Prosinački tanjur svakog se tjedna izmjenjuje i sve više nabrijava primicanjem one najslađe, posljednje večeri u godini. Atraktivan meni ne samo po kvalitetnim namirnicama već i cjenovno, dodatan je povod za posjet i guštanje u ovom doista drugačije opremljenom prostoru kavane i restorana, koji su sada i dodatno oplemenjeni adventskim ukrasima i atraktivnom izložbom

Da kojim slučajem jednom davno Mladen Delić nije uzviknuo "ma ljudi je li to moguće" tom bi se rečenicom najbolje moglo dočarati uzbuđenje, ali i najčešće postavljeno pitanje Rovinježa koji su načuli, a sada već i neki doživjeli program i ponudu koja im se nudi u kavani i restoranu Maistrinog hotela Adriatic. Nevjerica je tolika da sam i sama prepričavajući cjenovnu stranu ovog blagdanskog doživljaja koji se, usput rečeno, odvija u samom srcu Grada - na rivi i glavnom trgu, posegnula za dvostrukom provjerom. Kad kažeš ljudima da se slasna blagdanska jela mogu kušati po cijeni od 25 kuna, pa kad ti oni, u nevjerici zakolutaju očima, prvo što ti padne na pamet je pomisliti da si prečula neku jedinicu - bilo da je riječ prije ili poslije broja 25. Međutim, kao i u svakoj adventskoj čaroliji- mjesta pogreški nije bilo. Maistra se dakle, ne samo pokazala, već i konkretno dokazala.

Prvo pa muško

To da Maistra zna i može i nije neka tajna, kao što nije ni tajna da je u dojučerašnjim organizacijama adventskih dana, poglavito sadržaja i programa za građanstvo, njeno učešće bilo daleko skromnije. Ove godine, čini se da su otpušteni svi ventili pa nekako kao da stalno iskače iz paštete - Maistra ovo, Maistra ono.

Podsjetimo, krenulo je s atraktivnom izložbom porculanskih lutaka obučenih u modne kreacije Matije Vujice, nastavljeno kroz nekolicinu atraktivnih punktova za djecu - od kućice Djeda Mraza, preko Poljupca ispod imele, Tunela želja, a sada i preko gurmanskog nepca koji, kako mnogi vele, najčešće rađa one prave i iskrene ljubavi. Ljubavi prema hrani. A koliko je ljubavi, ideja, talenta i vještina potrebno da se hrana i pripremi, pitali smo šefa kuhinje Nikolu Hrelju.

- Ovom prilikom kreirali smo riblje i mesne zalogaje pa i deserte koji su na neki način vezani uz nadolazeće blagdane, a koji opet prate koncept restorana Adriatic Brasserie - kuhinje inspirirane francuskom Rivijerom uz primjenu lokalnih okusa i sastojaka. Imali smo jasan cilj, a taj je ponuditi građanima i gostima zalogaje koji će moći kušati u bilo koje doba dana neovisno o teme da li se konzumiraju uz kavu, čašu vina ili pjenušac. Dodajmo, i da je za svaki tjedan u prosincu pripremljen drugačiji zalogaj, pa vjerujem da će osim bogatstvom i raznovrsnošću ponude, ovo biti i idealna prilika da se dodatno prezentira prostor i originalna kuhinja restorana Adriatic, objašnjava chef "bijelih kapa" Nikola Hrelja koji upravo u ovom objektu, svoju kulinarsku vještinu doslovce pokazuje petu godinu. Kad kažem pokazuje, znači da se njegov rad, ali i rad čitavog osoblja u kuhinji za radnim stolom, ispred hladnjaka ili štednjaka, dok mute, peku, polijevaju, prže ili ukrašavaju može vidjeti kao na telki. Dakle, kuhinja je širom otvorena i sve je "na izvolte".

Nesuđeni električar

- Poseban je gušt raditi u otvorenom prostoru. Dakle, nema tajnih formula, skrivanja ili ne daj bože podmetanja. Izloženi ste vi, kuhinja, namirnice i način pripreme. Gost može doći ( iako češće ulaze da vas pohvale) i   pogledaju što i kako radite. Takav otvoreni pristup volim, i vjerujte takvo je pripremanje hrane puno izazovnije i strastvenije od onog doba, kada su kuhari bili skrivani od gostiju, i u kuhinjama u kojima je ponekad, bolje bilo i ne zavirivati, kaže Hrelja.

Pojašnjava kako u njegovom slučaju ljubav prema kuhanju nije bila na prvi pogled. No, u trenutku kad se dogodilo znao je da je to prava ljubav i to ona do kraja života.

- Završio sam školu za električara, no struja me nikad nije zavela. S obzirom, da je i moja mama bila odlična kuharica, a neko vrijeme je vodila i svoju zalogajnicu, priprema hrane kao i guštanje u njoj, nikad mi nisu bili strani. Prekvalificirao sam se, otišao u Italiju u kojoj provodim osam godina radeći po doista poznatim restoranima, da bi već devedesetih godina pažnju na sebe skrenuo miksanjem, do tada manje uobičajeno sljubljenih namirnica. Bum je bio devedesetih, i to mojim prvim spajanjem plave i zelene Istre, odnosno lista i tartufa, spoja koji se pokazao fantastičnim, prisjeća se Nikola Hrelja, kojeg upravo u ovim danima obilja pitamo i kako se suspregnuti, što jesti, uživati i ostati vitkim.

Ima neka tajna veza

-Pravilo je da, u ovim danima pravila nema. Sve je dozvoljeno i sve se jede, ovisno o guštima. Iz mog životnog i profesionalnog iskustva savjetujem da se opustite i uživate, jer htjeli to ili ne opet nam dolaze mjeseci susprezanja i stezanja. Zato postoje samo dva savjeta - ogledalo na hladnjaku i vaga do slastica ili skrivanje tih predmeta na nekom manje pogledu izloženom mjestu. No, šalu na stranu osobno sam pobornik ribljeg - morskog menija, klasičnih i tradicionalnih recepta i namirnica koje ne zahtijevaju veliku termičku obradu. Dakako, najprivlačniji su mi stari recepti s modernim touchom, kaže Nikola Hrelja.

Na pitanje kako njegova jela nastaju, iskreno odgovara "ona se dogode".

- Rijetko slijedim zadanu recepturu, pa možda upravo i zato manje guštam u pripremanju slastica. Uistinu teško mi je reći kako neka jela nastaju, osim da se dogodi neki klik na relaciji između mene i namirnice. U ovo blagdansko vrijeme, što drugom no reći, događa se čarolija, kaže samozatajni chef Nikola Hrelja. (Nina ORLOVIĆ RADIĆ)

Povezane vijesti

• Rovinj se trese u ritmu salse
• The World prvi cruiser u Rovinju
• Talijanski carabinieri na rovinjskim ulicama