše i biti bez brige. Vrlo brzo nam je bilo jasno da nju lokalci jako poštuju i da ona u potpunosti kontrolira da nam osiguraju uslugu na najvišoj razini.

Temperatura je konstantno bila 26 do 32 Celzijeva stupnja, stalno puše vjetrić s oceana pa vas može zavarati, pa izgorite na suncu, zato obavezna zaštita.

Bili smo smješteni u Diani Beach Reef resortu na Diani Beachu, najljepšoj plaži na Indijskom oceanu, s najfinijim bijelim puderastim pijeskom. Plažu od valova i morskih nemani čuva koraljni greben, po kojem smo šetali za vrijeme oseke. Oscilacije plime i oseke su i do preko 3 metra, pa je bilo jako zabavno istraživati greben nakon što se more povuče, roniti i izbliza vidjeti sve izbliza - Doru, Nema i fluorescentne ribice izbliza. Kenija nema masovni turizam, pa je ta nestvarno lijepa plaža idealna za odmor na ležaljkama uz ocean ili na bazenima. Svuda trčkaraju majmuni i šareni gekoni, cvijeće je svih mogućih boja, palme i ogromni baobabi posvuda. Uobičajena pojava na plaži su Kenijci koji prodaju kokose, narukvice, parea, sve i svašta..cjenkaju se na svakom koraku, ali poštuju ako im kažete da vas ne zanima.

Hrana je bila fenomenalna: ogromne količine povrća i tropskog voća: manga, ananasa, malih jako slatkih banana, lubenica, naranči… Jastog je uobičajeni seafood. Nikad nisam pila bolji espresso od onog od kenijske kave. U prvom trenutku sam bila skeptična jer nema onu klasičnu talijansku pjenicu, do prvog gutljaja i fantastične arome.

Na dvodnevni safari išli smo rano ujutro u Tsavo nacionalni park, dok nije pretoplo i životinje su na pojilištima. Nepregledno prostranstvo afričke savane po kojoj slobodno šeću lavovi, žirafe, leopardi, slonovi, antilope, lete najšarenije ptičice - prizor je koji ostavlja bez daha. Spavali smo u Sarova Salt Lick Lodgeu, kućicama na stupovima, ispod kojeg je pojilište pa slobodno šeću divlje životinje. "Big 5" pojam je za pet najatraktivnijih životinjskih vrsta koje su cilj da vidite tijekom game drivea na safariju: slon, lav, bivol, leopard i nosorog. Vidjeli smo ih sve, osim nosoroga, koji je gotovo istrebljen. Na safariju su obavezni šeširi, naočale i dalekozor. Nije fizički naporno pa je pogodno i za djecu stariju od pet godina. Možete zamisliti njihov doživljaj uživo svih likova iz crtića "Kralj lavova" – kad te životinje vidite uživo potpuno vam je jasno da je tvorac likova Pumbe, Simbe i ostalih bio na kenijskom safariju.

Posjetili smo pleme Masai, pokazali su nam svoje kućice od grana i zemlje, kako pale vatru s štapovima, izrađuju nakit, tradicionalni ples. Ne vjeruješ da tako žive, a svi nasmijani i veseli. Masai dječica su se beskrajno veselila lizaljkama i olovkama koje smo im donijeli - kakva lekcija za našu djecu. I da, za Luku Modrića znaju apsolutno svi, i Masajci.

Suživot s prirodom

Najimpresivniji mi je suživot Kenijaca s prirodom. Oni ju čuvaju, poštuju, prilagođavaju joj se, ne mijenjaju. Zabranili su zakonom plastične vrećice – moraš se zapitati što onda ostatak svijeta čeka. Imaju vrlo jednostavnu mobilnu aplikaciju za prijenos novca MPesa – a mi zapadnjaci smo robovi banaka i sličnih lobija.

Kenija je zemlja velikih kontrasta – magično lijepe prirode i gradova s gomilama smeća po cesti i luđačkim prometom. No Kenijci su jako ljubazni, gostoljubivi, srdačno vam viču pozdrave "jambo jambo". Cjenkaju se na svakom koraku. Njihov životni stil je "pole pole" – pomalo. Jako brzo smo se uklopili u tu priču, i shvatili koliko neprirodno prebrzim životom svi mi živimo. Vrlo brzo shvatiš kakve iluzije imamo o našem turizmu, suživotu s prirodom, i životnoj slobodi.

Boje, okusi i mirisi Afrike, ljepota i savršenstvo prirode u svim oblicima – bilo je neprocjenjivo životno iskustvo moći ih iskusiti uživo. Crni kontinent treba doživjeti uživo, nemoguće ga je dovoljno dobro opisati. I ne bojte se Afrike, tamo priroda još uvijek pokazuje svu svoju raskoš! (Napisala i snimila Ana VEDE)

Povezane vijesti

• KORČULA I OKOLNI OTOČIĆI: Nezaobilazno 'it' mjesto na gastro sceni
• Snima se reportaža o tartufarstvu u Istri
• Najmanje 40 mrtvih u autobusnoj nesreći u Keniji