vrijeme pandemije
UZ 15. TJEDAN PSIHOLOGIJE: Kako doprinijeti kvaliteti života starijih osoba
Tjedan psihologije
Vrijeme pandemije, uz sve druge uobičajene životne obveze, dodatno otežava kontakte s najmilijima, kao što su članovi obitelji i prijatelji. Među njima su i oni najstariji, bilo da se radi o bakama i djedovima, očevima, majkama ili jednostavno dragim prijateljima, poznanicima i susjedima. Posebno je važno osvrnuti se na njihovu situaciju jer su u ovom razdoblju u riziku od socijalne izolacije, pogotovo ako žive sami, dalje od članova obitelji i drugih bliskih osoba.
Neke se starije osobe koje žive same mogu brinuti za sebe i obavljati različite svakodnevne zadatke i aktivnosti, a neke imaju različiti stupanj ograničenja uslijed, primjerice, moždanog udara ili nekih stanja i opadanja sposobnosti do kojih može doći u procesu starenja te im je u tome potrebna podrška i pomoć. U oba slučaja osobe trebaju komunicirati s drugima. S obzirom da je važno poštovati epidemiološke mjere koje sprječavaju zarazu korona virusom koja je ozbiljan zdravstveni rizik, a starije osobe u tom pogledu spadaju i u ugrožene skupine, bitno je voditi računa i o drugim važnim potrebama starijih osoba. Starije osobe, uz različite izazove svakodnevnog života, mogu patiti i od osamljenosti.
Stručnjaci iz Hrvatskog psihološkog društva izdali su i priručnik sa smjernicama za osobe koje skrbe o starijim osobama u ovom razdoblju pandemije, a među njima su i važne preporuke o komunikaciji i mogućim rizicima po mentalno zdravlje. Dobra komunikacija u svakom razdoblju, a pogotovo razdobljima kriza i povećanog stresa pomaže ljudima svih dobnih skupina pa tako i starijim osobama u održavanju dobrog raspoloženja, čak i boljeg imuniteta. Bilo bi dobro češće posjećivati naše najmilije ako to uvjeti dozvoljavaju, a u razdobljima kada je to otežano dobro je koristiti suvremene tehnologije poput tableta i pametnih telefona te podučiti ako je potrebno starije osobe njihovom korištenju. Redovni video pozivi i korištenje aplikacija koje omogućuju pisani tekst pomažu ostati u kontaktu. Ako je moguće možemo potaknuti i druge članove obitelji, prijatelje i poznanike da se češće javljaju starijoj osobi. U situacijama kada smo fizički blizu i nosimo maskice, važan je kontakt očima koji daje informacije o međusobnim osjećajima i doživljajima. Govor je korisno prilagoditi mogućnostima osobe. pričati sporije i jasno.
Poželjno je usmjeriti se na konkretnu situaciju starije osobe, pitati i saslušati je u vezi njenih svakodnevnih iskustva. Možemo koristiti i humor na obostrano zadovoljstvo. Korisno je ukazati starijoj osobi na njene mogućnosti, snage i uvjete u kojima živi te što povoljno može učiniti za sebe, poput tjelovježbe. Ipak, važno je ne vršiti preveliki pritisak i tražiti da se osoba ponaša kako mi želimo. Osamljenost povećava rizik od problema psihičkog zdravlja, a najučestalije takve teškoće u starosti jesu depresija i anksioznost (tjeskoba), ili čak oboje istovremeno. Simptomi depresije uključuju npr. potišteno raspoloženje, gubitak volje, interesa i zadovoljstva u svakodnevnim aktivnostima, osjećaj umora i druge fizičke simptome, sniženo samopoštovanje, suicidalne misli. Tjeskoba se očituje npr. u napetosti, nemiru, zabrinutosti, strepnji i strahu koji može biti različitog intenziteta. Depresivna osoba govorit će vjerojatno nevoljko pa ju je dobro dodatno poticati, kimati glavom, odvojiti dovoljno vremena za komunikaciju i imati strpljenja. Tjeskobna osoba odgovarat će opširno i uzbuđeno pa se preporučuje komunicirati smireno i pružiti informacije o onom što je brine. I u ovim je situacijama od velike važnosti suosjećajna komunikacija te zanimanje za situaciju osobe, kako se osjeća, što joj smeta ili nedostaje, kako provodi dan. Možemo predložiti i pomoći u izradi plana nekih svakodnevnih aktivnosti i pomoći da izvrši planirano jer to povećava ugodu i zadovoljstvo te pruža osjećaj veće kontrole nad životom. Ako je u mogućnosti, možemo potaknuti stariju osobu da pomogne nekome tko je u težoj situaciji što daje osjećaj smisla i svrhe u životu.
Duhovnost, vjera da nas se ljubi takve kakvi jesmo, te odlaženje u Crkvu, ako osoba želi, pomaže u pronalaženju smisla u svakodnevnom životu i u trpljenjima i slabostima koji su dio našeg života.
Provjerite ima li osoba što joj je potrebno u kućanstvu te osigurajte dostavu ako je potrebno. Pružite brojeve hitnih službi, različitih ustanova ili osoba koje mogu nazvati.
Osobe s depresijom u riziku su za njenu najtežu posljedicu, samoubojstvo. Tome mogu doprinijeti i alkoholizam i druge ovisnosti. Najčešći povod je osjećaj bespomoćnosti, očekivanje da se ništa neće promijeniti na bolje te nemogućnost u suočavanju s nekom teškom situacijom. Namjeru samoubojstva je teško prepoznati, ali je važno da obitelj, prijatelji ili stručne osobe koje skrbe o starijima primijete upozoravajuće znakove poput promjena u ponašanju i raspoloženju, gubitka zanimanja za aktivnosti kojima se voljela baviti, povlačenje od kontakata s drugima, izjave o beznađu, da ne vidi smisao, da je drugima na teret. Takve izjave treba ozbiljno shvatiti te potražiti što prije pomoć stručnjaka, liječnika obiteljske medicine, psihijatra ili psihologa kako bi se spriječilo da osoba počini samoubojstvo.
Vrlo je bitno da se osobe koje skrbe za druge, brinu i o sebi, odnosno ako primijete simptome sagorijevanja da također traže pomoć i podršku za svoje potrebe i teškoće od obitelji, prijatelja i kolega kao i stručnjaka. Pomaže povezivati se s drugima i dijeliti osobna iskustva te je važno imati strpljenja i biti fleksibilan prema sebi i drugima jer okolnosti u kojima živimo su izvanredne.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
