KINGSSTONE ili kako je počela Đoserova pjevačka karijera

KINGSSTONE pisalo je na prednjoj koži bas bubnja. Od početnog K slova su se smanjivala prema sredini te ponovo rasla do završnog E. Priča kaže da je bend dobio ime upravo po tom natpisu. Dvostruka korist. Zvučan naziv i već je napisan. Moguće se taj kamen kraljeva u zbilji pisao nekako drugačije no na bubnjevima otisnuto je upravo KINGSSTONE. Pogledajte fotografiju, a možete i pitati Caju. Ima na toj fotografiji još slova. Jedna skupina čini riječ Hammond, a druga Farfisa. To je već Zdenkovo pismoslikarsko djelo. No prije te fotografije bile su još neke, malo starije.

Franci i Langer u istom bendu

Nakon raspada Satelita Franci Blašković i Aldo Brljafa složili su novu ekipu. Pridružili su im se gitarist Davor Žuljević, klavijaturist William Vili Rupena i pjevač Stelio Višković. Nazvali su se AB-OVO. Bilo je to negdje krajem 1966. godine. Pokušavali su ustaliti ples na Verudi u čemu baš i nisu uspjeli. Moguće jer su uz ustaljene svjetske hitove pomalo koketirali s jazzom. Bit će da dio krimena proizlazi iz same Francijeve ideje imena AB-OVO. Nakon ljeta na Verudeli Aldo dobiva poziv koparskih Kameleona i eto kraja. Barem za sada jer do jabuke još će se nekoliko jela poslužiti.

Slijedi malo preslagivanja i nastaje grupa pompozna imena Neshwill. Da odmah otklonim svaku dvojbu, nije Nashville, Tennessee, već Nešo i Vili. Bend su činila dva gitarista Davor Žuljević i Dragan Gužvan, basist Franci Blašković, pjevao je Bruno Langer, a već spomenuti Nešo Langer i Vili Rupena bili su odgovorni za bubnjeve i klavijature. Dragan se tada prvi puta izraženije pojavljuje na pulskoj rock sceni. Razlog. Dvije školske godine proveo je u Zagrebu i naravno svirao. Neshwill su svoju bazu imali u prizemlju hotela Rivijera. Svirali su na poslijepodnevnim matinejama. Nakon njih binu su preuzimali narodni orkestri, a animaciju noćne dame.

Natjecanje za ulazak u bend

Zdenko Osip i Zdravko Širola bijahu mlađahni školarci kada ih je Dušan Bačac, dugogodišnji voditelj porečke limene glazbe, nagovorio da materijaliziraju svoje glazbeno znanje svirajući po lokalnim fešticama. Ljeto im je donijelo gažu u Stella Marisu u Umagu i gitarista Davora Žuljevića. Žuljo je jednog dana krajem sezone skočio do Pule i vratio se s izazovnom informacijom. Uljanik ostaje bez kućnog benda. Netko mora zamijeniti The Mythse. Budućim rockerima bilo je to: "wow" i još nekoliko puta tako. Dakako sastav je trebalo popuniti, a pretendenata je bilo više, čak i za popunjena mjesta. Dionisio De Gravisi, popularni Ižo, htio je svirati bubnjeve pa je održano malo natjecanje. U žiriju su bili osječki Dinamiti predvođeni Ratkom Divjakom i domaći dečki. Pobjedio je Cajo, a Ižo ostao bez životnog sna. Prvi basisti bili su Krešo Franić i Aurel Kušević. Nakon njihovog roditeljskom brigom ishođenog odustajanja krenula je potraga za novim sviračem bas gitare. Među mogućim kandidatima bio je i Karlo Katičić Karluči. Ipak na probu je došao Sergio Blažić. Presudila mu je varljivo jednostavna "My Girl". Umjesto basa dobio je mikrofon jer se Davoru baš i nije pjevalo i tu počinje Đoserova pjevačka karijera.

Priča o basistu očito još nije gotova. Nezgodnu situaciju spasio je Saša kojemu se približavao odlazak u vojake. Srećom tada je Bruno došao iz Maribora na školske ferije i nije se dao dugo nagovarati. Idući puta kada je išao u Sloveniju nije bilo zbog škole već zbog muzike. Bend je konačno ustaljen no i dalje bezimen, a Cajo je posuđivao bubnjeve. Jednog dana, umijećem rođaka Jose, doma ga je dočekao potpuno novi komplet boje meda prošvercan iz Trsta. Na prednjoj koži pisalo je KINGSSTONE. Za doček Nove godine moralo se na plakatu za feštu u Uljaniku napisati između ostalog i tko svira. Znajući da ih publika već tako zove dečki su se odlučili prozvati po natpisu na bas bubnju. I oni su bili drugačiji po izboru glazbe od svojih prethodnika. Dobar dio repertoara temeljio im se na standardima rhythm and blues izvođača poput Jamesa Browna, Wilsona Picketta, The Temptationsa. Nakon odrađenog ugovora bend je prekinuo s radom jer se uprava Uljanika odlučila za eksperiment s plesnjakom uz ploče. U novoj preraspodjeli stvoren je AB-OVO II u postavi: Franci Blašković, Zdenko Osip, Zdravko Širola, Sergio Blažić i Stelio Višković kojima se znala pridodati i Arinka Šegando. Svirali su uglavnom u Labinu i Raši. Na kraju pisanja ovog teksta počelo me kopkati bi li Franci da nije imao gadnih komplikacija s odsluženjem ili preciznije neodsluženjem vojnog roka svirao bas u bendu nazvanom po natpisu na koži bas bubnja.

Uoči emisije

Dokumentarni serijal o povijesti rocka u Puli autora Damira Burića pod nazivom "Rock'n'Pula - (locirana) subjektivna povijest popularne glazbe" svake nedjelje s početkom u 20 sati prikazuje se na pulskoj TV Novi, koja je i producent projekta. Uoči svake od ukupno 22 epizode (u trajanju od 25 minuta) Glas Istre petkom u tiskanom izdanju, a sve do 30. lipnja, objavljujemo feljton u nastavcima. (Damir BURIĆ)