Loris Zupanc većini je poznat kao glazbenik, član Night Expressa. No, u posljednje se vrijeme sve više bavi i fotografijom, što je bio povod za ovaj razgovor.

New York

- Fotografijom se počinjem baviti 2016. Slučajno sam krenuo u taj svijet iz želje da izbacim stres nakupljen tokom dana. Saša Halambek, prijatelj koji se dugi niz godina bavi fotografijom, savjetovao me koji fotoaparat bi bilo najbolje kupiti za početak. Htio sam fotografirati landscape u miru, otići sam na neku poziciju i istraživati kako nastaje fotografija. Kako je vrijeme odmicalo, shvaćao sam da sam se zaljubio i da mi fotoaparat koji sam imao više nije bio dovoljan.

- New York je bio prijelomni trenutak.

- Dolazi važan trenutak - posjet mom najdražem gradu na svijetu, New Yorku, gdje sam sve, baš sve, htio fotografirati. Prvi dan ispucao sam 2.000 fotki. Stiže noć - Brooklyn Bridge - želja da napravim jednu dugu ekspoziciju. Stavljam aparat na stalak i puštam ga iz ruke, ali nisam ga namjestio kako treba te fotoaparat pada na cestu gdje su ga pregazili svi automobili u prolazu. Kartica je ostala izgubljena - i dalje sa šokom u pogledu veli Zupanc. Drugi dan nakon duge kalkulacije odlazim u B&H i kupujem Nikon D7100. Napravio sam 5.000 fotografija. Kad sam se vratio, nagovarali su me da napravim izložbu fotografija što nisam do danas učinio, ali sve je moguće - uz lagani osmijeh govori nam Zupanc.

- Neprestano se educirate.

- Učim najviše uz YouTube, kupujem literaturu i sve više upijam taj svijet. Uz znanje o fotoaparatima javlja se potreba za znanjem o kompjuterima koje sam do tada minimalno koristio. U tome mi pomaže i Ivan Bile. Naziva me prijatelj Antonio Paljuh s pitanjem da li bi umjesto njega došao raditi u poznatu real estate agenciju kao fotograf. Prihvatio sam ne znajući u što sam se upleo - smiješeći se prisjeća se Zupanc.

Fotografski studio

- Koji su vam motivi interesantni za fotografiranje?

- Prvo mi je bila najdraža priroda, zatim sam se zainteresirao za fotografiranje ljudi. Retrofil sam, htio sam napraviti nešto drugačije. Iz Pule žena i ja selimo u Krnicu gdje smo napravili kuću i od nje napravili pravi mali fotografski studio. Prvo s prijateljima i susjedima radimo nekoliko photo sessiona u retro stilu i shvaćamo da je to smjer u kojem želimo ići. Možda da malo probudimo vremena kada su ljudi bili više zajedno, družili se i razgovarali.

Fotografija je nekad bila dragocjenost, razvivši je dugo bih je gledao. Danas, nažalost, fotografija traje onoliko dugo koliko traju lajkovi. Svi žele neprestano još, a nisu ni prvu fotografiju zapravo pogledali. Meni je fotografija umjetnost, trenutak u vremenu, jednostavno ljubav.

Kad dogovaramo photo session svima napomenemo da želimo priču. Ima ljudi koje objektiv voli, a i oni vole objektiv. No, ima i onih koji su teški. Ovdje treba znati kako izvući željenu reakciju, dobiti pozu, pogled čovjeka. Volim fotografirati bebe koje je teže fotografirati nego odrasle ljude jer su nepredvidljive, no moram priznati da mi je trenutno to jako zabavno. Ima scena kada odmotaš bebu iz pelena i ona počne piškiti - glasno se smijući i očito prisjećajući završava Zupanc.

Povezane vijesti

• Fotografija 2021. godine World Press Photo je simbol covida-19 i "nade"
• Ovo je šest trikova za savršenu fotografiju vašeg kućnog ljubimca
• VISTA SUR: Vrsar domaćin prvog Festivala foto knjige u Hrvatskoj