Ukoliko u službene koncerte ne računamo ingeniozan i ljudski topao travanjski 'korona nastup', kada je u autobusu pjevao svojim Riječanima, sinoćnji sjajan, gotovo dvoipolsatan koncert Urbana i poslovično odličnog pratećeg sastava 4 u tvrđavi Minor na Malom Brijunu bio je, kako je u jednom trenutku publici kazao sam Urban, njihov prvi pravi koncert nakon posljednjeg novogodišnjeg.

To se itekako i osjetilo - u kolektivnoj želji za sviranjem, a posebno na iznimno raspoloženom i rasplesanom Urbanu koji je u ponekim trenucima bio sretan kao dijete zbog odlične komunikacije s publikom; publikom koja je u par navrata, što se ne događa često, nakon već završene skladbe, primjerice nakon izvedbe "Mjesta za mene", sama iznova počela pjevati refren i natjerala bend da se ponovno instrumentalno vrati na tu pjesmu.

Kad bismo razgrnuli brojne izvedene hitove iz bogate 25-godišnje samostalne karijere i sublimirali sav koncertni repertoar, vrhunci večeri svakako su bili izvedba pjesme "Moja" s neobjavljenog albuma Merkur" i "Kundera (Atom)", koja je efektno uklizala nakon mega hita "Odlučio sam da te volim" - skladbi koje objektivno spadaju u ponajbolje Urbanove pjesme.

Oni koji prate 52-godišnjeg riječkog umjetnika od njegovog prvog solo albuma "Otrovna kiša " (1996.), došli su na svoje u sredini koncerta, kad je odsviran "Astronaut" (šteta je što s tog albuma ne izvode veliku Urbanovu pjesmu "XTC") te u bisu "Ocean" ('dok sateliti noćima kruže, i po mliječnim stazama traže bilo kakav glas o tebi i kao poklon donesu meni; kao ocean dišem i lice u soli skrivam, kao ocean se nebu podajem').

Kao programski dio ovoljetne sezone u okviru ovoljetne sezone kazališta Ulysses, koncert je otvoren mirnijim akustičnim 'unplugged' uvodom i pjesmom "Pseća oluja", nastalom u jeku proljetne pandemije koronavirusa, a zaključen pjesmom "Sutra ćemo pričati". Zatim su 'strujom' i cijelim bendom odsvirani "Div", "Ruke", "Ako se napijem do smrti", mirnija "Glas jeka", Mala truba", "Nebo", kao i Lauferov hit "Budi moja voda", za koje je raspjevana publika iznova te večeri oduševila Urbana.

Urbanov nastup uslijedio je svega dan nakon što je prema njegovoj ideji osmišljen i otvoren multimedijalni izložbeni prostor "Brijunska soba Jamesa Joycea" u prizemlju hotela Karmen na Velikom Brijunu, te osam godina od njegovog prvog koncerta na ovoj atraktivnoj malootočnoj lokaciji u brijunskom arhipelagu.

Koncertom su obuhvaćene sve faze Urbanovog rada, od Laufera do albuma "Otrovna kiša", "Žena dijete", "Retro", "Hello", EP "Kundera", "Mamut". Postava benda i ovaj put zaslužuje imenovanje: gitarist Luka Toman, basist Sandi Bratonja, klavijaturist Saša Markovski i posljednji, no itekako važan i profinjen bubnjar Marko Bradaschia.

Za novije, prošle godine kreirane pjesme "Iskra", s himničnom završnicom i dojmljivim stihom "Čovjek je velik točno toliko, koliko je ono što traži veliko", publika je frenetično ispratila efektno postupno bendovsko 'fade out' gašenje do - tišine. No, i tišina je glazba. 

'Nadam se da ću jednog dana izići na kraj sa svojim egom' 

Ako je nešto u interpretativnom smislu dobro kod Urbana, to je svakako činjenica da je već par posljednjih godina bitno nabolje promijenio svoje ponašanje na bini, koje je početnih godina bilo često 'adolescentski', a nemalo puta i grubo prema publici te u velikom raskoraku s njegovim umjetničkim dosegom.

Stoga se ne čini suvišnim vratiti se u prve godine velike samostalne karijere ovog riječkog umjetnika. Na naše pitanje kakav je njegov odnos prema vlastitom egu, Urban nam je prije 21 godinu, sredinom svibnja 1999. godine, za promocije tada recentnog albuma "Žena dijete", odgovorio: "O egu ne mogu reći ništa pozitivno, osim da te ego navede da se boriš protiv njega. U samoj borbi s njim, ti zapravo postaješ čovjek sve više i hvataš svoj život za ruke i noge. Nadam se da ću jednog dana izići na kraj sa svojim egom koliko-toliko. Bar toliko da mogu poživjeti do kraja života onako kako ja to želim. Tako ćemo se vjerojatno svi mi boriti cijeli život, netko malo više, netko malo manje, već s obzirom koliko te život lupi s tim po glavi".

Tada nam je, na pitanje može li nam opisati kontekst nastajanja pjesme "Odlučio sam da te volim", odgovorio: "Nastala je kod jednog hambi-shopa u Zagrebu, kad mi je zapravo bilo jako loše u životu. A obično u vrijeme kad mi je loše u životu nastanu pozitivne pjesme, a u vrijeme kad mi je dobro, nastanu nekakve tužne. Ne znam zašto je to tako. Zamolio sam jednog uličnog svirača da mi posudi gitaru na deset minuta i to sam skupo platio 50 kuna. Posudio sam gitaru, tu se skupilo jedno 300 ljudi, ali me to, taj trenutak, nije smetalo. Tada sam samo htio probati to što mi je u glavi i tako ti je nastala pjesma.

Meni je osobno to jedna od najvažnijih pjesama na albumu, možda i jedna od najvažnijih što sam ja napravio uopće. Kad sam to pisao zapravo nisam ni kužio što sam napisao, jer, da ti budem iskren, nisam to mislio. A zapravo sam si napisao jedan zakon po kojem ću živjeti puno kasnije. Kad sam nakon par mjeseci ušao u studio otpjevati tu pjesmu, već sam bio zreo za taj tekst. Kad smo je prvi put probali snimiti s mojim producentom Draganom Lukićem, počeo sam mokriti u gaće i zaboravio sam sistem zaustavljanja motoričkog pišanja, pa sam morao i prestati snimati da bi se sjetio kako zaustaviti mokrenje. Slijedeći put kad smo je otpjevali, doživio sam jedan čudan osjećaj. Moram ti priznati da smo moja žena, Lukić i ja, kad smo otišli preslušati tu pjesmu zajedno u studio, plakali zajedno jedno dva sata. Doživio sam u biti jedan lagani nervni udar".

Povezane vijesti

• ULYSSESOVI DANI KLAVIRA: Nadahnuto, uvjerljivo, temperamentno
• CHARLENE FARRUGIA BOŽAC: Nadahnuta, senzibilna, lirska glazbena šetnja glazbenim partiturama
• Koncert Vlatka Stefanovskog ipak u ponedjeljak