Porečanka Katja Restović jedna je od najpoznatijih hrvatskih redateljica glazbenih spotova. Radila je za vodeće domaće izvođače, izdala tri knjige, organizirala razne festivale mode, a bavi se i kiparstvom.

Za razgovor s Katjom Restović imali smo dva povoda: snimanje spota u Istri s Davorom Radolfijem, koje se odvija ovih dana, ali i promocija spota Tereze Kesovije.

- Volite raditi, uživate u poslu, s kime najviše volite surađivati?

- Volim raditi s ljudima koji su strastveni u tome što rade, to odmah prepoznam. Volim se i družiti s takvim ljudima. Nisam nikad voljela biti u okolini koja me ne inspirira. Što se tiče izvođača, ima ih puno. Eto, recimo, posljednja dva dana sam uživala surađivati s Davorom Radolfijem. Snimanje je bilo naporno, puno je različitih lokacija, sunce je peklo cijeli dan - ali nama je bilo fantastično. Ugodno, opušteno. Takav je Radolfi. Jako ga volim.

- Svaka priča je posebna, odakle inspiracija?

- Inspiracija je uvijek oko mene, u malim stvarima. U doživljajima i iskustvu. U novim ljudima ili pak nekim starim. Ona se jednostavno događa. Najviše sam inspirirana kada osjećam ljubav. Ili kad sam duboko povrijeđena. Život je jedan neobičan miks upravo ta dva osjećaja i ja se godinama trudim balansirati između toga - ali, inspiracija mi uvijek dolazi u tišini. Najčešće kada vozim. Dok vozim, moje je tijelo mirno, a slike brzo prolaze oko mene. I to je stanje uma koje mi najviše odgovora

- Koliko su važni ljudi s kojima blisko suradjuješ?

- Stručnost, poštovanje i povjerenje - temelj je dobre suradnje. Na moju veliku sreću radim s divnim ljudima i suradnicima. Moj kamerman je Josip Pino Ružić. On je i moj veliki, dragi prijatelj već dugo godina. Poznaje me dobro i prije svega razumije moju estetiku.   Može razgovarati o svakom dijelu scenarija, kadra, vidjeti koje su najbolje mogućnosti. Moj asistent je Fabris Radin, izuzetno talentiran na različitim poljima, slično kao i Pino. Osim što su oboje maksimalni profesionalci, Pino i Fabris su i divni ljudi. Skromni, pažljivi, puni poštovanja i brige. 

Imaginarna akademija 

- Na što si najponosnija?

- Najponosnija sam na svoju obitelj i na naš odgoj. Na moralne i etičke vrijednosti koje su roditelji prenijeli na mene i sestru. Ponekad nije lako živjeti na taj način, ali nije mi žao.

- Prvo si diplomirala kiparstvo, a onda i modnu fotografiju. Odakle ljubav prema kiparstvu?

- Uvijek sam, od malih nogu, više voljela "formu" nego boju. Čak i kada radim fotografije, često i spotove - koristim vizualni monokromatičan pristup. A kiparstvo vjerojatno potječe iz mojih bračkih korjena. Cijela mamina obitelj Štambuk bavila se kamenoklesarstvom. I moj djed i pradjed. Navodno smo imali i neki kamenolom na Braču. Cijela ta priča i mamina loza potječu od češkog majstora, veslača na mletačkoj galiji kojeg je lokalni veleposjednik u 18. stoljeću otkupio, dao mu slobodu i zadržao na otoku. Dakle, što se tiče kiparstva, u pitanju je genetika, rekla bih, a što se tiče modne fotografije ili fotografije uopće - radi se o vizualizaciji i estetici, koja je prisutna u mom životu od kad se sjećam. U stvari, nisam nikad ranije razmišljala o ovoj temi, odlično pitanje.

- Završila si režiju na imaginarnoj filmskoj akademiji kod Rajka Grlića? Što si tamo naučila?

- Akademiju su vodili Rajko Grlić, Nenad Puhovski i Vjeran Zuppa. Kasnije su im se prikljucili i Karpo Godina, Branko Ivanda, Lew Hunter, Yvette Biro i mnogi drugi. Od 1997. u Akademiji je pokrenuta i dokumentarna radionica, jedina radionica koja je doista i snimala filmove. To je bio jedinstven filmski edukativni projekt i moram reći, jedno od mojih važnih ranih iskustava. Dugo godina nakon toga, točnije prije 2-3 godine, završila sam i master class Davida Russella u Beogradu. Imala sam nevjerojatnu sreću da se sve poklopilo i da sam mogla biti tamo. Inače, David je napravio ogroman opus blockbustera: od Pirata s Kariba do Zvjezdanih ratova, Moulin Rouge i još mnoge. Od   takvog umjetnika imate što za učiti. On je jedan od najboljih storyboard umjetnika na svijetu, uz to skroman i jednostavan, odličan pedagog.

