Navečer padamo od umora, mi roditelji ne djeca, zaspemo ispred TV-a kojeg smo tek upalili. Trenutno nema odmora, nema predaha, nema kave u miru i bez prstića u njoj, nema igranja u parku, nema vrtića, nema većine svakodnevnih stvari koje smo uzimali zdravo za gotovo!
Katarina Matanović je multitasking mama, učiteljica u talijanskoj školi i blogerica ima svoj FB i Instagram stranicu Instant Mama i povremeno piše za portal Supermama.hr. Kaže da su ona, njezin suprug, petogodišnji vragolan Matej i dvogodišnja šefica Meri jedna vrlo glasna obitelj. Savršen tata kojemu je sve u životu zabava često glumi treće dijete. Čudan je to spoj opuštenosti i kontrole. Kako oni plivaju u nova četiri zida?
- Gdje smo mi kao obitelj, pita se Instant Mama i odmah odgovara „Kako koji dan! Jedan dan smo sretni, veseli, povezani i na istoj valnoj duljini, dok smo već drugog dana toliko ljuti da bijesan pogled govori više od tisuću riječi! Mislim da je većini parova tako i da je to normalno, bar se nadam da je! Dani su nam definitivno kaotični i ispunjeni jer bez predaha od roditeljstva, bez oduška ni ne može biti drugačije. Oh, koliko nam nedostaje vrtić, nama roditeljima, ne djeci. Rutina nam se promijenila! Djeca sad ustaju i prije sedam, dok smo ih prije tjedan dana u 7.30 morali izvlačiti iz kreveta. Nakon doručka odlazim na posao jer eto učitelji moraju dati u ovoj borbi i svoj obol i biti na prvoj crti bojišnice u praznoj učionici ispred računala u virtualnoj učionici. Srećom pa se ministrica smilovala tako da od ponedjeljka i mi radimo od kuće. A muž, koji zbog korone ne radi, izađe s djecom ispred zgrade ili u obližnjoj šumi istražuju tragove životinja. Do kraja izolacije moguće je da će pronaći i trag dinosaura ili svemirca. Spremanje ručka liči na kaos, djeca mi se uglavnom vješaju za ruke i noge jer eto nisu me vidjela čak tri-četiri sata, a ja pokušavam rezati salatu, miješati maneštru, prati suđe, odgovarati na poruke i slušati nove vijesti o neprijatelju koroni. Multitasking na djelu! Popodne odlazimo svi u šumu, sjedinjujemo se s prirodom, udišemo svježi zrak ili pak izdišemo ljutnju zbog neopranog suđa, zbog razbacanih igračaka, zbog nespavanja, umora i iscrpljenosti (više psihičke nego fizičke)! Navečer padamo od umora, mi roditelji ne djeca, zaspemo ispred TV-a kojeg smo tek upalili. Trenutno nema odmora, nema predaha, nema kave u miru i bez prstića u njoj, nema igranja u parku, nema vrtića, nema većine svakodnevnih stvari koje smo uzimali zdravo za gotovo!
Revolucija svijeta događa nam se pred nosom, nosi li nešto bolje ili gore? Ovisi što izaberemo! Ja biram ono bolje, koristim ovo vrijeme za povezivanje s obitelji, zanemarit ću pokoju svađicu, poradit ću na sebi, barem vremena za to sad imam. I da, ne bojimo se korone, razgovaramo o njoj i s djecom, strahu i panici se odupiremo, ali ostajemo kući i izbjegavamo mase ljudi zbog starijih, zbog rizičnih skupina jer to je naša odgovornost!“, zaključuje ova ne Instant, već Supermama.