Jednog dana pitala sam mamu, tada još nisam znala da se kaže Srpkinja: 'Mama, pa šta sam ja Srbenka?'. Počela sam plakati jer sam negdje do sedme godine smatrala da sam ja Hrvatica, veli 12-godišnja Nina u filmu * To je film o djetetu koje se osjeća loše zato što je drugačije od većine. I to je univerzalna tema i koju mogu svi razumjeti, kaže redatelj

S osvojenim međunarodnim nagradama za najbolji dokumentarni film na uglednim filmskim festivalima, od Cannesa do Sarajeva, kao i uvrštavanjem na elitni popis Europske filmske akademije od 15 filmova koji će se natjecati za europskog Oscara, večeras će se u 19 sati u Kinu Valli pulskoj publici premijerno prikazati dugometražni film "Srbenka" redatelja i scenarista Nebojše Slijepčevića (Zagreb, 1973). Uz Bojana Mrđenovića i Ivu Kraljević, on potpisuje kameru; montažer je Tomislav Stojanović, zvuk su oblikovali Tihomir Vrbanec i Ivan Zelić, a producentica filma je Vanja Jambrović.

Film prati pripremu predstave Olivera Frljića o ubijenoj djevojčici srpske nacionalnosti Aleksandri Zec u Zagrebu pred rat. Na samom snimanju, redatelj otkriva priču o djevojčici Nini. Rođena je u Hrvatskoj i sa sedam godina saznala da nije Hrvatica već Srpkinja. Na površinu izviru skrivene traume te kazališne probe postaju kolektivna psihoterapija. Tako je nastala "Srbenka", film o djeci i nacionalnostima, netoleranciji i emocijama koje njihove godine ne mogu do kraja razumjeti.

- Jednog dana pitala sam mamu, tada još nisam znala da se kaže Srpkinja: 'Mama, pa šta sam ja Srbenka?'. Počela sam plakati jer sam negdje do sedme godine smatrala da sam ja Hrvatica, jedna je od scena dostupna u traileru filma, kao i ona u kojoj mladić govori: "Moja sestra jednom je došla doma i napala tatu: 'Zašto si morao bit Srbin. Ako ste već Srbi, mogli ste ići živjeti u Srbiju, zašto se došli ovdje'. To je bilo dosta traumatično. Imao sam osam godina, smatraš tu riječ 'Srbin' u nekoj negativnoj konotaciji u sklopu življenja u Hrvatskoj". Uoči pulske premijere razgovarali smo s autorom filma, najpoznatijeg po filmu "Gangster te voli", ali i nagrađivanim radovima u dokumentarnim serijama "Direkt" i "City Folk".

- Od kraja rata prošle su 23 godine. U paraleli s Drugim svjetskim ratom i 1945., to bi značilo kao da živimo 1968. No, kod nas taj rat kao da nije nikad prestao.

- Sasvim je jasno da iza toga stoji interes. U tom produžavanju odnosno nezalječivanju ratnih trauma i tom stalnom izvlačenju sukoba stoji konkretan interes, a taj je interes u skretanju pažnje s puno važnijih ekonomskih tema, koje nam zapravo određuju svakodnevnu kvalitetu života. (Zoran ANGELESKI)

Povezane vijesti

• Slijepčeviću za film "Čovjek koji nije mogao šutjeti" europski Oscar
• Kino Tuškanac gostuje u KiC-u s "Čovjekom koji nije mogao šutjeti" 23. prosinca
• Slijepčevićev "Čovjek koji nije mogao šutjeti" u najužoj selekciji za nagradu Oscar