Howgh! U ime Oca, Sina, Duha, Malvazije, Samanthe Fox i Lige za boj proti turizma praizvedba prve ploče GUW-a "Adio Pola" zbila se na Vazan 30. ožujka 1986. godine jušto u podne u oštariji Lipi i grdi u Kanfanaru. Naslovnu pjesmu Franci naziva nesretnom. Reći će i da je mrzi. Naime nije njegova, barem ne većim dijelom, a jedina je po kojoj ga svi prepoznaju. Autor teksta je Danijel Načinović, a čudesni refren djelo Arinke Šegando

Franko Franci Blašković nikada nije odveć ljubovao s medijima. Prema urbanoj legendi objavio je više albuma no dao intervjua što je u uzajamnosti s opaskom Mira Ploja da ima više ploča no fanova. Prije nekoliko godina doslovno je zatvorio informativnu špinu i ima dobru gumicu. Ne kaplje. Lanjskog proljeća, pamtim ugodan dan, prošetao sam se do njegove Vale i pokušao ga udobrovoljiti pričom o višim interesima pulskog rocka no kratko objašnjenje i uljudno oprosti bilo je sve što sam dobio. Obrazloženje je bilo otprilike ovakvo: "Svakog puta kada bih čuo ili pročitao što sam rekao za medije bio sam nezadovoljan. Ostajali su mi ožiljci. Svoja sjećanja želim sačuvati u sebi onakvima kakvima sam ih doživio". Rekoh mu da poštujem njegovu odluku, ali i da će, neovisno o svom stavu, dobiti glavnu i nešto manje glavnih uloga u više poglavlja Rock'n'Pula. Na jesen, u listopadu, sreli smo se na ribarnici. Razgovor je bio kratak, ugodan, prožet s nekoliko pošalica. U stilu sugovornika. O intervjuu ni riječ nismo prozborili. Prije tog susreta već bijah odlučio što ću učiniti. Umjesto Francija iz stvarnog svijeta kroz iduće retke predvest će nas njegov alter ego Gori Ussi Winnetou (u nastavku GUW) koji je u virtualnom svijetu, onom s interneta, s globalne mreže koja ga užasno izluđuje. Franci, jebi ga, tako je to u životu.

Osteria tours Histriae

U petoj epizodi ovog feljtona našeg je glavnog junaka proždrijela neman zvana JNA. Nakon kazamatskog iskustva, povratkom doma, redale su se epizode i serijali: AB-OVO II, gaže, Tingl-Tangl, gaže, Dva ferala, gaže …, sve dok nisu stigli drugovi odnosno knjiga Milana Rakovca "Riva i druži (druxi)" koju su Arinka i Franci doživjeli kao ključ za razumijevanje Istre i stvaranje GUW.

I konačno. Howgh! U ime Oca, Sina, Duha, Malvazije, Samanthe Fox i Lige za boj proti turizma praizvedba prve ploče GUW-a "Adio Pola" zbila se na Vazan 30. ožujka 1986. godine jušto u podne u oštariji Lipi i grdi u Kanfanaru. Naslovnu pjesmu Franci naziva nesretnom. Reći će i da je mrzi. Naime nije njegova, barem ne većim dijelom, a jedina je po kojoj ga svi prepoznaju. Autor teksta je Danijel Načinović, a čudesni refren djelo Arinke Šegando. Njeno glazbeno umijeće utkano je u još mnoge pjesme benda.

Nakon kanfanarske lijepe i ružne gostionice mnogi su ugostiteljski lokali, ali i prostori poput nekadašnjih zadružnih domova, ugošćivali GUW na redovitim godišnjim turnejama nazvanima "Osteria tours Histriae". Osim glazbe, pjesnici su kazivali svoje stihove, a likovni umjetnici izlagali svoje radove. Među njima valja posebno istaknuti Nadana Rojnića zvanog Biondo koji je autor gotovo svih plakata, scenografije i omota za kasete, ploče i CD-e. Neizostavni rekviziti svakog nastupa bili su bukaleta puna vina i bubnjarska palica koja bi umočena u Malvaziju poslužila Franciju za krštenje publike.

Osim vječnih Arinke i Gianfranca Franka Macana (Frica plemenitog Bumbarskog) kroz grupu je, uz velike, manje ili sasvim male, ne i neznačajne, role prošlo sedamdesetak glazbenika. Manje ih je od albuma. Zadnji za sada "Žavajon eli chi non caga, caghera, chi non piscia, morira" zaveden je pod rednim brojem 85. Nevjerojatan broj. Nisu to sati i sati već dani glazbe.

Prosinac u garaži

Zavidan je i broj pjesnika koji su svoje stihove povjerili Franciju: Budimir i Bojan Žižović, Milan Rakovac, Drago Orlić, Branko Lučić, Predrag Lucić, Đermano Senjanović, FAK-ovci …

Francijevo uobičajeno vrijeme za proizvodnju ploča je kraj godine, odnosno mjesec prosinac. Tada se zabije u svoj studio koji je zapravo garaža i to je sve što u tim trenucima za njega postoji. Većina albuma objavljena je u razdoblju od 2005. do 2009. godine. Više od pedeset, a manje od pedeset i pet. Osim GUW-a na nekim izdanjima kao izvođači potpisani su: Fonja Big Bend, Rostiglio, Nja nja Mirko fra Slavko, Francivurijan, Bankrot O'Franz i Risajkl Bin

Franci Blašković vrlo je sugestivan u svojim javnim nastupima. Eto malo prilagođenih izvadaka iz njegovih monologa: "Howgh! Ja sam Franci, stari frustrirani nadrkani papak, luzer, kreten, tako zvani GUW. Ne bavim se kreacijom, bavim se s frustracijom. Ja mrzim rock'n'roll, ne podnosim show busines. Ča da ti rečem. Ča sam naučija od toliko ploč, samo jenu stvar, da još više mrzim rock'n'roll i ove ki ga mistificiraju i jenu pjesmu delaju lito dan. Ja njin se divin, ali ne kapin. Ali s obziron da takove pjesme postignu uspjeh onda moran priznat da to ima smisla, a ovo ča ja delam nima baš nikakovega smisla". I još jedna moja rečenica. Ne trebaju vam Francijevi intervjui, slušajte njegove ploče.

Uoči emisije

Dokumentarni serijal o povijesti rocka u Puli autora Damira Burića pod nazivom "Rock'n'Pula - (locirana) subjektivna povijest popularne glazbe" svake nedjelje s početkom u 20 sati prikazuje se na pulskoj TV Novi, koja je i producent projekta. Uoči svake od ukupno 22 epizode (u trajanju od 25 minuta) Glas Istre petkom u tiskanom izdanju, a sve do 30. lipnja, objavljuje feljton u nastavcima. (Damir BURIĆ)

Povezane vijesti

• Franci promovira "88 rožic za druga Tita"
• Franci: Nisan više Istrijan!
• Moćna jazz fešta uz obrade Francijevih pjesama