"KNJIGAJSE"

MLADA PULJANKA JEDNA OD PRVIH BOOK TUBERICA U HRVATSKOJ: KATARINA RADETIĆ ima YouTube kanal za recenziju knjiga

| Autor: Vanesa BEGIĆ
(D. MEMEDOVIĆ)

(D. MEMEDOVIĆ)


Pokrenula sam svoj YouTube kanal iz ljubavi prema čitanju, knjigama, a kada sam to spojila s tehnološkim znanjem, i svojom diplomom iz režije, činila mi se to dobra kombinacija. Volim interakciju s čitateljima, javljaju se i s preporukama, što mi je posebno zanimljivo i pozitivno, kaže Katarina Radetić

 Katarina Radetić, mlada Puljanka, diplomirana filmska i televizijska redateljica, jedna je od prvih book tuberica u Hrvatskoj, koja ima svoj YouTube kanal "knjigajse".

- Počela sam ove godine, prije otprilike šest mjeseci, za Svjetski dan knjige. Inače, od ranog djetinjstva obožavam knjige, imam prepunu kuću knjiga. Moji su znali reći da će nam se urušit kuća od knjiga. Upravo zbog te ljubavi prema knjigama, kao i zbog poznavanja audio i vizualne umjetnosti, odlučila sam pokrenuti taj kanal gdje donosim recenzije knjiga. Sve radim sama, za sada imam oko 320 pratitelja. Nema još zarade, to je moj veliki hobi, strast, no s vremenom, kada broj pratitelja bude rastao, bit će moguća i neka zarada. Sada se time ne opterećujem. Namjera mi je predstaviti recimo pedesetak knjiga godišnje. Stalno sam zaposlena u Medvid produkciji, a budući da imam fleksibilno radno vrijeme, ovisno o projektima koje radim, uspijem se organizirati i posvetit se "knjigajse". Bila sam prva book tuberica, ili zasigurno jedna od prvih, sada ih ima još. Kod nas je to nešto novo, dok u zemljama engleskog govornog područja ih ima dosta, više vrsta book tubera s razno-raznim književnim preporukama, veli Katarina.

Knjige uglavnom kupuje

Ona preporučuje knjige s engleskog govornog područja te domaće autore, u velikoj većini beletristiku za odrasle, a ponešto i knjige za djecu i mladež.

- Knjige uglavnom kupujem, kako iz knjižara, tako i putem neta, nešto posuđujem i iz knjižnice, ali ne puno. E-knjige ne volim baš, koristim ponešto i audio-knjige, no volim imati knjigu u ruci, opipat je, pomirisat je, volim taj osjećaj kontakta s knjigom, priča Katarina.

Saznajemo da voli čitati autore s engleskog govornog područja, kako u prijevodu, tako i u originalu, a dragi su joj i južnoamerički autori.

- Probala sam čitati i s njemačkog, ali ne znam tako dobro taj jezik da bih mogla čitati, stoga mi je dosta sporo išlo, no nadam se da ću i to poboljšati. Volim raznolike žanrove, povijesne knjige, psihološke, jedino ne volim krimiće i ljubiće, barem ne one klasične. Probala sam nešto od toga pročitati, ali nisam baš za taj žanr, napominje.

Subjektivna recenzija

Na upit o tome koliko joj je vremena potrebno da se pripremi za recenziju, rekla je da ovisi o debljini knjige, o njezinom raspoloženju te o brzini čitanja određene knjige.

- Potom prezentiram subjektivnu recenziju, kako mi se dopalo, čisto osobni utisak i dojam.

Omiljeni joj je autor Marquez, potom Madaline Miller, a od hrvatskih autora najdraži su joj Miroslav Krleža i Slavenka Drakulić.

- Čitam i poeziju, premda ne toliko, volim klasičnu poeziju, kao i onu suvremenu, sada ću pročitati "Vlati trave" Walta Whitmana. U sve sam to krenula iz ljubavi prema čitanju, knjigama, a kada sam to spojila s tehnološkim znanjem, i onim što sam završila, činila mi se kao dobra kombinacija. Volim interakciju s čitateljima, javljaju se i s preporukama, što mi je posebno zanimljivo i pozitivno, navode me da otkrijem nove knjige, da proširim svoje književne vidike. Pitali su me i da prezentiram, odnosno recenziram top-deset srednjoškolskih lektira, napravila sam top sedam, a najdraže su mi, dakako meni osobno "Therese Raquin" Emila Zole i Flaubertova "Madam Bovary". Dakako, tu su i Baudelaireovi "Cvjetovi zla", kao i Krležini "Glembajevi" i "Povratak Filipa Latinovicza", to su klasici književnosti.

Ne "legne" sve

Kaže i da je odustala od nekih knjiga koje joj jednostavno nisu "legle".

- Tako nedavno knjiga "Sladoledari "Ernesta van der Kwasta nije mi nikako išla prvih 40-ak stranica, no kasnije mi je bila jednostavno super. Neke knjige imaju sporiji početak i stoga zahtijevaju više vremena. Kada sam krenula s tim projektom, nekima je bilo neobično jer je to kod nas nešto posve novo, no vani je to postalo uobičajeno. Reći ću samo da sam nakon reportaže na državnoj televiziji dobila tridesetak novih pretplatnika.


Podijeli: Facebook Twiter