- Koliko si dosad režirala spotova i za koje   izvođače?

- Brojim više stotina spotova. Zvučnija imena su Doris   Dragović, Emilia Kokić, Petar Grašo, Jacques Houdek, Dado Topić, ali i mnogi drugi. Svakom izvođaču sam radila barem šest ili sedam spotova. Za hrvatsko tržište snimala sam zaista skoro svima, lakše mi se sjetiti za koga nisam radila. Napravila sam i puno spotova za slovenske i bosanske zvijezde glazbene scene, ali i za američko tržište. Izdvojila bih Byrona Motleya, Gwen Hughes i Michelangela Koolmana. Inače, u posljednje vrijeme napravila sam desetak kratkih glazbenih dokumentaraca o gospelu, glazbenom žanru koji me uz soul R&C posebno inspirira.

Kost iz srdele

- Koji ti je spot najdraži?

- Za mene je svaki spot posebno iskustvo i obično podcrtava ili na neki način izdvaja djelić ili fazu mog života. A mi se svi mijenjamo tijekom života. Tako da mi je teško nešto izdvojiti, ali kada razmišljam, dragi su mi neki radovi koje sam radila u off produkciji, dakle kad sam sama snimala i montirala, i to za Sandru Sagenu i Miroslava Rusa "Kad zamiriše trešnja". Oboje su moji dragi dugogodišnji prijatelji. Sa Sandrom sam napravila i jedan tekst, dok je ona potpisala divnu glazbu za pjesmu "Ljubav kao miris putuje" za koju je Masimo Savić dobio Porina za vokalnu interpretaciju i nagradu na šibenskom festivalu šansone.

- Režirala si i spotove za naše eurovizijske predstavnike - "Mariju Magdalenu" za Doris Dragović i "My frined" za Jacquesa Houdeka? Po čemu ih pamtiš?

- Po naporu, uzbuđenju i velikoj odgovornosti koju sam osjećala. Ja sam timski igrač, ali i veliki individualac. Nisam politična, ali sam domoljubna i kad god se radi o prilici da se naša zemlja promovira, u meni se probudi neki prkos i žar koji uopće ne mogu kontrolirati. Čak i kad je nogometna reprezentacija igrala u Rusiji nisam propuštala nijednu utakmicu iako uopće ne volim nogomet. Dakle, za mene je to prije svega bila velika odgovornost i prema izvođaču, ali i prema svima. Rad na oba projekta bio je zahtjevan, ali i različit.

- Neke   zanimljive anegdote sa snimanja?

- Bilo ih je napretek. Evo i u Puli nam je, na kraju snimanja, na zadnjem kadru nakon cijelog dana - pao dron u more. Volim snimati u težim okolnostima, ili u krajnjem slučaju umjetno stvorim drugačije vremenske uvjete. Da li je to vjetar, kiša, nevrijeme, nešto što izaziva fizički napor kod izvođača ili glumca.   To činim zbog toga da "izvučem" prirodnu i spontanu emociju, a to je mi je jedino važno. Ekspresiju lica, tijela. Recimo, spot za Grašu "Lomi me" snimali smo pod ledenim tušem i Petar je sve to izdržao, iako se prehladio nakon toga. Istu sudbinu doživjeli su i moj prijatelj Amir Kazić Leo i još neki drugi. Kada smo snimali "Mariju Magladenu" na Bolu igrali smo pantomimu. U tijeku igre zapela mi je kost od ribe u grlu, ali kako mi to nitko nije vjerovao jer su u pitanju bile srdele, budila sam ih svih usred noći da im pokažem koliko je ta kost bila velika. Isto tako na svim transportima (auto, trajekt, avion, ali i policijski ostakljeni helikopter iz kojeg smo snimali) do Bola i Zagreba - bilo je žestoko nevrijeme.

Pa onda recimo, za Dadu Topića garderoba za snimanje spota stigla je na adresu drugog snimanja koje smo radili istog dana, ali u drugom gradu. Dogodile su se i pogrešne satnice, oprema koja se kvarila, svašta je bilo. Jedan je izvođač ostao satima zaglavljen u liftu, Žeru i Crvenu jabuku smo, dok smo snimali "Svijet je lopta šarena" izgubili u Trstu jer su nenadano doživjeli šoping groznicu i vratili su se na set nakon 2-3 sata s ogromnom količinom All star tenisica u svim bojama… Emilija Kokić je ostala zaključana na balkonu hotela u kojem smo snimali, bila je zima, a kućnog majstora nigdje. Dok smo recimo jednom snimali za Severinu u riječkoj vojarni, bio mi je   potreban samo jedan ili dva dobra kadra mišićavih tijela. No kako sam bila koncentrirana na monitor i tražila dobar kut njihovih tijela - jer bilo ih je oko stotinu - nisam uopće primijetila da su ti vojnici napravili preko 200 sklekova bez stanke! Iako su bili na izmaku snaga, nisu htjeli odustati zbog nje. Tek kad sam slučajno vidjela njihova lica u monitoru bilo mi je jasno koju su muku trpili. Ta nevjerojatna alfa energija me i dan danas nasmiješi.

