(T. KRISTO/CROPIX)
Skoro trosatni film Antuna Vrdoljaka "General", u kojem Antu Gotovinu glumi njegov zet Goran Višnjić, otvorit će sutra 66. izdanje Pulskog filmskog festivala u punoj Areni. Projekt su financirali HAVC s 4,2 milijuna kuna te HRT s 9,6 milijuna, a u pomoć je s tehnikom i ljudstvom priskočila i Hrvatska vojska. Uoči premijere razgovarali smo s 88-godišnjim redateljem.
- Komunicirate često s generalom Antom Gotovinom. On neće biti na pulskoj premijeri. Zašto?
- Nije on čovjek od takvih predstava. On je malo drugačiji. Nije to njegov posao, znate. Kad sam ga jedanput pitao hoće li pročitati scenarij, odgovorio je: "Što ja o tome znam". On je vrlo skroman i vrlo inteligentan čovjek. Dogovorili smo se da ćemo u zimu lijepo naložiti kamin, uzeti čašu vina i pogledati film.
- Jeste li zbog pulske premijere uzbuđeni?
- Znate, kad imate 88 godina, onda vas je teško uzbuditi (smijeh). Imate neku distancu prema svemu. Naravno da sam uzbuđen. Pula i Pulski festival su nešto što je podržalo moj život. Ali, ja sam se za to odlučio. Odlučio sam prvo biti glumac. Bio sam glumac u kazalištu, ali sam želio igrati na filmu. I onda sam napustio kazalište i otišao u slobodnu profesiju, što je bilo vrlo riskantno. Tada sam već imao jedno dijete i trebalo je to hraniti. Bio je rizik, ali sam se odlučio. Bilo mi je draže.
- Kako su vam roditelji na to reagirali?
- O, tata je bio nesretan. Mama je mene voljela, a znate da mame vole svoju djecu neograničeno, pa se nije ni previše brinula. A tata je bio ozbiljan čovjek. Prvo, ja sam bio najstarije dijete u našoj familiji i u tradiciji naše familije je da to dijete prvo završi školu ili zanat, dakle ja sam išao na fakultet i završio ga, i da onda pomogne mlađoj braći, da pomogne familiji da bolje živi. I onda je mene otac pitao: "Dobro, što ćeš ti biti kad svršiš tu školu?" Ja sam mu rekao: "Bit ću glumac". A onda je on rekao: "Dobro, to uvečer, a šta'š preko dana" (smijeh). Tati nije išlo u glavu, mislio je da ću ja cijele dane držat' noge u zraku.
Povukao se iz javnosti
- Ante Gotovina povukao se iz javnosti nakon povratka iz Haaga, nakon što je njegov govor na glavnom zagrebačkom trgu ugodno iznenadio pomirljivošću. Kako tumačite to njegovo povlačenje, iako je mogao biti premijer, ili bar utjecati tko će biti?
- Znate, mnogi su ljudi mogli biti premijeri, ali nisu htjeli. Nisu se u to upustili. To je izbor. Ako hoćete biti premijer, onda morate praviti jednu činovničku karijeru. Nema druge. To su dvije vrste posla. Rijetki su bili vojni zapovjednici koji su napravili karijere u politici.
- Recimo, Charles de Gaulle.
- De Gaulle… pa Eisenhower. Ali, njih je baš rat izbio van. Da vam pravo kažem, ja ne znam kako se postaje ni ministar ni premijer jer nikad nisam imao tih ambicija. Nastojao sam to izbjeći.
- Ali bili ste visoko rangirani u politici i moćni 90-ih.
- Bio je rat, a ja sam tada imao preko 60 godina. Više u rov nisam mogao ići, ali nekako sam htio pomoći. Meni je bilo stalo do države. Ja sam želio da imamo hrvatsku državu, samostalnu, demokratsku državu i tome sam se podredio. Koliko sam u tome uspio, ne znam, ali mislim da sam dao svoj obol. Zadovoljan sam.
- Neovisno o kritikama političkih neistomišljenika?
- To je normalna arena. Ako niste s njima, onda ste protiv njih. Tako oni misle.
- Koliko je vaše osobne biografije utkano u rat? Dva su vam sina bila u ratu.
- Svi smo bili u ratu. Bili su i moja žena i moja tada mala kćer koji su doma čekali kad će ih bombe pogoditi. Svi smo bili u ratu. Netko malo više, netko malo manje. Svi koji nisu pobjegli bili su u ratu.
- A i oni.
- Da, ali bili su malo dalje.
- Generala Gotovinu glumi Goran Višnjić. Kako je bilo raditi sa zetom?
- On je odličan glumac pa je onda lako.
- Kolika je ta obiteljska veza opterećivala profesionalan rad na filmu?
- Mi smo prijatelji. On je jedan sjajan čovjek i ja sam sretan da je oženio moju kćer. Jer, znate, žensko dijete vam je… Kad počnu izlasci. Ne znam imate li djece.
- Imam… 16-godišnju kćer.
- Eto, onda znate kako je to. Vidjet ćete, ako budete imali sreće, kako je to divno da vam se pojavi neki Goran Višnjić.