Objave poznatog hrvatskog satiričara i blogera Jadranka Hodaka, poznatijeg kao bloger Krule svakodnevno prate stotina tisuća ljudi, možete čitati i na portalu Glasa Istre.

Sam se Bloger Krule na jednom gostovanju u Puli prije nekoliko godina definirao kao "intelektualac, bauštelac, podstanar, rodom iz Like, bloger, običan čovjek s neobičnom vizijom koju baziram na onom što čujem na ulici, baušteli, kafanie... Dođem kao glasnik onoga što narod kaže, samo, eto, ne napiše, pa onda to napravim ja u pisanom obliku i to bez ikakve cenzure, a narod pročita pa kimne glavom u stilu 'Dobro ovaj to reče'!".

Zanimljivih komentara i dosjetki bloger Krule donosi u popriličnim količinama, a više možete čitati na njegovom blogu.

Evo što piše Krule na svom blogu:

Moj prvi dan škole... te davne 1983. godine

Ja nemam fotografiju samog sebe kako sa torbom na leđima stojim taj prvi dan, 1. razreda osnovne škole, ispred škole. Nemam, jer jebiga, to je tad bilo normalno da krećeš u školu... a i da ga jebeš, nisam siguran da su moji imali fotoaparat. Nismo imali telefon, to znam.

Naravno, pamtim svoj prvi dan škole... gdje ne bi krutejebo, kad je drugarica (tad smo tako zvali učiteljicu) imala brkove ko Vuk Karadžić led te mili jebo. Ne znaš jesil doša na vojnu vježbu il u školu.

Prvi dan škole me vodila mati... drugi dan joj već dopizdilo pa me utrapila maloj od susjede koja je išla u osmi pa me ona vodila... treći dan zame nitko pita nije. A ćaća, ćaća mjesec dana nije zna da idem u školu. On kad je materi reka "Oćel mali ikad uškolu?", ja sam već iša u peti.

Trebam li vam pričati o odgojnim mjerama u školi. Ako nešto ujebeš, vuklo bi te za kosu iznad uha, di najviše boli. Da sam bar tad bio ćelav, al nisam. Ja se požalio ćaći da me drugarica "Karadžić" vuče za kosu iznad uva... ćaća mi reka "Nije to ništa, mene štapom tuklo po prstima". Jebo ti školstvo, što više ideš unatrag, metode kažnjavanja sve gore... didu mi, bit će, sa 2 konja htjeli raščepit.

Samo što sam krenuo u školu, 29.11. Dan Republike... primanje u pionire... imali zakletvu... pa vježbali non stop ko drugstore... a sa 6ipo godina, izreći iz zakletve "Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija"... pa majka te jebala, sajens fikšn, nikako to u komadu izgovorit. Još nas pola nije znalo reći R, ko Jaran iz "Noćne more" pokojnog Željka Malnara... "Fedejativne Jepublike". Kad smo se primili u pionire, mi mislili, sad ćemo dobit puške... od pušaka ništa... mi razočarani, ni 7 godina napunili.

U školi bila kuhinja. Nije bilo "Mense neda jesti"... ama naredbom vrhovne komande mora si oblizat tanjur. Ti jedeš, ova ko kobac kruži i gleda jel kome što u tanjuru ostalo.

Fizička kultura (danas tjelesni)... trči oko škole... i udri jebenog graničara. Pa majku ti jebem... graničara sam se tolko naigra da više nisam znao jesam li u školi il na karauli.

Kad bi išli kući nakon škole, po nikog nisu dolazili roditelji, sa autom... Bogu fala... jer mogli smo baciti torbe i pola sata udrit nogomet... pa ajd kući. Doduše bio jedan... dolazili roditelji autom po njega... nitko ga nije volio.

Danas gledam... izađe mali iz auta... ispred škole... mati stala, namješta frizuru... zauzela pozu... zagrlila dijete... udara selfi... mali jednako preplašen ka i ja 83će... i skužim... djeca su uvijek ista, uvijek... samo smo mi... mi smo otišli u kurac... ako me razumijete

Povezane vijesti

• BLOGER KRULE: Nobelova nagrada za Gospodina Savršenog
• BLOGER KRULE: Što narod kupuje? Kalašnjikove? Haubice?
• BLOGER KRULE: Traži se trkač sa papirima zidara