Terezino odličje

- S kim vam je bilo najlakše ili, recimo, najdraže raditi?

- Rijetki su bili trenuci kada nisam funkcionirala s glazbenicima. Ja sam poznata po tome da sam zahtjevan redatelj i da tražim puno, ali i po tome da mogu izvući maksimum iz svakoga. Često moram koristiti neke psihološke metode jer ljudi su različiti i kod nekoga funkcionira jedan pristup, a kod drugoga neki drugi. Uvijek mi je bilo najteže kad mi izvođač, producent ili menadžer ne vjeruje. Kad nema povjerenja - nema ni dobrog   rezultata. Zato u posljednje vrijeme pažljivo biram što ću, s kim i na koji način ću raditi. Prije to nisam mogla, ovisila sam egzistencijalno od tog posla. Dakle, morala sam raditi sve što mi se ponudilo. Naravno da je u takvoj situaciji teško biti uvijek   kreativan, ali zato sam promijenila prioritete u zivotu. I došla do stupnja kada mogu birati uvjete u kojima radim. Na taj način sam prije svega inspirirana, a time i kvalitetna u svom poslu. Uvijek mi je bilo najlakše raditi s "velikim" izvođačima ili glumcima. Pri tome ne mislim na njihovu popularnost, nego na talent. To su redom jednostavni, izuzetno dragi i nenametljivi ljudi, kako to i inače biva u životu. Mada, naravno, ima i izuzetaka.

- Nedavno si snimila još jedan video spot za Terezu Kesoviju, ovoga puta za francusko tržište. Tereza je u Zagrebu   primila odličje francuske ambasade te premijerno prikazala spot "Kilimandjaro sans neige"  koji si ti režirala i napravila scenarij. Kako se osjećaš?

- Čudno u stvari. Već sam puno ranije dogovorila snimanje s Davorom Radolfijem, tako da nisam mogla otići u Zagreb, što mi je žao. Željela sam biti uz nju i to iz dva razloga: jako sam ponosna na njeno već drugo po redu odličje, njen predan rad na povezivanju Hrvatske i Francuske kroz kulturu i umjenost. A drugo, jako sam ponosna na svoj spot i kako smo to svi zajedno napravili. Ali eto, ponekad nismo u situaciji da možemo birati. Čestitam joj od srca na nagradi, jer ona je zaista posebna, velika umjetnica, koja itekako zaslužuje to prestižno francusko odlikovanje. A sto se tiče premijere mog spota, važno je da ga što više ljudi pogleda i uživa u njemu. Bila mi je velika čast napraviti oba spota za nju, za hrvatsko i francusko tržište.

- Pod pseudonimom Eva Lucas izdala si tri romana?

- Da, i upravo pišem četvrti, u pregovorima sam za izdavača. Izdavač Dušević i Kršovnik izdao je tri moja krimi romana koja sam napisala u Ljubljani. Pan american Highway koji govori o jednom vrlo zamršenom ubojstvu, Placida Curatto koji govori o pjevačici koja je bila poznata samo zato jer je mafija financirala njenu karijeru i publicitet te Henry Tools o producentu koji se htio obogatiti pa je osmislio i inscenirao svoju vlastitu otmicu. Kada pišem, ja se odmaram. Riječi me ispunjavaju i smiruju. Isto tako se osjećam i kada montiram u svom studiju.

- Kakvi su planovi nadalje?

- Trenutno se radi montaža video glazbenog spota za Davora   Radolfija, a premijera se očekuje krajem lipnja, dakle nemam baš puno vremena, a već se pripremamo za početak rujna gdje radimo ponovo na snimanju jednog reality showa inozemnog producenta. Moja nova monodrama "Whisky, bez leda molim" nedavno je prevedena na engleski i poslana u kazališta u Ujedinjeno Kraljevstvo, pa čekam reakcije, a slično je i sa sinopsisom mog cjelovečernjeg filma "Vrata iskupljenja" koji je ove godine poslan na važne filmske producentske kuće u Los Angeles i u Njemačku. Dakle, naravno, planova ima puno, ali i energije za realizaciju. U ovim čudnim vremenima, od prvog lockdowna pa nadalje, za mene se ništa bitno nije promijenilo, jer u mom poslu i životu uvijek je neka "vanredna situacija". Zasad je najveći plan uživati u svakom danu i pokušati, koliko god to mogu, vezano za posao - ne planirati.

Povezane vijesti

• Emilija Kokić snimala spot u Poreču, Puli i Rijeci
• IMPALA: Krizni plan u deset točaka i poziv na hitnu akciju za pomoć umjetnicima, izvođačima i autorima
• Agencija za elektroničke medije okupila radijske spotove za borbu protiv epidemije